Advokat Branko Čolović koji zastupa biznismena Zorana Bećirovića podnio je juče v.d. Vrhovnog državnog tužioca Ivici Stankoviću i Tužilačkom savjetu pritužbu na rad osnovnog državnog tužioca Ane Kalezić koja je, kako smo već pisali, u sudsku proceduru htjela na silu da progura krivičnu prijavu protiv Bećirovića.
Podsjetimo, krivična prijava koja je završila u ODT-u produkt je zloupotrebe položaja glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, o čemu smo opširno pisali danima. Samoproklamovani Lovćenski tajnovidac naredio je specijalnom policijskom timu da privede Bećirovića 29. 11. 2019. nakon krivične prijave koju je vještak Aleksandar Rakočević podnio zbog, kako se ispostavilo, nepostojeće prijetnje. Ta apsurdna krivična prijava završila je spletom nesrećnih pravnih okolnosti, kombinovanih sa zloupotrebom položaja i neznanjem tužilaštva u ODT-u i u međuvremenu je odbijena od dva sudska vijeća, o čemu smo već pisali.
Takođe treba podsjetiti da je ovo druga pritužba koju Bećirović i njegovi advokati podnose protiv tužiteljke Kalezić, a na prvu koja je v.d. Vrhovnog dražvnog tužioca podnijeta 17. 12. 2019. još uvijek niko nije odgovorio. Ova prva pritužba je, podsjećamo, uslijedila nakon što se tužiteljki Kalezić Bećirović obratio 06. decembra 2019. godine sa zahtjevom da mu se vrati telefon. Na taj zahtjev nikad nije odgovoreno.
U pritužbi koju je advokat Čolović predao juče navodi se da je “u radu na ovom predmetu Kalezić radila nezakonito, a na štetu Bećirovića”. Kao dokaz nesavjesnog rada ili pravnog neznanja, priloženo je i rješenje sudije za istrage Miroslava Bašovića koji je uvažio žalbu Bećirovićevog advokata i nakon hapšenja ukinuo rješenje o zadržavanju glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića. Specijalno državno tužilaštvo je donijelo rješenje o zadržavanu Bećirovića do 72 sata nakon hapšenja, ali su se saglasili sa sadržinom Bašovićevog rješenja i Bećirović je izašao nakon 24 sata.
U pritužbi je priložen i najvažniji dio Bašovićevog rješenja nakon kojeg bi vjerovatno većina tužilaca koji iole drže do profesionalnog ugleda odustala od krivičnog gonjenja:
“U konkretnom slučaju ne postoji osnovana sumnja da u načinu obraćanja osumnjičenog (Bećirovića) vještaku (Rakočeviću) stoje elementi bića ovog krivičnog djela, odnosno elementi prijetnje, primjene sile, a pogotovo nema elemenata za zaključak, o postojanju namjere da vještak da lažni nalaz i tako utiče na ishod postupka”, naveden je u pritužbi citat Bašovićevog rješenja.
Advokat Čolović objašnjava da “da bi postojalo krivično djelo ‘sprječavanje dokazivanja’, zbog kojeg je Bećirović priveden, vještaku je morala da bude upućena prijetnja, ili na neki drugi način uticano na njega da izmjeni specijalistički nalaz”. Navodi da je tužiteljka Kalezić sve to znala, kao i da je znala za odluku SDT-a o puštanju Bećirovića na slobodu, nakon što ga je taj nenadležni organ protivzakonito priveo. Takođe se navodi da je imala i iskaz vještaka Rakočevića, ali da je i pored toga odlučila da podnese optužni predlog.
Kao da ovolika količina dokaza o sumnjivim postupanjima tužiteljke Kalezić nije bila dovoljna, Čolović je u pritužbi priložio i odluku Osnovnog suda u Podgorici u kojoj stoji da je “optužni predlog ODT-a Podgorica potpuno proizvoljan, jer u verbalizaciji privatnih misli, očekivanja, paušalnih projekcija i spekulacija, te vrjednosnih kvalifikacija, nema radnje ne samo ove nego bila kakve druge inkriminacije”. Takođe se navodi da je ovo rješenje Osnovnog suda potvrdio i Viši sud u Podgorici.
U pritužbi je pomenuto i protivzakonito zadržavanje mobilnog telefona Bećirovića, koji mu je vraćen tek pet mjeseci nakon oduzimanja, čime je, kako se navodi u pritužbi, jasno da je tužiteljka Kalezić imala “lošu namjeru da nanese štetu Čolovićevom klijentu”. Advokat Čolović takođe podsjeća da je Bećirović 17. 12. 2019. godine podnio v.d. Vrhovnog državnog tužioca pritužbu na rad tužiteljke Kalezić zbog oduzimanja i zadržavanja telefona, na koju ni do danas nije odgovoreno.
Nakon svega što je navedeno u pritužbi advokata Čolovića, prosto se opet moramo zapitati – na osnovu čega je tužiteljki Ani Kalezić moglo da padne na pamet da uopšte pokrene bilo kakav optužni predlog!?
I to ne jednom, već dva puta – prvo Osnovnom sudu, a nakon što je optužni predlog odbijen Višem sudu koji je to takođe glatko odbio!
S obzirom da ni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ni njegova koleginica iz ODT-a izgleda ne znaju da rade svoj posao, moramo ponoviti da je u ovom slučaju jasno da je – ili došlo do zloupotrebe položaja da bi se na silu pokrenuo nepostojeći krivični postupak ili tužiteljka ne zna da obavlja svoj posao, odnosno što bi se prostim jezikom reklo “pravno je nepismena”.
Katnićeva pravna škola
Podsjetimo, već smo pisali da samoproklamovani tajnovidac Milivoje Katnić ne želi da do javnosti dođe krivična prijava koju je Rakočević podnio protiv biznismena Zorana Bećirovića jer bi tada na svjetlost dana isplivale činjenice o Katnićevoj zloupotrebi položaja, ili što je možda još gore, javnost bi se uvjerila da je prvi čovjek SDT-a, prostim jezikom rečeno, “pravno nepismen”.
Međutim, opskurne radnje vezane za postupanje Tužilaštva u ovom slučaju ne završavaju se sa Katnićem, koji je pokušao da u sud progura nepostojeću krivičnu prijavu. Istu stvar pokušala je da uradi i tužiteljka u Osnovnom državnom tužilaštvu Ana Kalezić, koja je u sudsku proceduru, silu na sramotu, htjela da ugura krivičnu prijavu protiv Bećirovića. Pri tom je znala da nema nikakvu pravnu utemeljenost za dalje postupanje, jer, kako su dokazala i dva sudska rješenja, ne postoji ni naznaka da je Bećirović prijetio vještaku Rakočeviću niti je vještak naveo da mu je, na bilo koji način, prijećeno u krivičnoj prijavi.
Otežvajuća okolnost za tužiteljku Kalezić je što je, pored krivične prijave Rakočevića koju je imao Katnić, ona imala i pisanu izjavu sa saslušanja Rakočevića u kojoj vještak eksplicitno navodi da mu Bećirović nije prijetio, niti da se osjećao ugroženo zbog poruka koje je primio od njega.
Da stvari budu još apsurdnije, tužiteljka je imala i rješenje istražnog sudije Miroslava Bašovića (najvažniji dio naveden gore u tekstu) koji je uvažio žalbu Bećirovićevog advokata i nakon hapšenja ukinuo rješenje o zadržavanju glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića.
Podsjetimo, ovakve metode i način postupanja nijesu ništa strano specijalnom tužiocu Milivoju Kantiću koji se ponaša kao što su to činili agenti UDBE u periodu od 1948 – 1951. godine, pa stoga nije na odmet podsjetiti na hajku koju je SDT vodio protiv Bećirovića i portala Aktuelno zbog sms poruka.
Sve je postalo jasno nakon što su prvo Osnovni, a nedavno i Viši sud u Podgorici u potpunosti odbacili kao neosnovnu pravnu konstrukciju protiv Bećirovića.
Sada je već postalo jasno da je Katnić u napadu na Bećirovića i portal Aktuelno stavio lične motive ispred struke.
Kako je bilo i očekivano, u objavljivanju brutalnih laži prednjačile su dnevne novine Vijesti i istoimena televizija i portal.
U medijskim napadima posebno se isticala klerikalna medijska ispostava KOS-a – dnevni list Dan.
Ova bivša medijska ispostava KOS-a i glasilo Srpske pravoslavne ckve, po svemu sudeći, je služilo kao posrednik između specijalnog tužioca Katnića i predsjednika advokatske komore Zdravka Begovića.
Ono što posebno treba naglasiti je da isljednik Milivoje Katnić – samoproklamovani tajnovidac koji sve zna i sve vidi, nije našao za shodno da odgovori na mnoštvo ozbiljnih pitanja koje je Bećirović postavio u saopštenju prije pet mjeseci.
U.P.A.