Hajka koju specijalni državni tužilac Milivoje Katnić vodi protiv biznismena Zorana Bećirovića i portala Aktuelno dobila je prije nekoliko dana i zvanični sudski eprilog, a naš portal već danima raskrinkava klupko zloupotrebe ovlašćenja za lične obračune, advokatske manipulacije, medijske laži i ostale insinuacije.
S obzirom na veliko interesovanje čitalaca za slučaj o kojem pišemo, danas ponovo objavljujemo saopštenje koje je Zoran Bećirović dao 4. decembra prošle godine povodom brojnih, uglavnom netačnih, informacija koje su se odnosile na njegovo nezakonito lišavanje slobode i saslušavanje u Specijalnom državnom tužilaštvu.
U tom saopštenju, koje je aktuelno danas isto kao što je bilo prije pet mjeseci, razjašnjeni su svi detalji koje do sada nijesmo pomenuli kada je u pitanju motiv za progon Bećirovića i portala Aktuelno.
Ono što posebno treba naglasiti ovom prilikom je kako to da Milivoje Katnić – samoproklamovani tajnovidac koji sve zna i sve vidi, nije našao za shodno da odgovori na mnoštvo ozbiljnih pitanja koje je Bećirović postavio u saopštenju prije pet mjeseci.
– Zašto je Katnić lične motive stavio ispred zakona?
– Zašto neosnovano progoni i zloupotrebljava ovlašćenja u obračunu sa Bećirovićem i portalom Aktuelno?
– Zašto je nagovarao vještaka Aleksandra Rakočevića da proba da „navuče“ Bećirovića u zamku?
– Koliko puta je Rakočević bio angažovan u Specijalnom tužilaštvu i koliko mu je troškova do sada isplaćeno?
– Zašto nikad nije završio vještačenje u slučaju hotela Avala u Budvi?
– Da li je glavni specijalni tužilac ispitao zašto je član Specijalnog policijskog tima pokušao da verbalno isprovocira Bećirovića pred svojim kolegama?
Ovo su samo neka od izuzetno ozbiljnih pitanja iz Bećirovićevog saopštenja od prije pet mjeseci na koja Katnić nikad nije odgovorio.
Stoga danas ponovo objavljujemo saopštenje Bećirovića od 4. decembra 2019. godine:
Iz meni potpuno nepoznatih razloga, od samog dolaska na funkciju glavnog specijalnog tužioca, Milivoje Katnić kreće u moj progon, opsesivno pokušavajući da ovlašćenja koja je dobio da bi se borio protiv organizovanog kriminala iskoristi kako bi vodio neke svoje lične, privatne ratove, zloupotrebljavajući sve državne resurse. Tako su se na spisku Katnićevih ličnih neprijatelja našli brojni pojedinci iz medija, političkog i javnog života, advokati, ali i osobe koje su imale lične konflikte sa okruženjem glavnog specijalnog tužioca.
Upravo tako, na silu i nezakonito, glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić iz čista mira, stavlja na mjere tajnog nadzora i mene, neposredno pošto je zasio u fotelju specijalnog tužioca. Ja do tada niti sam poznavao tužioca, niti sam imao bilo kakav kontakt sa njim, ako se izuzme da sam imao loše odnose sa nekolicinom ljudi iz njegovog okruženja, a o čemu sam dao saopštenja za javnost 2012. i 2014. godine.
Da bi opravdao zloupotrebu državnih resursa u mom tajnom nadzoru Milivoje Katnić, mene i još nekoliko ljudi označava kriminalnom grupom Svetozara Marovića, gdje sam ja navodno uz njegovu suprugu, vozača i još par osoba, uložio 300.000 eura, a sve to kako bi se podmitio i iskompromitovao Milivoje Katnić. Ovo mi je lično potvrdio i sam glavni specijalni tužilac u njegovom kabinetu, a o kakvoj se konfabulaciji radi, svjedoči i činjenica da je cio ovaj predmet završio bez bilo kakvih pravnih aktivnosti, isključivo kao lično igranje i neuspio pokušaj glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića da diskredituje mene i još par ljudi protiv kojih je u tom trenutku vodio neke lične hajke.
Tada su u odnosu na mene određene mjere tajnog nadzora, pa je Katnić slušao moje razgovore i pratio moje kretanje, ali to nije dovelo, niti je moglo dovesti, do pokretanja krivičnog postupka. Iako je rok na koji se mogu odrediti mjere tajnog nadzora odavno protekao, nikada nijesam u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku obaviješten o preduzetim mjerama, niti mi je dat na uvid prikupljeni materijal, što je takođe po zakonu trebalo da bude učinjeno.
Kada mu ovaj pokušaj nije uspio, Milivoje Katnić kreće preko medija, sa kojima je u međuvremenu uspostavio više nego blisku saradnju, da pušta priče o mom brzom hapšenju zbog predmeta „Carsko selo“ i „Vodeni grad“. Ovo Katnić radi u početku isključivo preko „Vijesti“ i „Dan“-a, sa kojima i pokušava da kroz lični PR stvori sliku o sebi kao nekakvom crnogorskom Eliotu Nesu, upornom i nepokolebljivom borcu za pravdu, osobi koja hapsi sve redom, čovjeku koji će „zavesti red i strah“ u Crnoj Gori. Danima su u ova dva tabloida izlazile „provjerene informacije iz vrha specijalnog tužilaštva, o tome da je pitanje dana kada ću biti uhapšen i pasti u ruke „pravdoljubivog Milivoja Katnića“, u to vrijeme heroja ovih paramedijskih struktura.
Ubrzo je i uslijedio moj prvi i jedini sastanak sa glavnim specijalnim tužiocem. Tokom tog razgovora, koji je trajao tri sata, prošli smo kroz sve predmete, pokazao sam mu dio po dio, da ne postoji niđe ni moje uloge, niti bilo kakvog krivičnog djela, niti od mene, niti ni od mog pokojnog brata Dragana. Vjerujući tada da je zaista s iskrenim namjerama došao u specijalno tužilaštvo da se bori protiv kriminala, insistirao sam da sam pročita sve predmete, da ne sluša „rekla kazala“, posebno ne osobe sa kojima sam u ličnom sukobu godinama, te da će se sam uvjeriti da je sve što govorim istina. Nedugo zatim, dobio sam poruku od zajedničkog prijatelja da je sam Katnić izjavio: „Bogomi je u pravu, njega u tim predmetima nema“.
Ono što pak vjerujem da je bio okidač za dalji nastavak mog proganjanja, njegovu ličnu mržnju i nastavak zloupotreba funkcije glavnog specijalnog tužioca ka meni je bila moja priča na kraju tog sastanka i podsjećanje o jednom sličnom događaju iz koga bi trebalo da izvuče pouke. A podsjetio sam ga na specijalnog tužioca u Kolumbiji, koga su na funkciju postavili kriminalci Pablo Eskobara, da bi njih štitio i hapsio konkurenciju, da je taj tužilac uživao slavu i čast nekoliko godina, ali je na kraju završio u zatvoru. Čak sam mu ponudio da pošaljem dvd o tom događaju, što je on odbio, ali je zato moj dobronamjerni savjet, shvatio kao neku prijetnju i od tada se ne smiruje sa namjerom da mi napakuje bilo kakvo krivično djelo i liši me slobode.
I evo skoro cio madat glavni specijalni tužilac nije uspio da taj svoj naum i ostvari, samo zato što ja, Zoran Bećirović, nijesam uradio nikada ni jedno krivično djelo, pa je to stvaralo sve veću frustraciju, bijes i osvetoljubivost, kako kod glavnog specijalnog tužioca, tako i njegovog okruženja.
Svjestan da se kraj mandata približio, glavni specijalni tužilac pokušava da iskoristi jednu banalnu informaciju koju saznaje od sudskog vještaka sa kojim sam imao razgovor oko zloupotreba visine komunalne takse za Hotel Avala. Kako je to dio predmeta koji se radi u specijalnom tužilaštvu, Milivoje Katnić, po mom dubokom ubjeđenju, nagovara ovoga vještaka da proba da me „navuče“ u zamku koju mi sprema, vjerujući da će tako iscenirati najzad spektakularno hapšenje, a mene optužiti da utičem na sudskog vještaka.
Naime, imao sam razgovor sa Aleksandrom Rakočevićem, mojim zemljakom iz Kolašina, oko nekih procjena imovine koje nemaju nikakve veze sa predmetima u specijalnom tužilaštvu, kada mi je on sam saopštio da je on vještak i u predmetu procjene štete koji se vodi u specijalnom tužilaštvu, a odnosi se na umanjenje komunalne takse za Hotel Avala. Kako sam svjedočio u tom predmetu u specijalnom tužilaštvu, razgovor smo nastavili na insistiranje Rakočevića i njegove molbe da mu pomognem u tom poslu. Rekao sam mu da je to vrlo prost posao, da mi je nerazumljivo da on nije u stanju da uradi procjenu već godinu i po dana, da se zna za koliko je kvadrata hotel proširen, a kako se zna cijena komunalne takse iz tog perioda, ta se cifra vrlo lako računa. Zamolio sam ga kao zemljaka da uradi to što prije, po zakonu i pravilima struke, a onda me je on na kraju zamolio da se sretnemo čim uradi procjenu, da je ja pogledam i uporedim sa papirima koje imam iz sudskog procesa koji sam oko Hotela Avala vodio u Londonu, koje on naravno nema, a da bi mu to bilo jako korisno za završetak tog posla.
Inače sam u specijalnom tužilaštvu, osim u predmetu komunalne takse, svjedočio i u predmetu pranja para prilikom kupovine i rekonstrukcije hotela Avala i Bjanka.
Istragu oko komunalne takse vodi tužiteljka Stojanka Radović, koja mi je nakon mog svjedočenja rekla da je u tom predmetu sve ‘sklopljeno’ i da će samo sačekati vještačenje i otvoriti istragu. Mislim da je od tada proslo više od godinu i po dana, pa mi je bilo neshatljivo da se istraga ne otvara, jer je vještaku teško da izračuna proste brojeve.
Kada sam na poziv tužioca Čađenovića svjedočio u postupku koji se vodi za pranje para prilikom kupovine i rekonstrukcije Hotela Avala i Bjanka, tužilac Čađenović mi je rekao da je za njega ovo završen predmet i da ima svu potrebnu dokumentaciju da otvori istragu. Rekao mi je i da je to jedini veliki, novi predmet, koji imaju za pranje para, a da su sve predmete koje rade naslijedili. Kasnije sam obaviješten da je tužilac Čađenović angažovan u predmetu državnog udara, zbog čega me tužiteljka Stojanka Radović zvala da ponovo svjedočim. Kada sam završio svjedočenje rekla mi je: „Hvala vam, ovaj put ste vi odradili naš posao“. Takođe mi je rekla da samo čeka izvještaj vještaka. I tako, do dan danas.
Samo par dana kasnije Rakočević mijenja dogovor, ubrzava zahtjev da se nađemo što prije, da ponesem papire, a da ako stigne da uradi procjenu, ponijeće je na taj sastanak. To neprirodno insistiranje i bliskost sa osobom koju ne poznajem i koga sam samo jednom u životu vidio me tjeraju da se malo detaljnije raspitam o njemu i tada saznajem da je on intimus glavnog specijalnog tužioca, dio njegovog tima u predmetima koje vodi i počinjem da se distanciram.
Saopštavam da nijesam u Crnoj Gori, izbjegavam viđanje, tada potpuno svjestan da sve to radi po nalogu glavnog specijalnog tužioca, koji je zamislio da me preko Rakočevića namami u neku kafanu, đe bih ja došao i donio papire, a onda me njegov specijalni policijski tim uhapsio tokom „djela uticaja na sudskog vještaka“, ili nešto već, što bi na silu Milivoje Katnić pokušao da napakuje.
Zato izbjegavam Rakočevića, stavljam mu do znanja da me ne zanima da mu „pomažem“, niti me zanima šta je on uradio, nadajući se da će odustati od ove providne namjere.
No, kako ni on ni glavni specijalni tužilac ne odustaju od ovog „dječijeg“ scenarija pravljenja klopke, te Rakočević besomučno nastavlja da me proganja, ja mu putem sms-a šaljem poruku kroz koju mu saopštavam da sam prozrio njihove namjere, da znam da me po nalogu Katnića proganja i da mi se sklone sa vrata i on i Katnić.
Upravo zbog ove poruke me Katnić i lišava slobode 28.11.2019. iako sam ovaj sms poslao Rakočeviću 26 dana ranije, 02.11.2019. godine.
U rješenju o mom zadržavanja Milivoje Katnić je naveo: …nakon toga osumnjičeni nije dostavio dokumentaciju vještaku već ga je SMS porukom pitao da li je završio nalaz, kojom prilikom mu je vještak odgovorio da nije i ponovo tražio da dostavi dokumentaciju koju ima, što ovaj nije učinio već mu je uputio prijetnje putem SMS poruka preko WhatsAPP-a sljedeće sadržine ‘mora da su te korumpirali ovi kriminalci iz Avale, vidiš li kako je završio Bošković inspektor koga su kriminalci iz Avale plaćali, tako ćeš i ti brzo, i ti i taj što te štiti i tebe i kriminalce iz Avale, čuveni Milivoje, svi ćete vi vrlo brzo u zatvor, tamo đe je mjesto svim korumpiranim činovnicima, živi bili pa viđeli, pa me pitaš što ti se ne javljam, lažovčino, jos si me zvao prije deset dana da mi pokažes tvoje argumente, jebo te Katnić, godinu i po prikrivaš očigledno krivično djelo organizovane kriminalne grupe, kako te nije sramota, kao da nemas đecu, lažovčino, pa ujutru se požali tom Polakote, da krene da me hapsi kao 48-e, obojicu vas nabijem na kurac, smradu lažljivi, zato što godinu prikrivaš krivično djelo i krađu države, vrlo brzo ćeš odgovarati splačino kolašinska.”
Potpuno je jasno i laicima, da se zbog privatne sms poruke ne može podizati specijalni policijski tim, neko hapsiti, još manje da se time bavi specijalno tužilaštvo, ali kako se radi o Milivoju Katniću, osobi kome je „lični motiv“, iznad svih zakona i institucija Crne Gore, ovo je i učinjeno.
Dodatni motiv mog lišavanja slobode leži u činjenici da sam jedan od osnivača portala Aktuelno, čija je uređivačka politika takva da se kritički odnosi prema radu specijalnog tužioca, upravo iz razloga unošenja ličnih motiva i frustracija Milivoja Katnića u rad ovog tužilaštva, čime je nanio nemjerljivu štetu ne samo tom tužilaštvu, već posredno cjelokupnom pravosuđu Crne Gore, a svojim medijskim nastupima, izjavama, postupcima, neuspjelim optužnicima, postao predmet podsmijeha cijelog regiona. Na ovaj način čini veliku štetu ovoj državi, posebno svima nama koji smo se iskreno borili za stvaranje nezavisne, demokratske Crne Gore, države koja treba da bude evropska i moderna, a ne država koju je karikaturalno u filmovima prikazivao Živko Nikolić, odnosno država brkatih oficira u kožnim mantilima, koji hapse i privode po ličnom nahođenju i interesu, jer državnu funkciju doživljavaju kao bogom danu, vječnu i naslednu.
Kritički ton naše uređivačke politike imao je za cilj, upravo ono što i jeste cilj slobodnih medija, da kontrolišu i budu korektivni faktor, posebno kod onih „koje vlast i moć opiju toliko“, kako se saopštava iz Brisela, na koji se tako često Milivoje Katnić poziva.
Ali kako od nas nije uspio da napravi poslušnike poput Vijesti, Dana, Pobjede i brojnih drugih, glavni specijalni tužilac je u svom već poznatom maniru, krenuo da sprema hapšenje jednog od suvlasnika medija. Nije ovo bilo prvi put da glavni specijalni tužilac proganja medije, urednike i vlasnike. Sjetimo se kako je na samom početku svoje karijere imao opsesiju proganjanja Tv Pink, samo zato jer su se usudili da objave izjave svjedoka iz Dubrovnika i Cavtata, o tome šta je glavni specijalni tužilac radio na dubrovačkom ratištu.
Tokom novembra mjeseca, pojavljuje se po mene još jedna nepovoljna okolnost. U medije je procurjelo da je glavni specijalni tužilac, dok je radio kao izbacivač u nekoj diskoteci, imao krivičnu prijavu zbog siledžijskog ponašanja, da je to sakriveno i da nije mogao da bude postavljen za glavnog specijalnog tužioca. Iako je svojim ličnim, arogantnim i bahatim ponašanjem glavni specijalni tužilac stekao na stotine neprijatelja, među kojima i brojne medijske tajkune, poslovne ljude, političare…, on je za ovo objavljivanje optužio mene i to je pričao po cijelom gradu, upravo neposredno prije nego je 28.11.2019. godine poslao svoj privatni specijalni policijski tim da me liše slobode. Prilikom hapšenja, saopšteno mi je da se privodim kao osumnjičeni zbog krađe komunalne takse za dogradnju Hotela Avala, prevarno su mi oduzeli telefon, tjerajući me da potpišem papir da su ga meni oduzeli, da bi me sljedeće jutro ispitivao lično glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, ali ne zbog takse, već poruka koje sam poslao njegovom vještaku Rakočeviću.
Čim sam iznio svoju odbranu u prisustvu svog advokata, glavni specijalni tužilac je izjavio da tu nema djela za specijalno tužilaštvo, te da on to ‘spušta’ na osnovno, a onda je brže bolje svojim medijima, mislim na Vijesti, poslao netačnu informaciju da sam saslušavan u osnovnom tužilaštvu, koju su objavili 29.11. i ponovili 01.12., skrivajući činjenice i istinu, jer je svjestan da bi se objavom da sam saslušavan u specijalnom tužilaštvu, zbog sms psovki, samo svima nacrtalo da je glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, po ko zna koji put zloupotrijebio funkciju da bi vodio svoje lične ratove protiv svih onih koju su spremni da njegov rad ocijene kritički ili da upute neku zamjerku, a posebno ako „gorivo“ za te lične sukobe stiže od nalogodavaca koji se godinama sprdaju sa tom visokom funkcijom, tako što preko njega ili štite svoje ili uništavaju konkurente.
Pobjeda je u svom štampanom izdanju objavila da sam saslušan u tužilaštvu, ne određujući u kojem, zato što je njen direktor Draško Đuranović imao pravu informaciju, ali je na ovakav način prikrio. Inače, on je već nekoliko puta do sada javljao svojim prijateljima da je pitanje dana kada ce me Katnić uhapsiti još zbog afere Duška Kneževića. A oni su mi sve to prenosili.
Sljedeće jutro je novinarka Dana, koja se potpisuje sa M.V.R., imala preciznu informaciju sa saslušanja iz specijalnog tužilaštva, pa je u podnaslovu teksta navela da sam odbio da odgovaram na pitanja tužioca i da sam potvrdio autentičnost sms poruka. Inače, kada je portal Aktuelno u decembru prošle godine objavio da je Milivoje Katnić za taj mjesec primio platu od oko 10 hiljada eura, ista ova novinarka je sledeće jutro u štampanom izdanju objasnila da je u decembarskoj plati Milivoju Katniću obračunat i sav prekovremeni rad za poslednju godinu. Inače, ima još dosta primjera koji upućuju na vezu Milivoja Katnića i ove novinarke, ali to nije predmet ovog saopštenja za javnost.
U februaru 2019. godine, u antologijskom gostovanju u emisiji „Ukrštene riječi“, Milivoje Katnić je rekao: „Ja, kao glavni specijalni tužilac i jedan od najiskusnijih građana u pravu danas crnogorskom, i to je činjenica…“.
A činjenice o najiskusnijem u crnogorskom pravu govore sljedeće:
U zapisniku o mom saslušanju niđe nije navedeno zbog kojeg sam krivičnog djela osumnjičen, a što je zakonska obaveza da mi se saopšti.
U zapisniku o mom saslušanju i rješenju o zadržavanju je navedeno da sam lišen slobode, kao osumnjičeni, 28.11.2019. godine u 15:30 časova, a u potvrdi o oduzimanju telefona je navedeno da mi je 28.11.2019. godine u 15,45 časova, kao građaninu, oduzet telefon. Dakle, od 15:30 časova sam bio osumnjičeni, s tim što sam u 15,45 časova bio građanin. Sve to po nalogu najiskusnijeg u crnogorskom pravu.
U rješenju o mom zadržavanju, koje je potpisao glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, koji me i saslušavao, je naveo da je sudski vještak građevinske struke Aleksandar Rakočević „naredbom Specijalnog državnog tužilaštva Ktr-S br. 252/16 od 17.09.2018. godine određen da obavi vještačenje“. Dakle, iz ovoga se jasno vidi da vještak Aleksandar Rakočević skoro 15 mjeseci nije uradio vještačenje. Ali kada mu se to u poruci kaže i iskaže opravdana sumnja u njegov rad, onda me njegov nalogodavac uhapsi.
U rješenju o mom zadržavanju glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je napisao da sam primijenio prijetnje u namjeri da Aleksandar Rakočević, davanjem lažnog iskaza-vještačenja, utiče na ishod postupka. Za Milivoja Katnića je prijetnja kada vještaku napišem da godinu dana prikriva krivično djelo i krađu države.
U rješenju o mom zadržavanju je napisao i da vještaku nijesam dostavio dokumentaciju, ali ni jednom riječju ne pominje ko mi je i na osnovu kojeg propisa utvrdio tu obavezu.
U rješenju o mom zadržavanju data mi je mogućnost da se na to rješenje koje je donijeto zbog krivičnog djela iz nadležnosti osnovnog suda, umjesto osnovnom sudu, izjavi žalba Višem sudu u Podgorici. Ovakvo pravo mi je dao najiskusniji u crnogorskom pravu, pa ga je moj advokat i iskoristio.
A na ovakvu farsu najiskusnijeg u crnogorskom pravu najbolje je odgovorio sudija za istragu Miroslav Bašović koji u svom rješenju, kojim je uvažio žalbu mog advokata i ukinuo rješenje o zadržavanju glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, napisao : ”Najzad, treba ukazati i na činjenicu da je rješenje o zadržavanju donio stvarno nenadležan organ. Naime, kako to i sam SDT uviđa, krivično djelo iz cl. 390. St. 1 KZ CG spada u nadležnost Osnovnog državnog tužilaštva. Ništa ne ukazuje da je osumnjičeni u SDT priveden radi sumnje na neko drugo krivično djelo već se od samog početka radi o ovom krivičnom djelu. Zasto nije bilo moguće odmah osumnjičenog usmjeriti prema nadležnom tuzilaštvu već ce to biti urađeno tek nakon što je donijeto rešenje o zadržavanju. Nema potrebe da sudija za istragu ovom prilikom daje odgovor na ovo pitanje.
Treba ukazati i na moguci konflikt interesa odnosno razlog za izuzeće iz postupanja potpisnika rješenja o zadržavanju budući se on pominje u negativnom kontekstu u citiranim riječima koje po mišljenju SDT predstavljaju predmetnu inkriminaciju.“
Interesantno bi bilo provjeriti koliko je puta do sada vještak Aleksandar Rakočević bio angažovan u Specijalnom tužilaštvu i koliko mu je troškova do sada isplaćeno.
Isto tako bi bilo interesantno provjeriti koliko je puta i u kojim predmetima u Specijalnom tužilaštvu kao vještak angažovan Milenko Popović, koji je u štampanom izdanju Vijesti od 02.12.2019. godine istupio u javnost kako bi izrazio čuđenje zbog čega mi nije određen pritvor. Pri tom se ne stiče utisak da zna sadržinu poruka koje sam poslao Aleksandru Rakočeviću.
Ono što me posebno zabrinjava je vrijeme kada sam uhapšen i kada sam zadržan, a vjerovatno je plan bio i da mi se odredi pritvor. Naime, za 10.12.2019. godine je zakazano suđenje u Apelacionom sudu u kojem sam ovlašćeni predstavnik oštećene porodice, a sudi se zbog ubistva mog brata Dragana Bećirovića.
Moja opravdana bojazan za vrijeme kada je odlučeno da me uhapse proizilazi iz onoga što je napisano u rješenju o mom zadržavanju, odnosno da sam navodno prijeteću poruku napisao Aleksandru Rakočeviću dana 02.11.2019. godine, a da je on krivičnu prijavu podnio Specijalnom tužilaštvu 28.11.2019. godine, odnosno onog dana kada sam uhapšen. Posebno me čudi efikasnost glavnog specijalnog tužioca da me hapsi istog dana kada je Aleksandar Rakočević podnio prijavu protiv mene, ali mu istovremeno nije nikakva smetnja što Aleksandar Rakočević skoro 15 mjeseci nije uradio vještačenje za koje je dobio naredbu.
Ono što posebno želim da naglasim je da mi je utisak da je moje hapšenje pripremano duže vremena. Naime, desetak dana prije mog hapšenja član Specijalnog policijskog tima je pokušao da me verbalno isprovocira pred svojim kolegama. Na provokacije nijesam reagovao. S obzirom da specijalni tužilac radi efikasno, nadam se da će i ovaj slučaj ekspresno da procesuira.
Kada mi glavni specijani tužilac Milivoje Katnić vrati telefon, a pošto sam u svojoj odbrani rekao da je sve tačno što sam napisao, obratiću se novim saopštenjem sa čitavom prepiskom sa Aleksandrom Rakočevićem, iz koje ce biti jasno da nema nikakvih prijetnji sa moje strane, već da ga samo upozoravam, kada me već pita, da postupa po zakonu i pravilima struke i da obrati pažnju na brzinu, koja je važna u svakoj istrazi. Takođe će biti jasno na kakav način izbjegavam susret sa ovim vještakom, jer sam razumio da mi je glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić pripremao zamku, kako bi jednostavnije dokazao moj navodni uticaj na vještaka.
Da zaključim, polakote, ovo nije pravno, nego medicinsko pitanje.
Zoran Bećirović