Zloupotreba položaja za obračun sa osobama prema kojim gaji lični animozitet, pravno neznanje, manipulacije, nebiranje sredstva i resursa SDT-a za obračun sa neistomišljenicima, kršenje zakonskih procedura, kao i korišćenje medija za ličnu promociju, javni progon ali, kako se sumnja, i za obavljanje prljavih poslova – sve su ovo opskurne radnje koje je portal Aktuelno izlaganjem nepobitnih činjenica, doveo u vezu sa glavnim specijalnim tužiocem Milivojem Katnićem.
U prethodnim tekstovima do detalja smo raskrinkali način na koji je fabrikovana “afera Delta” i ukazali da je tužilac Miloš Šoškić bio primarna meta ove lažirane afere. Prije toga smo na osnovu dokumentacije i činjenica ukazali na brutalne zloupotebe tužioca Milivoja ali i ODT-a u Podgorici u slučaju protivzakonitog hapšenje biznismena Zorana Bećirovića.
Ovoga puta čitaocima ćemo predočiti dokument koji ukazuje na to da je tužilac Katnić mnogo prije nego je stupio na funkciju koju sad obavlja, ispoljavao tendencije ka drzničkom ponašanju, nepoštovanju pravnih normi uz pokazivanje visokog stepena pravnog neznanja.
Portal Aktuelno došao je u posjed presude Vrhovnog suda Republike Crne Gore iz 2004. godine gdje se odbija žalba koju je Kantić u upravnom sporu podnio na rješenje Direkcije za nekretnine RCG zbog toga što mu je odbijen zahtjev za upis stana u Katastar nepokretnosti.
Katnić je u tužbi protiv Direkcije naveo da je osnov za upis stana u katastar na njegovo ime “ugovor o otkupu stana od Vojske Jugoslavije i njihova saglasnost da se Katnić može upisati kao vlasnik stana”.
Međutim, u obrazloženju o odbijanju Katnićeve žalbe stoji da je on pokušao da na sebe prepiše stan na osnovu ugovora koji nije bio sudski ovjeren, što je nezamisliv propust za čovjeka koji je po sopstvenim tvrdnjama “jedan od najiskusnijih građana u pravu danas u Crnoj Gori”. Katnić ne samo što je pokušao da na osnovu neovjerenog dokumenta na svoje ime prepiše stan, već se i žalio na odluku Direkcije za nekretnine zbog odbijanja da izvrši nelegalan upis!
Vrhovni sud je njegovu žalbu naravno odbio, pa stoga treba postaviti pitanje – da li je “najiskusniji građanin u pravu” ispoljio potpunu pravnu nepismenost ili drzničko i osiono ponašanje koje ga karakteriše i dok obavlja funkciju SDT-a?
U presudi o odbijanju žalbe Višeg suda stoji:
“Tužilac (Katnić) je upis predmetnog stana tražio na temelju kuproprodajnih ugovora. Iz spisa predmeta se utvrđuje da kupoprodajni ugovori nijesu ovjereni od strane suda, te da se stan po važećoj evidenciji katastra nepokretnosti vodi na PP “Šajo”, Podgorica. Kod takvog činjeničnog utvrđenja, osnovano su upravni organi našli da se traženi upis ne može odobriti, jer kupoprodajni ugovori kojima je stan prenijet sa PP Šajo, pa sve do ugovora o otkupu stana od strane tužioca, nijesu ovjereni kod suda, kako se to traži uredbom čl. 11. Zakona o prometu nepokretnosti. Po nahođenju suda, nedostatak sudske ovjere ugovora u prometu nepokrenosti nije formalan kako tužilac (Katnić) tvrdi, jer je za punovažnost ovih ugovora zakonski uslov takva ovjera”, navodi se u obrazloženju suda o odbijanju presude.
Vrhovni sud dalje objašnjava Katniću kako izgledaju pravne procedure kad je u pitanju uknjižba nekretnine:
“Nakon ovjere kupoprodajnih ugovora, tužilac može podnijeti novi zahtjev za upis kada će se sadržina tih ugovora cijeniti u skladu sa odgovarajućim odredbama Zakona o državnom premjeru, katastru i upisima prava na napokretnosti i Pravilnika o izradi i odražavanju katastra nepokretnosti”.
Nakon svega što smo izložili nameće se jednostavno pitanje – da li je tužilac Katnić u ovom slučaju pokazao neviđen stepen pravnog neznanja ili je jednostavno drznik koji se ne obazire na zakone da bi istjerao svoju volju? Takođe je moguće da je u pitanu kombinacija gore pomenutih faktora jer je portal Aktuelno u prethodnim tekstovima ukazao da se djelovanje tužioca Katnića u dosta slučajeva svodi na preplitanje neznanja i drzništva.
O drzništvu isljednika Milivoja govori i slučaj o kom je javnost brujala kada su objavljene izjave svjedoka iz Dubrovnika i Cavtata, o nepočinstvima koja je glavni specijalni tužilac radio na dubrovačkom ratištu (o čemu danas nećemo govoriti).
U medije je ranije takođe procurjelo da je glavni specijalni tužilac, dok je radio kao izbacivač u nekoj diskoteci, imao krivičnu prijavu zbog siledžijskog ponašanja, da je to sakriveno jer u protivnom ne bi mogao da bude postavljen za glavnog specijalnog tužioca. Ali i pored svih okolnosti koji ukazuju na Katnićevo neznanje, bahato i arogantno ponašanje on se bez ustezanja kandidovao za novi mandat na čelu SDT-a. O toj temi ćemo pisati naknadno.
Podsjetimo, portal Aktuelno već mjesec piše da ovakve metode i način postupanja nijesu ništa strano specijalnom tužiocu Milivoju Kantiću koji se ponaša kao što su to činili agenti UDBE u periodu od 1948 – 1951. godine, pa stoga nije na odmet podsjetiti na hajku koju je SDT vodio protiv Bećirovića i portala Aktuelno zbog sms poruka.
Sve je postalo jasno nakon što su prvo Osnovni, a nedavno i Viši sud u Podgorici u potpunosti odbacili kao neosnovnu pravnu konstrukciju protiv Bećirovića.
Sada je već postalo jasno da je Katnić u napadu na Bećirovića i portal Aktuelno stavio lične motive ispred struke.
Kako je bilo i očekivano, u objavljivanju brutalnih laži prednjačile su dnevne novine Vijesti i istoimena televizija i portal.
U medijskim napadima posebno se isticala klerikalna medijska ispostava KOS-a – dnevni list Dan.
Ova bivša medijska ispostava KOS-a i glasilo Srpske pravoslavne ckve, po svemu sudeći, je služilo kao posrednik između specijalnog tužioca Katnića i predsjednika advokatske komore Zdravka Begovića.
Ono što posebno treba naglasiti je da isljednik Milivoje Katnić – samoproklamovani tajnovidac koji sve zna i sve vidi, nije našao za shodno da odgovori na mnoštvo ozbiljnih pitanja koje je Bećirović postavio u saopštenju prije pet mjeseci.
U.P.A.