Piše: Jasmin Agić (balkans.aljazeera.net)
Još od prvih dana izbijanja ruske agresije na Ukrajinu nije bio mali broj onih koji su nastojali pronaći analogiju između najvećeg sovjetskog diktatora Josifa Staljina i sadašnjeg predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina.
Analizirani su, najprije, politički potezi, odluke i vojna strategija, ali nije nedostajalo i onih žovijalnijih usporedbi, koje na jedan sasvim drugačiji način nastoje opisati način Putinovog razmišljanja.
Sam je Putin, takvim analizama, davao dosta povoda, jer je agresiju svoje zemlje na susjednu Ukrajinu nerijetko opisivao sintagmama koje se koriste u govorenju o Drugom svjetskom ratu.
Čak je i napad na Ukrajinu pravdao navodnom potrebom o „denacifikaciji“ zemlje što veoma jasno govori u prilog tezi da je Putin u svojim imperijalnim naumima mislio na Sovjetski savez i Staljina, kao njenog najvećeg imperatora.
Sedam decenija od Staljinove smrti
Ovih dana navršilo se tačno 70 godina od Staljinove smrti, dobro dokumentovanog događaja, kojeg mnogi svjetski historičari smatraju jednom od prekretnica historije 20. stoljeća. Godišnjica je pala u vrijeme ruske agresije na Ukrajinu i teških borbi, koje pripadnici ruske paramilitarne grupe Wagner vode za osvajanje strateški važnog grada Bahmuta, na istoku zemlje.
Tim povodom, među mnogima, u javnosti se oglasio i bivši ukrajinski ambasador u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko koji je, analizirajući ruski rat u Ukrajini, iznio zapažanje o sličnostima između dva državnika.
„Za Vladimira Putina Josif Staljin je kumir i obrazac ponašanja. Tako da nema divljenja zašto je šef Kremlja krenuo u krvavi rat protiv Ukrajine, a ustvari protiv zapadne civilizacije. Putin je savremeni Staljin“, ustvrdio je Levčenko.
Porediti Staljina i Putina je možda čak i malo nezahvalno, jer su historijske okolnosti, postupci i posljedice koje ostavljaju na društvo, političku geografiju i historiju sasvim drugačije, kaže historičar Tvrtko Jakovina.
Iako su mnogi analizirali i uspoređivali Staljina i Putina ne može se oteti utisku da, uz sve sličnosti, ipak, razlike sada izbijaju u prvi plan. Ono što je činjenica jeste da Putin nastoji sebe realizirati u Staljinovom smislu, ali koliko je u tome uspješan drugo je pitanje, kaže Jakovina.
Sličnost po isključivosti ideologija
„Postoji možda sličnost između Staljina i Putina po isključivosti ideologija ili samodržavlju, ali jedan je, kako god, bio ljevičar, a drugi je desničar. To je jedna od velikih razlika i po vrijednosti. S obzirom da su mnogi analizirali Rusiju kao imperij, Staljin je bio možda najuspješniji širitelj ne samo ruskog imperija, nego i jedan od najuspjelijih stvaratelja jednog velikog imperija u svjetskoj povijesti“, kaže.
Ono što je zanimljivo, kaže Jakovina, jeste da rusko javno mnijenje, na neki način, izborima najvažnijih historijskih ličnosti potiče Putinove imperijalne ambicije i njegovo agresorsko ponašanje.
„U tom smislu postoji interes, jer Putin želi nalikovati Staljinovim uspjesima, a rusko javno mnijenje Staljina ističe kao jednu od najvažnijih povijesnih figura. To se doduše može shvatiti i pomalo dvojako. S jedne strane, kao da ga nukaju da postane poput Staljina, a s druge strane, možda, i kao kritika toga da je Staljin uspio dok Putin ne uspijeva u stvaranju imperija“, kaže Jakovina.
Ima još jedna stvar koju analitičari, čak i oni koji vole praviti historijske analogije, propuštaju potencirati, ali i primijetiti, kaže Jakovina. To je činjenica da se Putin nalazi na mjestu koje ima dugu imperijalnu tradiciju i da upravo samo mjesto, predsjedničko, u neku ruku, diktira način razmišljanja i ponašanja.
„Međutim, rekao bih da svaki ruski vladar naprosto logikom svoga mjesta često ulazi ili nasljeđuje ono što je bila logika ruske države – bila ona sovjetska, ili bila federacija, ili bila nešto sasvim drugo. Dakle, to bi bila neka filozofija ruskog vladanja“, kaže.
Putin ne bi mogao doživjeti Staljinovu sudbinu
Putinove aluzije da je rat koji Rusija vodi u Ukrajini, u simboličkom smislu, prije svega vrsta rata kakav je bio Drugi svjetski rat je sasvim pogrešna. Jakovina objašnjava da između ta dva rata nema nikakve sličnosti.
„Da li su slični? Nisu. Putin se poziva na veliki uspješni rat tijekom kojega je Sovjetski savez – ili Rusija, ako hoćete – proširio svoje granice. Zbog toga, Putin to koristi i to je konačno, bio, kako Amerikanci govore, posljednji dobar rat, jedan pozitivan rat, u tome smislu. Međutim, ovdje zapravo nije riječ o tome, jer Sovjetski savez jedno se dugo vrijeme branio u Drugom svjetskom ratu i to je bila koalicija, a ovo je naprosto rat veće zemlje protiv manje, odnosno napad veće zemlje na susjednu zemlju“, kaže Jakovina.
Kada upoređuje atmosferu oko Staljina, u posljednjim danima njegovog života, i ovu koja vlada oko Putina, Jakovina kaže da u njoj vidi veoma malo sličnosti. Za sada ne vidi da postoji neko ko se suprotstavlja Putinu kao vlastodršcu, a još je neumjesnije nagađati ko bi mogao naslijediti Putina nakon njegovog eventualnog „političkog pada“.
Isto tako, jasan je Jakovina, sada se uopće ne može ni nazrijeti ko bi, koristeći se takvim historijskim analogijama, mogao biti Putinov Nikita Hruščov, odnosno čovjek koji bi u nekoj budućnosti raskrstio sa Putinovim naslijeđem na način kako je to Hruščov učinio sa Staljinovim.
„Mislim da Putin ne bi mogao doživjeti istu sudbinu kao Staljin. Sva ta priča o Putinu bolesniku, o Putinu osamljeniku, o Putinu koji je uzdrman… zapravo su analize bez osnova“, zaključuje Jakovina.