Već duže vremana gospodin Abazović dijeli sa javnošću svoju priču da mu je neko ponudio 21 milion eura, pokušavajući tako stvoriti neku nadrealnu sliku o sebi samome.
Zaboravlja i zanemaruje gospodin Abazović, vjerovatno opijen vlašću koju je osvojio i moći koja iz nje proizilazi da je osnovano sumnjiv po zakonima ove zemlje (i svake druge) za prikrivanja veoma ozbiljnog krivičnog djela. Ozbiljan i odgovoran građanin u ovakvoj situaciji ima samo jednu obavezu, a to je da svoju istinu podijeli sa jedinim nadležnim organom, a to je, državno tužilaštvo.
Umjesto toga, Abazović od toga pravi lični marketing neznavenom narodu, pokazujući svu svoju nezrelost i neodgovornost.
Iskazom da će o tome uzgred porazgovarati sa tužiocem jer ionako ima namjeru sa njim da se sretne, samo javno pokazuje na koji način gleda na jedan od najvažnijih državnih organa.
I nažalost nema nevladinog sektora, čiji je on miljenik da mu poruči da je on samo obični građanin i da mora odmah dati izjavu pred tužiocem u kancelarijama gdje to rade svi ostali građani Crne Gore. Da mu poruče da je njegovo ovakvo nadmeno i bahato ponašanje skandalozno, nezakonito i suprotno zdravom i demokratskom poimanju uloge državnih organa u državi i društvu.
Kada svi oni ćute, moja malenkost mu poručuje:
Abazovićevo poimanje slobode, demokratije i mjesta i uloge državnih organa u državi i društvu je sramno i skandalozno. Ovakvo ponašanje služi za prezir i svaku osudu, a ako ima tužilaštva u ovoj zemlji, mora odmah reagovati i podučiti novog vicepremijera poznaniju prava i zakona.