Krizi vlasti, koju je podnošenje zahtjeva za razrješenje ministra pravde Vladimira Leposavića od strane premijera Zdravka Krivokapića samo produbilo, još uvijek se ne nazire epilog, a čeka se i da premijer opet organizuje sastanak sa parlamentarnom većinom kako bi se razgovaralo o tom problemu i pokušalo pronaći najbolje rješenje. Prvi sastanak na poziv premijera, održan prije nedjelju dana, bio je neuspješan, tačnije prekinut je, a još uvijek nije poznato kada će biti organizovan novi, piše Dan.
Iz najveće partije parlamentarne većine Danu je saopšteno da zasad nemaju nikakvu informaciju po tom pitanju, dok je lider Socijalističke narodne partije Vladimir Joković kazao da je ta odluka samo na premijeru.
“To je pitanje za premijera da li će biti sastanka, kada i sa kojim temama. Zasad nemamo nikakvu najavu ili informaciju o tome. To je i ranije bila odluka koja je samo na premijeru”, kazao je Joković.
Ni iz Vlade Dan nije mogao dobiti konkretniju informaciju o potencijalnom sastanku. Nezvanično im je saopšteno da zasad nema najave novog sastanka.
Politički analitičar Marko Begović kazao je za Dan da je Vlada u decembru prošle godine dobila podršku zakonodavnog organa, a mandatar povjerenje za sastav svog kabineta, te da premijer Krivokapić ima pravo da razriješi ministra Leposavića, koji, kako smatra, u vrednosnom smislu nije dostojan pozicije u vladi zemlje koja je preuzela određene međunarodne obaveze, uz jasan strateški pravac.
“I tu se završava sva priča. Mislim da politički akteri ne razumiju da je vlast u savremenim demokratijama uspostavljena na principima podjele vlasti, tj. razgraničenja nadležnosti, uz, kada se radi o parlamentarnim demokratijama, izraženu kontrolnu funkciju, u ovom slučaju, Skupštine Crne Gore. Ovdje je problem posve drugačije prirode; manirom odbijanja pokušava se preuzeti odgovornost, što treba zakamuflirati nekakvom političkom krizom. Dakle, problem je što država nema odgovor na sistemske izazove manifestovane kroz dugopuzeće egzistencijalne probleme, kao i javno-zdravstvenu i finansijsko-ekonomsku krizu”, ocijenio je Begović.
Kako je zaključio, Crnoj Gori je neophodna ozbiljna politička platforma, koja se neće baviti imaginarnim, već realnim izazovima sa kojima se suočavaju građani.
“To što država nema odgovor na sistemske izazove ogolilo je svu koruptivnost prethodnog režima, ali i ukazao na nesposobnost sadašnjeg”, smatra Begović.
Zato i nema najavljene reforme javne uprave, tj. neophodne profesionalizacije, depolitizacije i operacionalizacije.
“Podsjetio bih da oko 110.000 zaposlenih u realnom sektoru izdržava blizu 60.000 državnih službenika i namještenika u javnom sektoru, 130.000 penzionera, oko 50.000 nezaposlenih i 30.000 korisnika socijalne pomoći. Partije nesmetano zapošljavaju „po dubini” svoje članove, izbjegavajući političku odgovornost, što ukazuje ili da ne poznaju dovoljno politički sistem, ili da misle da će građani zaboraviti kontinuitet partitokratije. Dakle, Crna Gora je društvo u kojemu su nenormalnost, nesposobnosti nemoralnosti nstitucionalizovani, a politika ostaje jedina privredna djelatnost”, zaključio je Begović.