Proklete avlije

Za aktuelno.me

Piše: Lidija Vukčević Vučurović

Sastaju nas svuda, ne samo u ovim prostorima, uvjetno rečeno balkanskima. Prepun ih je Stari kontinent, nadasve Srednja Evropa. Umjesto vrta ili bašte mi smo postali proklete avlije u kojima svakoga dana netko sumanut ubije nekoga, u kojima se dešavaju eksplozije na nemarno odloženim smetlištima – kao ova najnovija u zagrebačkom Jakuševcu – u kojima se kupuju stari polovni automobili sa zapadnog tržišta i prodaju kao ulickane krntije našim građanima, u kojima se svakodnevno povećava broj samoubojstava, u kojima se neodgovorno odlaže nuklearni otpad na  jučerašnjim granicama, slovenskoj i hrvatskoj, u kojima su mladi ljudi krajnje nepismeni pa ne prolaze ni osnovne testove znanja, u kojima se svakodnevno čuju dojave o postavljenim bombama, u kojima političari neodgovorno obećavaju jedno a rade posve drugo…

Skandali i afere smjenjuju vijesti o centu koliko je pojeftinio benzin, a priča o ekološkoj i biološki bezopasnoj hrani vrti se na svim tv kanalima i na svim internetskim portalima. Deseci hiljada svinja koliko ih je trebalo uništiti zbog kuge završavaju nakraju u zemlji, iz nje raste najprije korov pa potom i usjevi…

I sve se vrti u krug katastrofističkih vizija, nalik brojgelovskim ili direrovskim proročanskim slikama.

Hrvatska je kupila od SAD tenkove stare 33 godine, devedeset njih. Za koga i protiv koga? S kime kani ponovo ratovati? I još k tome, moraju ići u tvornicu Đuro Đaković gdje će biti modernizirani? Kaže se da se ne bi reklo, gdje će ići na remont. To  bi ovu fabriku trebalo  koštati više od 3,6 miliona eura, no američka strana to poklanja Hrvatskoj. Ali  ispod te vijesti krije se danajski poklon: ukupna vrijednost je 196,4 milijuna dolara, od čega američka donacija iznosi 51,1 milion a Hrvatska plaća 145,3 miliona dolara! Kojeg li cinizma, kakve li samo podvale. Nitko od vladajućih nema prigovora na ovo, ni jedne jedine kritičke riječi. Naprotiv, hrvatski se mediji i političari hvale takvim ponižavajućim aranžmanom.

U međuvremenu Izrael je digao u zrak palestinsku Palaču pravde. I tako i simbolički pokazao tko je gazda u bliskoistočnoj prokletoj avliji. Potresni snimci u kojima u mentalno osjetljivog Palestinca pucaju izraelski vojnici obilazi Internet. Izraelci i dalje, na sam svoj praznik Hanuke nesmiljeno gađaju zgrade i kuće s raseljenim Palestincima, ali i bolnice u Gazi koje su prepune ranjenih i mrtvih. Međunarodna zajednica čini sve da se ništa ne čini, jer posustaje.

Evropski parlament potresa nova sramotna priča koja kao filmska storija hrani znatiželju i ohrabruje zlovolju euroskeptika: grčka parlamentarka, arhitektica, najmlađa vijećnica Soluna, 24 godišnja Eve Kaili, u središtu je korupcijske afere. U njenom stanu pronađena je poprilična suma gotovine u eurima, 150 tisuća. Primila ih je kao mito od Katara i Maroka za utjecaj i lobiranje u Evropskom parlamentu. Usto, sumnjiči se i za pranje novca. Sve je to kako se čini  posljedica rada balkansko – sredozemne mafije. Proizvodnja kriminala i zla. Pa je grčka mitologija sa svim njenim nakaradnim likovima na djelu, ozbiljena suvremenim mladim političkim divama.

Utoliko je i car Putin sletio na Bliski Istok, propraćen četvorima borbenim mlaznjacima, u Saudijsku Arabiju, zemlju bogataša i snova, nafte i zlata. Cijena zlata momentalno je najviša u povijesti. Ima li to kakve veze s prokletim avlijama u koje se globalno sijelo, tzv. svijet pretvorio? Ima, dakako. Što je zlato prljavijeg porijekla, to je cjenjenije.

Veliki gradovi su postali periferijska tračaonica u kojima se izgubio svaki intelektualni, kulturni i duhovni glas. Oni posvajaju i prisvajaju kao svoje imigrante pisce, arhitekte, slikare, filmaše, da bi ih što prije mogli uniformirati jedinstvenim programom uprosječivanja.

Crna Gora je započela s popisom stanovništva. Do posljednjeg trenutka kalkuliralo se u oporbi hoće li sabotirati ili ne  taj dugo odgađani popis. Nekome je ipak sinulo da ipak treba dopustiti popisivačima da odrade svoj posao u svim domaćinstvima, jer ako nešto sabotirate, negirate samo postojanje nacije u koju se zaklinjete. Da su crnogorski orijentirani  građani poslušali vrle nevladine „stručnjake“ posve bi iščezli iz stanovništva!

I u Hrvatskoj i u Crnoj Gori porazni su rezultati provjere znanja kod školske omladine. Ona je znatno manje pismena, obrazovana ili načitana nego njihovi evropski vršnjaci. Ipak, da budemo i mi cinični, da ste ih upitali za tipove i cijenu lakih ili jačih droga na tržištu, u nekoj anonimnoj anketi, koliko bi ih bilo upućeno? Ne smijete ni znati dragi čitatelji.

Ishod istočnoslavenskog  rata još se ne nazire. Prema BBC-ijevim izvorima ukrajinski su gubici nesrazmjerno veliki prema postignućima. Na bojištu vlada posvemašnja neorganiziranost. Posebno nakon što je podbacila ljetna ofenziva. Izgleda da je sad najvažnije znati da od ove godine Ukrajina slavi Božić prema gregorijanskom kalendaru umjesto prema julijanskom kojim je slavila rađanje Krista skoro tisuću godina. Za mnoge je povjesničare Ukrajina bila izvorište formiranja slavenske kulture. U 11. stoljeću najveća evropska država bila je Kijevska Rus, kako se tada zvala ova zemlja.

Novih je sedam Srba optuženo za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici 1995.godine. Oni su bili pripadnici Drinskog korpusa Vojske bosanskih Srba. Bili su uključeni u napade, satiranja, progone i pogrome, za masovna ubijanja zatočenih Bošnjaka. Nadamo se da će propisno odgovarati i zasluženo odležati zatvorske kazne.

Vožd  suvremene Republike srpske Dodik, bio je na sudu u Sarajevu zbog neprovođenja odluka visokog predstavnika. Dvojicu stranih političara, ambasadora USA u BiH i visokog predstavnika za BiH, nazvao je smradom  i kretenom. Što onda da čovjek misli o tom predsjedniku Republike Srpske? Da je nervozan ili drzak? Brani ga čitava svita odvjetnika, od Anta Nobila nadalje…

U albanskom parlamentu  vlada kaos. Jedan od poslanika zapalio je papire pred očima ostalih sabornika  i pred kamerama. Sjednica je  jedva obustavljena. Neki  zastupnici palili su baklje, jedan je pokušao zapaliti  i zgradu Parlamenta. Isprevrtane stolice i dimne bombe i zavjese govore o nesmirenim tenzijama među poslanicima.

U Crnoj Gori održana je još jedna konferencija o ženskim ljudskim pravima. Ova nespretna konstrukcija vjerojatno je plod prijevoda s engleskog. Pa ispada da žene imaju neka druga ljudska prava od muškaraca, djece, manjina etc…Nekoliko je nevladinih organizacija, lobija, AFŽ-a Crne Gore i sličnih udruga po ne znam koji put upozorilo na rastuću neravnopravnost i  nasilje prema ženama. Jasno je da je stvar dirigirana iz zapadnih poimanja demokracije. No pitamo se jesu li te demokracije učinile dovoljno za svoje žene? Imaju li jednake plaće na istim mjestima i s istim kvalifikacijama francuske, njemačke ili engleske žene , prema svojim kolegama muškarcima? Iznenadili biste se kad biste znali da su manje plaćene za jednaka radna mjesta i isto obrazovanje. Pitam se zašto se u zaključcima tih konferencija govori samo o udjelu žena u vlasti? Nije li volja za moć jednako raspoređena u ljudskom rodu  na oba spola? Je li smisao te konferencije bio pledirati za žensku raspodjelu vlasti? Jesu li bolje šefice žene od svojih muških kolega? Razumnije, trezvenije, empatičnije ili manje ambiciozne od muškaraca, vladaju li mekše? Pogledajte i suverenke i premijerke, pa će vam se odgovor sam nametnuti. I da se ne zaboravi, nijedna se od naših prokletih avlija ne može požaliti na mali udio žena u sudstvu, odvjetništvu – i Crna Gora i Hrvatska imale su glavnu državnu tužiteljicu, a ne tužitelja – u obrazovanju i nauci, u zdravstvu i kulturi, u popularnoj kulturi ili  sportu. U politici ih ima manje. Valjda stoga se moraju koristiti muškim sredstvima. Pa umjesto kuhačom mlataraju nagomilanim gnjevom. Kao parlamentarke ne idu snagom argumenata nego drekom. Da ne spominjem imena, bilo bi ih dosta, kojima ako oduzmete silinu vike, ne ostaje ništa do androfilnog pridjeva drčnost.

Predlažem da se ove mlade ljupke dame udruže u svojim radionicama nizašto u jednostavne projekte: kako pomoći siromašnima i starima, susjedima. Nabaviti im kruh i mlijeko, pobrisati podove ili pročitati im naglas koju smislenu rečenicu. Pomoći siromašnoj djeci slabijeg uspjeha u instrukcijama iz matematike, stranog ili materinjeg jezika. Opismenjavati nepismene ili davati poduku iz jezika novim sve brojnijim imigrantima. Podučiti znance u pravnim stvarima, socijalnoj pomoći, besplatnim info savjetima. I to sve pro bono. Pa da vidimo koliko će se tih ambicioznih mladih žena odazvati ovakvim konkretnim, praktičnim i korisnim zadacima. Bojim se da bismo ih mogli nabrojati na prste. Jer brbljanje u kameru  nalik rep-glazbi, najdraži je stimulans našoj omladini. Oni ionako ne kane živjeti ovdje. Nego u nekom tamo, naizgled daleko od prokletih avlija. Dok ih u takvom Beču, Dablinu ili Njujorku, u nekom  fastfoodu, umjesto engleskog odgovora na nespretno postavljeno pitanje, ne saleti neki od našijenaca i ne kaže: Reci bre srpski, da te ceo svet razume…