Prenatrpana državna uprava, prepuna preduzeća u državnom vlasništvu, nekonkurentna privreda i poremećeno tržište rada – tako Crna Gora ove godine dočekuje Prvi Maj – praznik rada. Većina zaposlenih danas živi crnogorski san – ne radi se mnogo, prima se plata, a mnogi od novozaposlenih i ne dolaze na posao.
Tajna uspjeha u zapošljavanju oko 38.000 ljudi samo u 2022. godini leži na državnim jaslama. Plate u državnim ustanovama i preduzećima su velike, pa privreda ne može da im parira. Više niko neće da radi u privatnom sektoru, a i zašto bi kad se tamo mora makar doći na posao. Država zapošljava i bez kadrovskog plana, najviše u periodu pred izbore, po raznim osnovama, od ugovora o djelu, na određeno, neodređeno, imenovanjima… Nezvanični podaci govore da su mjesečni troškovi za zarade veći za 10 miliona eura od planiranih, a ako se tako nastavi, uskoro se može očekivati i rebalans budžeta.
Odakle pare za ovolika zapošljavanja i povećanje zarada? Iz zaduženja, kako je pokazalo iskustvo, i to najskupljeg u istoriji Crne Gore po kamatnoj stopi od ukupno preko 10 odsto. Skupo plaćamo populizam, dok aktuelna Vlada u tehničkom mandatu od kapitalnih projekata nema ništa, a tekuća potrošnja uveliko prelazi planiranu.
Slično je i sa preduzećima u većinskom državnom vlasništvu. EPCG se drži na pozitivnoj površini samo zahvaljujući računovodstvenom „šlaufu“. Kćerka firma Solar gradnja u minusu je od 2,2 miliona, iako je nastala takođe od kredita od 30 miliona. Toliko je država uložila i u neprofitabilni Air Montenegro koji gomila gubitke, a CEDIS je u debelom minusu od 11 miliona, drugu godinu za redom. Pare su pojeli novozaposleni, službena putovanja i reprezentacije.
Privreda nema mnogo razloga za slavlje, radnici im odlaze u državne kompanije pa je tržište rada pojela nelojalna konkurencija. Osim toga, setom zakona uvedeni su dodatni nameti, a nezvanično se može čuti da se pripremaju novi koji će opteretiti ionako fragilan privatni sektor. Zakoni se donose bez konsultacija sa strukovnim udruženjima koje više niko ništa i ne pita.
Sve nade su usmjerene na turističku sezonu čiji najveći kapaciteti su napravljeni prije „oslobođenja“ od 30. avgusta 2020. Skoro tri godine su izgubljene u populističkoj trci dvije vlade, a povjerenje investitora, makar onih kredibilnih, za ulaganja u našu državu gotovo da i ne postoji.
Saldo je jasan – sve dok bude zaduženja biće i muzike. Ako je gledati primjere zemalja koje su „svirale“ u istom ritmu, tonovi će biti sve sumorniji.
L.P.Đ.
U jade ga dočekasmo.
Da nam barjači JaDov.
Na ulice narode ako išta crnogorsko u nama ostade!!
Jednostavno matora krezubabsbuskarabozenajelusic je omogucila da nam svetosavskakopilad i njijove bradonje rade po crnoj gori sta oce
Moramo tu svetosavsku ološ skloniti već jednom sa nase drzave