Dok srpska crkva zadovoljno trlja ruke

piše: Željko Vukmirović

Jad se probio kao najbolji opis važeće izvršne vlasti u Crnoj Gori. Lišena integriteta, svedena na skupinu karijerista bez iole hrabrosti i političke kulture, predstavlja tek žalosno društvo koje služi za regionalno potkusurivanje. Vodeći srpski političari posebno uživaju u ovom redosljedu.

Dok srpska crkva zadovoljno trlja ruke. Tek se oni naslađuju.

Skoro da je zabavno gledati kako srpski predsjednik Vučić spašava svoje potrošene i kompromitovane kadrove postavljajući ih na najodgovornije položaje u vlasti. Skoro da je zabavno gledati i kako manipuliše temeljnim sluganstvom prosrpskih političara u Crnoj Gori. Najzabavnije je, pak, kako se srpska politika cereka u lice Evropi. To je tek naročito presmiješan niz epizoda. Posebno ako se zna da je od 2000. pa do 2020. godine EU bespovratno uložila skoro četiri milijarde eura u Srbiju. Plus, oko 6,5 milijardi eura u povoljnim kreditima za oko 300 projekata. Ipak, naurnebesniji je podatak da je samo posljednjih godina, od 2020. srpska crkva od svoje vlasti dobila 43 miliona eura. Samo prošle jeseni su škrbnuli oko 4,5 miliona eura. Biće da su najveći fanovi Evrope.

I sada zadovoljno trljaju ruke. Tek se oni naslađuju.

Remek djelo priče je, ipak, Crna Gora. To se tek zove profit. Ono što je srpska crkva odradila na teritoriji Crne Gore je za udžbenike. Malo za one iz ekonomije, malo za one iz kriminalistike. Ukratko, niko nikada neće saznati koliko je novca srpska crkva pokupila raspolažući crnogorskim crkvama i manastirima. I tako sve dok ih nije i konačno prisvojila. Ili su možda voljni da prikažu fiskalne račune i podrobno objasne svoje ovdašnje poslovanje?

Osnovana pretpostavka je da će se ipak zadovoljiti trljanjem ruku i naslađivanjem.

Uostalom, sadašnja izvršna vlast u Crnoj Gori je kreacija srpske crkve. U prilog projektovanoj destabilizaciji crnogorske države, te njenoj upornoj negaciji, svakako ide i podatak da je od obnove crnogorske nezavisnosti pa do danas Evropska unija obezbjedila Crnoj Gori 1,2 milijarde eura bespovratnih sredstava. Srpskoj crkvi je, pak, bilo dovoljno da instalira budućeg premijera koji je državu već zadužio milijardu i 700 miliona. To se zove terenski rad i neposredna kreativnost.

A onda regionalna posprdnja sa tim istim premijerom i njegovom svitom, računajući i ostale prosrpske i proruske baje koje nam se šepure pred očima i glumataju autoritete, sasvim je realna stvar. I oko toga nema nedoumica, niti pogađanja.

Dok srpska crkva zadovoljno trlja ruke. I naslađuje se.