Otirači imaju bolju sudbinu

piše: Željko Vukmirović

Nema kraja Spajketovim blamovima. Trpljenje nemoći se ispostavlja kao užasan posao. A i stiče se utisak da čak i otirači imaju bolju sudbinu. Spajke tumara u potrazi za mjestom pod suncem. I kuca na razna vrata. Velika je nepoznanica samo gdje će sve stići da se uvali. Svakako, nije to nešto što je on izmislio. Samo prepisuje. Jer, ako je Vučić tolike godine mogao da se provuče sjedeći po raznim stolicama, a bogami i hoklicama, prodajući maglu raznim stranama, zašto ne bi i Spajke probao taj okušani recept. I bezbolno se dokopao jeseni. Ili možda čak sljedećeg ožujka. Dok nam čapru ne ožuli.

I tako je Spajke zaglavio u ćorsokaku sa čestitkom novom srpskom premijeru Milošu Vučeviću. Ova epizoda već sada se može smatrati nezaboravnom. Odakle mu ideja da potrči sa tim protokolarnim gestom, dok ignoriše razne suštinske odgovore iz opisa krunskog državničkog posla, vjerovatno nikada nećemo saznati. Mada, kako se i taj Vučević pokazao kao besprekoran prepisivač, ne treba da čudi potreba za druženjem.

Novi srpski premijer je početak svog mandata obilježio kultnim stavom “srpskog sveta”.

“Izgubili smo Crnu Goru. Da danas imamo izlaz na more mnogo bi lakše dobijali ono što treba da dobijamo”, kazao je Vučević.

Ovo je, dakako, prava erupcija prepisivačkog učinka. U decembru prošle godine srpski predsjednik Vučić je ničim izazvan imao svoj trenutak i uputstvo za lokalnu upotrebu.

“Bili smo nezainteresovani dok nam je pred očima Crna Gora odlazila iz Savezne Republike Jugoslavije”, rekao je Vučić. I to se može smatrati kao elementarno podsjećanje da omalavažavajuća potrošnja imena Crna Gora nikada ne bi smjela da izostane iz govora bilo kog srpskog zvaničnika. Vučević se samo pokazao kao đak koji je pratio na času.

I Spajke mu je čestitao. Valjda i da se on pokaže pred Vučićem, kao glavnim bajom iz kraja.

Političari sa Zapada su ukapirali da će diletante iz crnogorske izvršne vlasti morati da vuku i za uši i za rukave dok ne stignu do iole bezbjednije pozicije po očuvanje države. Rusi su, pak, ukapirali da Vučićevi debakli na raznim stranama uopšte ne slute na dobro. A i da je ugradnja srpskog kadra pod američkim sankcijama, poput Vulina i Popovića kao dokazanim elementima iz domena lakog rukovanja, sasvim isplativa stvar. Dok se premijer Vučević bori za bolju ocjenu. A vlažni snovi o srpskom moru i ruskim lukama u Crnoj Gori još jednom zapljuskuju stranice medija.

Spajke je tu da čestita. Svima zajedno. U prilog beskrajnom nizu blamova.

I to bi bilo to. Otirači imaju bolju sudbinu.