Svuda se priča o sporu oko eventualnog slanja njemačkih tenkova Ukrajini. Ali, u Berlinu se prepiru oko još nekih tenkova. U toj diskusiji riječ je o dva rata – ovom sada u Ukrajini, ali i o Drugom svjetskom ratu.
Treba li Njemačka da isporuči Ukrajini teško oružje, dakle i tenkove? Kancelar Olaf Šolc odbija bilo kakve solo-akcije. I njegova stranačka koleginica, ministarka odbrane Kristine Lambreht, podsjeća na dogovore u okviru NATO.
O tome dakle nije donijeta konačna odluka, a isto važi i za neke druge rasprave koje se vode daleko od političke pozornice. I u njima se radi o tenkovima, ali ne o onima koje bi ukrajinskim jedinicama trebalo da pomognu da pobjede ruske napadače.
Riječ je o tenkovima koji su učestvovali u borbama za Berlin krajem Drugog svjetskog rata 1945. godine. Kao simbol pobjede Sovjetskog Saveza nad nacističkom Njemačkom oni stoje u Berlinu u sklopu spomenika na oko 500 metara od Brandenburške kapije. Da li je to još uvijek prihvatljivo s obzirom na ruski napad na Ukrajinu?
Štefani Bung, poslanica Hrišćansko-demokratske unije (CDU) u berlinskom pokrajinskom parlamentu za DW kaže: „Spomenici moraju biti očuvani, ali ja zahtijevam uklanjanje izloženih rusko-sovjetskih topova i tenkova koji se nalaze u Njemačkoj.“
Pritom je toj političarki jasno da je to teško ostvarljivo. Jer, Njemačka se 1990. tzv. ugovorom „dva plus četiri“ o ponovnom ujedinjenju, obavezala da će čuvati i održavati sovjetske spomenike.
Ratno oružje u javnom prostoru
Bung se ipak nada da će uspjeti da pokrene raspravu o ratnom oružju u sklopu spomenika u javnom prostoru. „Ako želimo da nas po tom pitanju shvate u Evropi ozbiljno, onda ne možemo da se krijemo iza pravnih ograda, kad su se političke okolnosti iz temelja promijenile“, kaže Bung.
Kako svojoj djeci i evropskim komšijama objasniti da rusko oružje u Njemačkoj simbolizuje mir, „ako se istovremeno Rusija već godinama bori protiv Evrope i naših vrijednosti, a u Ukrajini vodi rat najbrutalnijom silom“, kaže pokrajinska poslanica demohrišćana.
Primjer baltičkih zemalja
Štefani Bung zadovoljna je što se o tome govori i na međunarodnom nivou, a naročito u Estoniji, Letoniji i Litvaniji, bivšim sovjetskim republikama koje su od 1991. ponovo nezavisne. Tamo su, nakon ruskog napada na Ukrajinu, uklonili brojne spomenike iz sovjetskog vremena.
„Baltičke zemlje pokazuju da je vrijeme ruskog ratnog oružja i monumentalnih spomenika pobjede prošlo i da se dosljedno uklanjaju“, kaže 44-godišnja političarka. Tenkovi su, dodaje, „materijalizovani simboli sile“ koji su proizvedeni radi ubijanja, zastrašivanja i vladanja ljudima. To je uvjerenje, kaže Štefani Bung, koje ona dijeli i sa estonskom premijerkom Kajom Kalas, i sa mnogim drugima.
27 miliona mrtvih u Sovjetskom Savezu
Da izloženi tenkovi imaju „ratni karakter“ slaže se i izdavač istorijskih knjiga i pokretač trajne berlinske izložbe o vremenu nacizma Viland Gibel. Ali, on je ipak protiv toga da se tenk T34 ukloni sa sovjetskog spomenika. „Oni su tu zato što je Njemačka počela Drugi svjetski rat i zato što je u Sovjetskom Savezu bilo 27 miliona mrtvih.“ Među mrtvima je bilo i oko osam miliona Ukrajinaca, podsjeća Gibel u razgovoru za DW.
To su bila druga vremena, kaže taj autor brojnih knjiga o istoriji Belina i Njemačke.
„Sovjetski vojnici su u najtežim okolnostima porazili nacionalsocijalizam.“ Da bi se to poštovalo i priznavalo, sovjetski spomenik mora da bude sačuvan onakav kakav jeste, dakle sa tenkovima, smatra Gibel.
Znak protiv Putinovog zločina
Njemu veoma teško pada to što u 2022. godini milioni ljudi u Ukrajini moraju da strahuju za život zbor ruskog napada. Neposredno nakon početka rata pomagao je ukrajinskim izbjeglicama koje su stizale na glavnu željezničku stanicu u Berlinu, a sad namjerava da izloži jedan ruski tenk u sred Berlina. „Želim nešto da suprotstavim zločinu.“
Ideju za privremenu izložbu dobio je gledajući zarobljene ruske tenkove koji su u junu bili izloženi najprije u Varšavi, a onda i u Pragu. Viland Gibel smatra da je tako nešto moguće i u Berlinu, a odgovarajuće mjesto bi, po njemu, bilo – preko puta ruske ambasade. „Da bismo pokazali: mi smo protiv rata! Ovi tenkovi donose nasilje u Ukrajinu“, kaže Gibel.
Ti tenkovi bi, dodaje, slali još jednu poruku: da je Ukrajina u stanju da ih uništi. „I bilo bi od velike pomoći kada bi Njemačka više pomogla Ukrajini teškim oružjem“, kaže Gibel. Ali, vlada u Berlinu to i dalje odbija.
Njegov predlog za postavljanje olupine tenka preko puta ruske ambasade nadležna opštinska uprava je odbila uz obrazloženje da su „u uništenom tenku poginuli ljudi i da to nije prikladno za izložbu“. Ali, Gibel je protiv te odluke uložio žalbu Upravnom sudu.
Oporuka iz Buče
On je optimista, jer u jednoj drugoj berlinskoj četvrti nemaju problema s tim da se na umjetnički način pozabave ratom u Ukrajini. U četvrti Šarlotenburg-Vilmersdorf je prije nekoliko nedelja, uz prisustvo bivšeg ukrajinskog ambasadora Andrija Melnika otvorena izložba „Oporuka iz Buče“.
Na njoj se može vidjeti olupina izgorelog automobila u kojem su, nakon ruskog napada, ubijene tri žene i jedna 14-godišnja djevojčica.
Viland Gibel je već bio u Kijevu kako bi se u tamošnjim ministarstvima spoljnih poslova, odbrane i kulture založio za svoju ideju. Ponuđeno mu je da se od „jednog uništenog tenka napravi muzejski primjerak“. A da bi mogao da se dopremi u glavni grad Njemačke, potreban je dokument iz kojeg se vidi da „taj komad otpada više ne može biti upotrebljen u ratu“. I taj dokument mu je obećan.
Da li je to populizam?
Štefani Bung, kojoj smeta tenk T34 na sovjetskom spomeniku, protivi se i postavljanju olupine tenka pred ruskom ambasadom. „To bi po mom mišljenju bilo čisto populističko sredstvo da se rat iskoristi za medijsku pažnju, a ne bi bilo dobro ni sa etičke tačke gledišta“, kaže berlinska političarka.
Oružje protivnika, bez obzira u kakvom je stanju, nije odgovarajuća simbolika miroljubive evropske misli, kaže Štefani Bung i zaključuje: „Umjesto toga, a kao optužnica protiv ruske spoljne politike, trebalo bi da budu izložene slike žrtava rata, dokumentacije ratnih zločina i fragmenti uništenog kulturnog blaga.“