Regionalna agenda 2030 je projekat čiji je cilj razvoj zajedničkih regionalnih politika koje bi vodile rješenju najznačajnijih zajedničkih problema u regionu. Projekat vodi Regionalna Akademija za razvoj demokratije ADD, a podržavaju ga Ambasada Švajcarske u Beogradu, Međunarodni centar Olof Palme i Fondacija Friedrich Ebert.
“Strateški dokument podrukt je rada poslanika, zvaničnika, ministara, aktivista i stručnjaka iz regiona i predstavlja svojevrstan odgovor non-paperu koji je predložio solvenački premijer Janez Janša nudeći nove etničke podele u regionu”, saopštila je Regionalna Akademija za razvoj demokratije.
ADD je taj dokument predstavila evropskim i svjetskim zvaničnicima, Evropskom parlamentu, Evropskoj komisiji, ambasadama u regionu, nevladinim organizacijama i stručnoj javnosti proizvod je više različitih diskusija, sastanaka, događaja i konferencija održanih u periodu od novembra 2020. do juna 2021. godine.
Strateški dokument koji je proslijeđen evropskoj političkoj javnosti nudi više od 400 konkretnih preporuka u šest različitih oblasti politika, a sve one su proizvod temeljne analize, detaljne debate i pažljivog razmatranja.
“Sve ove preporuke predstavljaju Regionalnu agendu 2030 – skup zadataka koje treba da sprovedu vlade regiona kako bi te zemlje postale istinski demokratska, moderna i humana društva izgrađena na principima demokratije, vladavine prava, nezavisnosti institucija, poštovanja ljudskih prava, ravnopravnosti,slobode, napretka i pomirenja u regionu”, ističu u ADD.
Oblasti politika u kojima Regionalna agenda 2030 nudi rješenja su:
• Participativna demokratija, učešće građana i odgovorno upravljanje
• Ravnopravnost i ljudska prava, sloboda medija
• EU integracije, spoljna politika i bezbjednost
• Vladavina prava i nezavisnost institucija
• Ekonomska saradnja, životna sredina i održivi razvoj
• Izgradnja održivog mira, pomirenje i međuetnički dijalog
U svijetlu događaja koji su se odigrali tokom izrade Dokumenta (2020/2021), a posebno zabrinuti pojavljivanjem u evropskoj i regionalnoj javnosti non-papera koji je predložio slovenački premijer Janez Janša, ADD je sljedeće preporuke prepoznao kao okosnicu procesa demokratizacije regiona u cjelini i pojedinačnih zemalja u njemu:
• Promjene granica u regionu između zemalja, posebno po etničkoj liniji kako je predloženo u non-paperu slovenačkog premijera Janeza Janše, doprinose destabilizaciji mira i dobrosusjedskih odnosa u regionu. Svi pokušaji, inicijative, ideje i predlozi o novim etničkim podjelama moraju biti nedvosmisleno odbačeni i osuđeni od strane svih političkih aktera. Ideje velikih i etnički čistih nacionalnih država koje promovišu konzervativne i korumpirane političke elite u regionu moraju ostati u prošlom vijeku gdje im je mjesto i treba ih zamijeniti zajedničkom vizijom država regiona kao razvijenih, modernih, demokratskih i humanih društava koja zajedno rade na istim ciljevima, vladavini prava, demokratiji, poštovanju ljudskih prava i sloboda i zajedničkoj budućnosti svojih građana.
• U tom smislu, posebno su opasni pokušaji stvaranja novih velikodržavnih i nacionalističkih projekata kakvi su sve češće pominjani koncepti “velike Srbije” (srpski svet), velike Albanije i velike Hrvatske, politike koje, ugrožavajući suverenitet, teritorijalni integritet, ljudska prava i samo postojanje država i nacija u regionu, nastavljaju najmračnije tradicije snova o velikim državama i trajno destabilizuju cijeli region, vrše pritisak na susjedne države i direktno se miješaju u njihova unutrašnja pitanja.
• Regionalna transformacija iz stabilokratije u demokratiju ključna je za ekonomski, politički, finansijski, demokratski, kulturni i svaki drugi razvoj. U proces izgradnje vladavine prava i implementacije vrijednosti i politika EU potrebno je uključiti nove aktere – i stručne i nepolitičke – koji će doprinijeti naporima EU uticanjem na institucije i političke elite da prihvate, usvoje i sprovedu principe, uslove, politike i vrijednosti EU.
• Ne smije biti apsolutno nikakvih zamjena za punopravno članstvo u EU svih zemalja Zapadnog Balkana. Nijedna regionalna saradnja ili incijativa, bila ona politička, ekonomska, kulturna, finansijska, institucionalna, fiskalna, infrastrukturna ili bilo koji drugi okvir ili forum saradnje, ne može poslužiti kao zamjena za pristupanje svih zemalja regiona EU. Zbog toga je kredibilna i stvarna perspektiva članstva više nego potreba, a proces pristupanja treba transformisati i prilagoditi novim okolnostima, kako u regionu tako i u EU.
• Prva grupa zemalja treba da bude spremna za punopravno članstvo u EU 2025. godine, druga 2028. i treća 2030. godine. Uloga i podrška zemalja regiona koje su već članice NATO i EU, Slovenije i Hrvatske, od suštinskog su značaja u ovom procesu, kako formalnom tako i neformalnom.
• Sve zemlje Zapadnog Balkana treba da usaglase spoljnu i bezbjednosnu politiku sa EU i NATO kako bi ojačale mehanizme da se odupru štetnim i destruktivnim uticajima Rusije i Kine u regionu. One države koje su u Partnerstvu za mir, a nisu članice NATO alijanse, treba da apliciraju za članstvo u NATO.
• Nadležnost pojedinih institucija Evropske unije, poput EU TUŽILAŠTVA koje se bavi korupcijom i zloupotrebom javnih sredstava, treba da bude proširena na zemlje Zapadnog Balkana i prije formalnog prijema u članstvo u EU.
• Potrebno je da EU i SAD koordinisano uvedu ciljane sankcije za pojedince i organizacije koji podrivaju demokratiju, vladavinu prava i demokratskih institucija u regionu, kao i za one koji krše ljudska prava, raspiruju nacionalnu i vjersku mržnju, pozivaju na oružane sukobe, promovišu ratne zločince, negiraju ratne zločine i ne poštuju odluke i presude sudova i međunarodnih sudova za ratne zločine. Sankcije se moraju primijeniti na pojedince i medije koji šire mržnju, učestvuju u ratnohuškačkim aktivnostima i vode orkestrirane kampanje protiv zvaničnika i građana drugih zemalja.
• Sve žrtve ratova i njihove porodice moraju dobiti pravdu. Svi ratni zločini moraju biti procesuirani. Tužilaštva za ratne zločine država u regionu treba da imaju punu saradnju i zajednički napor ka dostizanju pravde za žrtve ratova.
• Svi parlamenti u regionu moraju usvojiti rezolucije koje osuđuju ratne zločine, potvrđuju presude međunarodnih sudova i odaju poštu svim žrtvama. Svaka negacija, relativizacija i promocija ratnih zločina mora biti sankcionisana i osuđena
• Svim osuđenim ratnim zločincima mora biti zabranjeno da se bave politikom, budu politički aktivni, javno govore, promovišu svoje i tuđe ratne zločine i da se nalaze na državnim i javnim funkcijama.
• Moraju se uspostaviti mehanizmi koji će omogućiti učešće građana u radu institucija, procesu donošenja odluka, kontroli vlasti, kontroli trošenja javnih sredstava, pozivanje političara na odogovornost, a uloga političkih stranaka u političkim procesima ne smije prevazilaziti zakonske okvire.
• Akcenat mora biti stavljen na borbu protiv populizma i insistiranje na jačanju institucija koje populizam sistematski razgrađuje da bi se uspostavio autoritarni model “iliberalne demokratije”.
• Izborni sistemi u regionu ne smiju podsticati autoritarizam i etničke sukobe, produbljivati razlike i motivisati političare da birače mobilišu isključivo na etničkim osnovama koristeći šovinistički i nacionalistički diskurs, jezik mržnje i promovišući ratne zločine i zločince.
• Pozadina svih politički motivisanih ubistava u regionu mora biti objelodanjena, počinioci i naručioci otkriveni i kažnjeni. Svi napadi na novinare moraju biti rasvijetljeni i odgovorni procesuirani. Moraju biti pronađeni odgovorni za ubistvo opozicionog lidera i političara sa Kosova, Olivera Ivanovića. Politička pozadinu ubistva premijera Srbije dr Zorana Đinđića mora biti razotkrivena.
• Sveobuhvatni sporazum Beograda i Prištine mora da bude postignut i potipsan do kraja 2022. godine i mora biti produkt sveobuhvatnog društvenog i institucionalnog dijaloga.
• Države regiona moraju biti sekularna, građanska društva u kojima crkve i vjerske zajednice imaju svoju zakonom i ustavom određenu ulogu i nisu aktivni učesnici u političkom životu, stranačkoj politici i izbornim i drugim političkim procesima.
• Države regiona treba da postanu dio evropske Zelene agende i standarda za zaštitu životne sredine. Ovo podrazumijeva ne samo primjenu Pariškog sporazuma nego i pristupanje inicijativi „4 za 1000“ koja nudi potpuno nov pristup u absorpciji viška CO2 iz atmosfere i kojoj su pristupile neke od najrazvijenijih zemalja svijeta.
• Investicije iz Evropske unije moraju biti znatno veće i omogućavati stvaranje održivih, kvalitetnijih, bolje plaćenih poslova koji traže kvalifikovanu radnu snagu. Jačanje ekonosmkog sistema i vladavine prava će rezultirati stopiranjem odliva mozgova i radne snage iz regiona. Saradnja država regiona u ovom poslu je ključna, a zajednički infrastrukturni projekti koji će povećati protok roba, ljudi i kapitala su neophodni.
• Mora postojati nedvosmislen politički i društveni konsenzus i podrška regionalnoj saradnji. Najviši zvaničnici zemalja regiona moraju biti posvećeni regionalnoj saradnji i uzdržavati se od izazivanja sukoba, koristeći stare i otvorene rane za sticanje političkih poena i negovanje sistema u kojem je iskorišćavanje etničkih i drugih razlika najlakši način za mobilizaciju birača i sticanje popularnosti. Civilni sektor u regionu treba da doprinese ovom procesu i izgradnji mira.