Umjesto da sunovrat Demosa, koji je sa četiri poslanička mjesta pao na samo jedan, predsjedniku stranke Miodragu Lekiću bude crveni alarm za preispitivanje vlastite odgovornosti, on nastavlja da privatizuje partiju i organizuje staljinističke čistke i onih malobrojnih dostojanstvenih pojedinaca koji su preostali u izumirućoj partiji, koju je do sada napustilo preko 95 odsto članstva, saopštio je član GO DEMOS-a Željko Šofranac.
“Od reprezentativne političke snage u Crnoj Gori i stranke predvodnice koalicije Ključ, zbog sebičnog i neodgovornog vođenja Demos je tokom minulog četvorogodišta u potpunosti izgubio političku relevantnost i sveden je na potpuno marginalnu partijsku karikaturu, do te mjere da Lekić ni u svom rodnom gradu ne uspjeva popuniti izbornu listu i preskočiti 1 odsto podrške svojih sugrađana”, smatra Šofranac.
Jedan od najupečatljivijih primjera karikaturalnosti, dodaje, bio je osnivanje famoznog “familijarnog odbora” u Nikšiću, kada je Lekić za “predsjednicu” promovisao osobu bez ikakvog partijskog i profesionalnog iskustva, koju su tom prilikom “izglasali” otac, djed, brat i momak.
“Svi oni koji su pokušali da partiju pokrenu iz učmalosti i životarenja na marginama crnogorske političke scene nailazili su na žestok otpor otuđenog predsjednika, koji je svaku aktivnost na terenskom i kadrovskom jačanju partije doživljavao kao opasnost za svoju ultimativnu ambiciju – da sebi obezbijedi još jedan poslanički mandat koji bi mu omogućio lagodan život i privilegije na grbači osiromašenih građana”, navodi Šofranac.
Respektabilna finansijska sredstva koja je partija svakomjesečno prihodovala po osnovu osvojenih mandata na izborima 2016. Lekić je ljubomorno čuvao, navodi, kako bi imao makar nekakav ulog prilikom formiranja predizbornih koalicija, pošto je svima bilo jasno da Demos zbog činjenice da predsjednik nije dozvoljavao izgradnju partijske infrastrukture samostalno nema kapaciteta da skupi ni deseti dio potrebnog broja potpisa za učešće na izborima.
“Pored toga, sredstva su u najvećoj mjeri trošena za privatne potrebe predsjednika stranke – kupovinu njegovih knjiga od novca osiromašenog naroda radi lične samopromocije, kupovinu goriva i plaćanje vozača za mnogobrojne obilaske njegovih vikendica širom Crne Gore (partijski automobil za ove namjene je korišten kako za potrebe Lekića, tako i za potrebe članova njegove porodice), plaćanje privatnih ručkova koje je pravdao kao poslovne sastanke i slično”, tvrdi Šofranac.
Razočarani zbog blokade svih aktivnosti koje su predlagane i koje bi eventualno dovele do revitalizacije Demosa kao relevantnog faktora na političkoj sceni, partiju je samo tokom poslednjih nekoliko mjeseci napustio niz visokih funkcionera i vrlo kvalitetnih kadrova poput Tine Raičević, Vuka Vlahovića, Maje Vučelić, Igora Jovovića, Gorana Šljivančanina itd.
Lekić, dodaje Šofranac, koji je počeo da troši ničim zasluženi treći uzastopni poslanički mandat, već i nakon izbora nastavlja svoj privatni obračun sa svim poštenim članovima Demosa koji su se usudili da imaju drugačije mišljenje.
“Tako su pod predsjednikov osvetnički mač, nestatutarno, na ovaj ili onaj način došli svi oni koji nijesu glasali za njegov predlog poslaničke liste, poput gospođe Lucije Đurašković, koja je kao članica Predsjedništva od osnivanja stranke i izuzetan profesionalac protjerana iz Demosa samo zbog stava koji se razlikovao od predsjednikovog. Umjesto magistrice umjetnosti koja je i direktor budvanskog muzeja, kao nove članove Glavnog odbora izabrao je svoje šofere”, dodaje u saopštenju.
Naime, Lekić je mimo svake demokratske i stranačke prakse na drugo mjesto na Demosovoj izbornoj listi pokušao da progura osobu koja je u Demos ušla neposredno prije samog izglasavanja liste. Ovo je za sve dostojanstvene članove stranke bila kap koja je prelila čašu, pa je Lekić glatko i ubjedljivo preglasan prvo na partijskom Predsjedništvu, a potom i na Glavnom odboru.
“Međutim, ovaj svijetli trenutak unutarstranačke demokratije predjsednik će odmah nakon izbora iskoristiti kao povod za pokretanje novog kruga čistki, koje valjda imaju za cilj da Lekić uđe u Ginisovu knjigu rekorda – jedan/jedini predsjednik, jedan/jedini poslanik i jedan/jedini član partije. Prva dva kriterijuma je već ispunio, a i do trećeg mu je ostalo jako malo”, dodaje on.
Šofranac je pozvao Lekića da se povede primjerom vođstva nekih drugih stranaka sa zrelijom demokratskom kulturom i ozbiljnom infrastrukturom (poput SDP-a) i konačno preuzme odgovornost za katastrofalno vođenje stranke podnošenjem ostavke na funkciju predsjednika.
“Primjer bi mu mogao biti korak osobe koju je zdušno podržavao za predsjedničke izbore i od koje u ovom slučaju može puno naučiti, doskorašnje predsjednice SDP dr Draginje Vuksanović Stanković. Nakon ovakvih “rezultata” petogodišnjeg upravljanja strankom to je najmanje što može uraditi”, zaključio je Šofranac.