za aktuelno.me
Piše: Marko Vešović
1.SUDAČKA TOGA
Risto je u Crnoj Gori
Obratna strana medalje.
Državu za koju ni metak nije ispaljen
Donjomorački prdonja ne može trpjeti dalje
I velika gerga ludačka
Što snije da Nezavisna gori
Oko njega okupila se, stoga
Što ih u struku otvara mantija koja je toga
Sudačka.
Risto je od onih koji imaju ideologiju
Tvrdokuhanu i sličnu ekologiju:
Sve živo zagaditi.
Sad se počeo jaditi:
Sanja o Crnoj Gori kao o srpskom raju
No na njegove snove noću i pačad laju
U mome rodnom kraju.
2.POPIĆI, POPOVI, POPINE, POPULJINE,
POPENDE, POPEKANJE I POPESKARE
Za stavrofora Gojka
U meni pravi musliman se stvara
(Fali mu smo za klanjanje iram)
Od onog mnogi pop što sa oltara,
Najviše Amfi, svome kurcu svira.
Ali istina svakome je znana:
Popovi crni samo su izvana,
Dok iznutra su, naravski, bijeli
Ko bjelasički januar na jeli.
Ili ko friško sazdani anđeli.
Tlom, gdje će gnjiti, dahijski korača
Noga im. I od svakoga ajeta
Kuranskog njina istina je jača:
Da je koruba suština jajeta.
Od političkog mnogog neuspjeha
Svi se u svoja prometnuše eha.
A u ovoj teškoj farsi, a ne drami,
Risto Prdonja sobom ih sve rami.
KODA
Povodom Radovića Riste
Prisiljen sam da dometnem: “Oče
Amfilohije, vi srpski popovi ste
Kao šahovske ploče.
Mantija crna, ali je belaš.
I to je istina cijela.
A jednom ćeš i da je poločeš.
3.PERUŠINE
Ni jedan sin Velimirov nije naslijedio njegovu lovačku strast, ali jest njegov sinovac Miljan Vešović, Radomirov sin. Počeo je kao momčence koje je papljanske tice gađalo puškom lične izrade, koju je moj najstariji brat Momčilo umio detaljno opisati, a izlupao se u odličnog lovca. Jednom, nakon što je čula pucanj njegove skalamerije, Darinka ga pita: “Pogodi li je, Milo?“ „Eno sve perušine po Dolini Dubljevića“. Iz ove uspomene nastala je još jedna pjesma o Ristu Prdonji.
Nakon zatvaranja izbora, telefonom Jelisije
Pita popa Rista: „Jesi li je?“
Konspirativna to je, dakako, elipsa.
A tako se, naravski, i mora
Za strahovlade diktatora.
Ali donjomorački tata
Risto se nakon objave rezultata
Izbornog u krstima opasno ušinu.
Bio je zapravo lipsan.
Zatim veli: „Sve samu perušinu
Brozovih bezbožnih tića
Mogla je očima vlastitim vidjeti
Cipan-cijela Crna Gora
Od Bijelog Polja do Nikšića,
I od mora pa do Durmitora.
Zatim će glasom od kog i sad zebem:
„Nijedan više, da oca jebe,
Nema čime da leti“.
- OTPIČKE VARKE
Okupivši najveće đikanske umove,
Morački pop je careve drumove
Kao Marko Kraljević,ako ne
I mnogo gore,
Ovog proljeća crnogorske zakone
Uzeo da ore.
To je bio vid evolucije
Balvan-revolucije.
Poneslo ih geslo:
„Dok ti je mlada majka–tuci je“
No zaudarala iz toga je apa
Dedinjskog satrapa
Pa je Rile litije bacio u napad.
Jer ova svjetina mnogonoga
Dokazuje prisuće boga.
Na tim litijama,
To znade svaka crnogorska vrba,
Bilo je više no na Ušću Srba
Izišlih iz ko zna kakovih sve jama.
Onda litijaška auta, litijaške barke
Da nit Nezavisnoj prekinu, ko Parke.
No litijaši sa cirkuske bine
I strvine ine –
Svi oni skupa otpičke su varke.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala aktuelno.me i autora teksta