Roditelji koji svesno prikrivaju nelegalni “fajl-šering” svoje djece postaju odgovorni za njihove postupke, odlučio je njemački Savezni ustavni sud.
Ovakvom odlukom zaključen je postupak započet još 2011. godine koji se odnosio na nelegalnu distribuciju Rijaninog albuma “Loud” nakon, za njemački pravosudni sistem, dugačkog “putovanja” kroz nižestepene sudove, prenosi N1.
Slučaj iz 2011. godine otpočeo je tako što je Universal Music poslao pismo sa predlogom o nagodbi porodici čija je internet veza korišćena za nelegalno “peer-to-peer” dijeljenje Rijaninog albuma “Loud”. Međutim, slučaj je, ispostavilo se, bio sve samo ne jednostavan.
Roditelji, kojima je pismo upućeno, izjavili su da nemaju nikakvo interesovanje za R&B zvezdu, te da nijesu ni legalno ni nelegalno dijelili njenu muziku. Zapravo, jedno od njihovo troje djece je to učinilo, a roditelji su zapravo znali koje.
Međutim, oslanjajući se na nacionalni zakon koji štiti članove porodice od potrebe da svjedoče jedni protiv drugih, roditelji su odbili da otkriju identitet djeteta. To je dovelo do toga da nakon što je predmet izložen pred Prvostepenim sudom u Minhenu, sud je utvrdio njihovu objektivnu odgovornost i naložio im da na ime naknade štete (i troškova postupka) plate iznos od skoro 3.900 eura.
Predmet je zatim, po žalbi, upućen Saveznom sudu pravde, međutim, i u drugostepenom postupku odlučeno je u korist Universala.
BGH je potvrdio odluku suda u Minhenu 2017. godine i našao roditelje odgovornim za štetu, obrazlažući da su roditelji znali ko je počinio prekršaj, ali su odbili da identifikuju počinioca, te da bi stoga oni sami trebalo da preuzmu odgovornosti i plate kaznu.
U sljedećoj instanci, predmet je prosleđen Saveznom ustavnom sudu koji je donio svoju odluku u srijedu, 3. aprila.
Usaglašavajući se sa stavom nižestepenih sudova, sud je zauzeo stanovište da ako roditelji ne žele da utvrde, odnosno identifikuju koje od njihove djece je počinilo nelegalnu radnju, onda oni moraju preuzeti odgovornost i suočiti se sa posljedicama.
“Osnovno pravo na poštovanje porodičnog života prema članu 6 (1) Osnovnog zakona ne isključuje građansko-procesnu obavezu imalaca prava pristupa internetu da otkriju koji je član porodice koristio internet-vezu, ako je kršenje autorskih prava izvršeno putem te veze”, glasi odluka.
Dodaje se da, na osnovu ove presude, “Drugo vijeće Prvog senata objavljenom odlukom nije prihvatilo ustavnu tužbu roditelja protiv osuđujuće presude za naknadu štete i nadoknadu troškova, budući da su znali koje od njihove djece je nelegalno muziku na kojoj postoji pravo intelektualne svojine učinilo dostupnom javnosti, ali su u parničnom postupku to odbili da otkriju”.
“Zaštita porodičnog života nema za svrhu taktičko izbjegavanje utvrđivanja lične odgovornosti za kršenje prava intelektualne svojine. Sama činjenica da živite sa drugim članovima porodice ne dovodi automatski do oslobađanja pretplatnika od odgovornosti”, dodao je Sud.