Vrhovni sud odbio je zahtjev za zaštitu zakonitosti u predmetu protiv Marka Šaranovića, koji je pravosnažnim presudama Višeg i Apelacionog suda osuđen na 14 godina zatvora zbog ubistva budvanskog biznismena Dragana Bećirovića. Ovom odlukom Vrhovnog suda konačno je stavljena tačka na taj slučaj i neće biti ponovnog suđenja, piše Dan.
Šaranović je prvostepenom presudom podgoričkog Višeg suda oglašen krivim za ubistvo i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina, ali je Apelacioni sud preinačio tu presudu u dijelu odluke o kazni i osudio ga na 14 godina robije.
Više državno tužilaštvo je u žalbi tražilo maksimalnu kaznu za Šaranovića, dok je advokatBorivoje Boroviću žalbi naveo da je prvostepena presuda nerazumljiva, nejasna, neodređena i paušalna, imajući u vidu da je potpuno nemoguće identifikovati kojim je to konkretnim radnjama Šaranović, prema nalaženju suda, učestvovao i doprinio izvršenju krivičnog djela za koje je osuđen.
Viši državni tužilac Suzana Milić optužila je Šaranovića da je 10. aprila 2011. godine u Budvi, umišljajno i na podmukao način, ubio Dragana Bećirovića. Kako se navodi u optužnici, Šaranović je postupao po nalogu N.N. lica, sačekao dolazak Bećirovića ispred zgrade, a zatim u njega ispalio jedan metak sa udaljenosti od oko 70 centimetara, a onda još dva sa udaljenosti od oko 90 centimetara. Bećirović je pogođen u predjelu butine i desnog koljena, a preminuo je na putu do bolnice.
Kako je tokom ovog sudskog procesa u velikoj mjeri bilo riječi o navodnoj nezakonitoj primjeni mjera tajnog nadzora, Vrhovni sud je u svojoj odluci naveo da su nižestepeni sudovi i državni tužilac u pobijanom rješenju detaljno obrazložili da je mjera tajnog nadzora preduzeta u skladu sa odredbama ZKP-a i da su tu mjeru službenici policije izvršili prema smjernicama iz naredbe sudije za istragu, te da se radi o pravno valjanim dokazima.
Sudije Vrhovnog suda konstatovale su i da Šaranoviću nije povrijeđeno pravo na odbranu time što nije određeno neuropsihijatrijsko vještačenje, koje je po stavu njegovog branioca bilo neophodno.
“Ovo vještačenje se određuje samo ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjenauračunljivost okrivljenog zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja, čega u konkretnom slučaju nije bilo”, piše u odluci.