Za aktuelno.me
piše: Marko Vešović
Ovo je ratna pjesma iz moje knjige Poljska konjica, ali je aktuelna, jer Sveti Sava nesmanjenom žestinom danas bjesni iz donjomoračkog manitaća. Koji je svoje otprdio, ali prečnik njegovog mozga je premali da to shvati.
NA PROPLANKU, SA TRI BORA
što liče na štablije koji se, pred napad, savjetuju
dok iza spokojno stoje postrojbe zimzelene,
u ishod bitke sigurne – sreo sam Višnjeg Tatu.
Gledao sam daždevnjaka, u uniformi maskirnoj
i sporog kao kazaljka. Negdje mukanje krava
agresorskih se čulo. I kliktaji dva orla, ledeni
kao da klikće dvoglavi orao sa ravnogorske šubare.
Onda spazim bakandže, u njima nožne listove,
potom vlasnika nogu, crne brčine, bradu mu,
bijelu poput slapa sleđenog na litici.
Nema te dolje, u bazi, a? Nema te da čuješ laži
krčmljene u tvoje ime, što zvuče nepobitno
ko zakon Arhimedov?!
On sveprisutnim kažiprstom,
svijenim u polumjesec, gladi hajdučke brke.
Ma slušaj, Savaote, gdje su ti gromovi
da malo reda zavedeš na ovoj grješnoj zemljici?
Nijesi, zar, zalihu svu na nevine potrošio?
Mhm mhm mhm, mrndža sebi u bradu Jehova.
Ništa ne hmači! Kibicuješ nas odozgo
već hiljadama ljeta, i kao Pašić šutiš,
iza te bijele brade – pljunuta Pašićeva! –
a meni nećeš svoje ublehe prodavati.
Nego ti na panju velju: vjera u tebe služi
da u ovom tvojemu svijetu koji
utrkuje se javnom kućom –
pokrije rupu granatom napravljenu.
Tren potom shvatih: nije Jehova nego
najmlađi Nemanjić, sišao sa duvara.
Kad sam bio junoša, sjetovao me da se
ne pomešam sa stokom nerazumnom,
a sada prstom vrti mi ispred nosa:
Šta si ono, pederu, lajao protiv mene?
Ti si sve ovo, sestru ti jebem, i zakuhao.
A sada, pogledaj ga kako se umelunio,
kako svetački zakovrće onijem gledaljkama.
Ama i te rane ti praštam, ako mi kažeš:
otkud prekonoć izgmizaše ovi u kojim mržnja
radi u sve tri smjene? Odakle ovolika
ološ s tri prsta koju kao da uopće
nije pravila ljucka
alatka za razmnožavanje?
- S.
Tri prsta, naravno, imam i ja.
Ali sam palac proturio
Između srednjeg i kažiprsta
U šipak za Svetog Savu
I mirotočivog Simeona.
JEDNA USPOMENA
Gavrilo Grahovac, moj drug iz studentskih klupa, u tramvaju gdje je bio krkljanac jednom je viknuo: „ I pomešah se sa stokom nerazumnom“. Gospođa koja je stajala kraj njega rekla je: „Moglo bi to i obratno“. „Može, gospođo. I pomeša se stoka nerazumna sa mnom“. Taj stih Sv. Save iz Pavlovićeve Antologije srpskog pesništva pamtilo je bar pola studenata s naše grupe.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta
Vridjate svece jednom narodu, jednoj religiji. Na sta ste spali? Vasa mrznja prema Srbima, prema vasem porijeklu, precima vas je toliko obuzela da vam se smijemo
VRIĐA ON LJUDE BEZ MOZGA A NE SRBE
Pozdrav za naseg Marka Vesovica i Sarajevo.
Svako dobro ljudino, konaco istina, da se zna ko je ko i ko je sto radio i dan danas radi. Samo zlonamerni ne vide ali neka vide da ovoga puta crnogorci nece prastati