Piše: Mensur Mirovalev (Al Jazeera Balkans)
Kremlj još važe oko budućnosti Wagner grupe, najveće i najozloglašenije ruske privatne vojne kompanije.
“Ne mogu vam sada ništa reći, ne znam. Pravno, takva struktura ne postoji”, rekao je portparol Kremlja Dmitrij Peskov, dva dana nakon što su vlasnik Wagnera Jevgenij Prigožin i njegovi čelnici poginuli u avionskoj nesreći za koju zapadni zvaničnici tvrde da je izazvana eksplozijom.
Ali posmatrači za Al Jazeeru kažu da su Wagnerovi borci testirani u bitkama previše vrijedni da bi se tek tako raspustili i pustili.
Ono šta je i ko je ostao od Wagnera već rasturaju ruska vojska, obavještajne službe, državne korporacije i privatne vojne kompanije (PMC) koje finansiraju saveznici Kremlja ili oligarsi, a čak bi i bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko mogao dobiti svoj dio.
Od 2014. Wagner je zaposlio hiljade iskusnih boraca posve različitih profila. Neki su diplomirali u elitnim vojnim i obavještajnim jedinicama, neki su se borili za Moskvu u čečenskim ratovima, a neki su potekli iz kriminalnih grupa koje su nikle nakon raspada Sovjetskog saveza 1990-ih.
Prošle godine Wagner je angažovao desetine hiljada zatvorenika iz ruskih zatvora kojima su obećane pozamašne plate i predsjednička pomilovanja, ali su uglavnom korišćeni u onome što je poznato kao “marševi mesa” na ukrajinske položaje.
Rijetki su preživjeli u onome što je iskrvarilo ukrajinske snage i zaustavilo kijevsku kontraofanzivu, a još manje ih je ostalo.
S obzirom na snagu preživjelih na bojnom polju, najveće je pitanje hoće li Kremlj pokušati sačuvati Wagner pod novom upravom – ili stvoriti njegove identične replike. Obje opcije za sada se čine teško izvodivima.
‘Ništa slično’
Ono po čemu se Wagner isticao bila je poslovna oštroumnost i zlobna harizma Prigožina, čije su neuobičajeno razmišljanje, opscene, megalomanske kritike i neposlušnost bili bez presedana u Rusiji predsjednika Vladimira Putina – i učinili su da blijede mnogi negativci iz filmova o Jamesu Bondu.
Bivši 62-godišnji robijaš – nekad poznat kao “Putinov kuvar” i na crnoj listi Zapada – osnovao je poslovno carstvo koje je trgovalo sirijskim ugljovodonicima, afričkim dijamantima, zlatom, drvom i sirovinama.
Sklopio je unosne sigurnosne poslove sa podsaharskim autokratima, vodio ugostiteljske poslove i hotele u Rusiji i pokrenuo farmu trolova koja se miješala u izbore od Madagaskara do Sjedinjenih Američkih Država i iznjedrila medijske kuće i Telegram kanale. Wagner je bio samo najvidljiviji dragulj u njegovoj kruni.
“Wagner je bio mnogo više od običnog PMC-a”, rekao je za Al Jazeeru John Lechner, američki autor koji piše knjigu o Prigožinu, u kojoj sažima godine istraživanja u Africi, na Bliskom istoku, Rusiji i Ukrajini. “Zaista ne postoji niko sličan ko bi ga moglo zamijeniti u skorije vrijeme.”
Glavni ukrajinski vojni stručnjak se slaže.
“Wagner je jedinstven na svoj način i to treba priznati Prigožinu”, rekao je za Al Jazeeru general-pukovnik Ihor Romanenko, bivši zamjenik načelnika Glavnog štaba Oružanih snaga Ukrajine.
Ruski vrh “teško da će moći formirati nešto slično u bliskoj budućnosti”, rekao je Romanenko.
Wagnerov najvrijedniji i najsmrtonosniji resurs – u bitkama testirani, iskusni borci – spreman je da bude razgrabljen, rekao je.
“Razdvojiće ljude, proces je već u toku”, rekao je. “Neki će biti smijenjeni, neki otpušteni. Neki će prijeći u druge strukture, neki bi mogli biti zainteresovani (da ostanu) jer su dobro obučene jurišne jedinice.”
Nema mnogo Wagnerovih boraca u Ukrajini
Wagner puca po šavovima od Prigožinove prekinute pobune 23. juna.
Rekao je da je njegov “marš pravde” na Moskvu koji je stao 200 kilometara južno od ruske prijestolnice bio podstaknut višemjesečnom svađom s ministarstvom odbrane koje je “sabotiralo” snabdjevanje municijom.
Marš je takođe podstaknut ultimatumom Moskve da svaki Wagnerov borac mora potpisati ugovor kako bi postao točkić u ruskom vojnom stroju, poznatom po svojoj neefikasnosti, lošem donošenju odluka i logistici koji su Putinov ukrajinski blitzkrieg pretvorili u močvaru kojoj se ne nazire kraj.
Lukašenko je posredovao u primirju između Prigožina i Kremlja, garantujući da se Wagnerovi borci koji se nisu htjeli prijaviti mogu preseliti u Bjelorusiju.
Hiljade su to već učinile i smjestile se u kampove izgrađene za njih u gustim bjeloruskim šumama koje su nekad skrivale gerilce iz Drugog svjetskog rata koji su se borili protiv njemačkih nacista.
“Najkvalifikovaniji dio njih dobiće bjelorusko državljanstvo i biće integrisan u bjeloruske strukture za sprovođenje zakona”, rekao je za Al Jazeeru Igar Tiškevič, analitičar rođen u Bjelorusiji, koji se nalazi u Kijevu.
Regruti će pomoći Lukašenku da se suprotstavi naporima Moskve da dovrši pokoravanje svoje bivše sovjetske članice od 10 miliona stanovnika.
Lukašenko će pokušati prisiliti ostatak Wagnerovih boraca da se vrati nazad u Rusiju, gdje vojska, obavještajne službe i državne kompanije već pokušavaju popuniti vakuum koji je ostavila Prigožinova smrt, rekao je Tiškevič.
Na primjer, Lukoil, druga po veličini ruska energetska kompanija, već dugo ima svoju vlastitu zaštitarsku firmu koju su pokrenuli bivši oficiri specijalnih obavještajnih operacija KGB-a iz sovjetske ere.
U novembru je Kremlj dopustio ruskim korporacijama da osnuju vlastite privatne vojne kompanije, a Lukoilova bezbjednosna služba, Lukom-A, “aktivno jača svoj vojni potencijal” kako bi pokrenula vlastiti PMC, rekao je Tiškevič.
Slično tome, kompanije povezane s Putinovim saveznicima ili energetskim divovima pod kontrolom Kremlja održavale bi kontakt s onim što je ostalo od Wagnera kako bi razvile vlastite privatne vojne kompanije, rekao je.
Neki Wagnerovi borci radije bi zadržali svoju nezavisnost i “pretvoriće se u standardnu grupu plaćenika ili privatnu vojnu kompaniju”, rekao je Tiškevič.
Drugi će postati dio državnih korporacija ili obavještajnih službi, a neki su već potpisali ugovore s ministarstvom odbrane, dok bi im se oni “izgurani” iz Bjelorusije mogli pridružiti u borbi u Ukrajini, dodao je.
“Ali neće ih biti mnogo”, rekao je Tiškevič. “Wagner će se raskomadati u nekoliko struktura.”
Slabije replike
“Iskusni borci otišli su na prvu liniju ratišta slijedeći svoja srca kako bi izbacili [ukrajinske] nacionaliste”, rekao je u januaru voditelj televizijske mreže Channel One pod kontrolom Kremlja, najavljujući priču o Fakelu (Baklja), još jednom PMC-u.
Snimak prikazuje desetak maskiranih “bivših vojnih oficira” koji se bore u jugoistočnoj ukrajinskoj regiji Donjeck, granatiraju i napadaju ukrajinske rovove.
Nisu spomenuti oni koji Fakel finansijski podržavaju, ali medijski izvještaji sugerišu da Gazprom, proizvođač i izvoznik prirodnog plina pod kontrolom Kremlja, plaća račune i također financira još najmanje dva PMC-a – Potok (Flow) i Plamya (Plamen).
Molfar, ukrajinska obavještajna grupa otvorenog koda, rekla je da je od marta 25 ruskih privatnih vojnih kompanija djelovalo u Ukrajini.
Imali su imena kao što su Redoubt, Antiterror Eagle i Yastreb (Jastreb), a uglavnom su zapošljavali bivše vojne oficire.
Dvije trećine njih imalo je veze s ruskim ministarstvom odbrane i obavještajnim službama, a šest su financirali oligarsi poput Putinova dugogodišnjeg saveznika Genadija Timčenka i aluminijskog tajkuna Olega Deripaske, rekao je Molfar.
Ono što ih povezuje je napor Kremlja da izbjegne službenu umiješanost i smrt redovnih ruskih vojnika u Ukrajini.
“Plaćenici su okupljeni kako bi zaobišli međuinstitucionalne i druge okvire i ograničenja koja se nikako ne mogu slijediti”, rekao je za Al Jazeeru Pavel Luzin, odbjegli ruski odbrambeni analitičar.
Većina tih PMC-a su mali i njihovi se borci žale na loše lance snabdjevanja i koordinaciju s drugim jedinicama. Ipak, njihovi sponzori ispunjavaju dva cilja: pomoći Kremlju da izbjegne još jedan krug mobilizacije i pokazati Putinu svoju lojalnost, rekao je Lechner.
Prigožina nema ko da zasjeni
U okviru ruskog zakona, privatne vojne kompanije i dalje su ilegalne, zbog čega njihovi sponzori ili članovi podliježu krivičnom gonjenju ako ne poslušaju Moskvu kao što je to učinio Prigožin. Ipak, nijedan ga nema šanse zasjeniti.
“Ima dosta vojnog talenta među ostalim komandantima, ali Prigožinova harizma, njegova sposobnost da spoji stvari kao logističar, kao menadžer – to bi im bilo teško zamijeniti u jednom čovjeku”, rekao je Lechner.
Ipak, rat u Ukrajini – zajedno s ruskim ambicijama u drugim dijelovima svijeta – vjerovatno će održati te PMC-e na površini i na životu.
“Ruski plaćenici su ovdje da ostanu”, rekao je Lechner. “Možda je u manje harizmatičnom obliku, ali oni su stvorili tržište za sebe, a vjerovatno i za druge.”