Brisel i Vašington požuruju nastavak dijaloga između Srbije i Kosova. No, nakon oktobarskih izbora Kosovo još nema vladu i s tim se oteže, a sada je i srpski predsjednika Aleksandar Vučić najavio izbore za kraj marta 2020. godine (i to zajedno parlamentarne i lokalne), što već može značiti da od ozbiljnijih pregovora neće biti ništa najmanje do ljeta, ako ne i jeseni 2020. godine.
Naime, na Kosovu su problemi jer je iz Vašingtona otvoreno poručeno pobjedniku izbora Albinu Kurtiju da je jedini legitimni predstavnik Srba na Kosovu Srpska lista, koju on ne bi za partnera. Bijela kuća ga tu pritiska, a Srbi ne žele u vladu pod palicom Kurtija, pa se tako stvara začarani krug. Elem, dok se formira kosovska vlada pa počne kampanja u Srbiji, smatraju analitičari, obje bi strane mogle odugovlačiti, mada EU i SAD žele da se proces dijaloga obnovi negdje početkom 2020 godine.
Vrijeme odmiče, a Aleksandar Vučić je u sve većim problemima. Beograd su pohodili vašingtonski balkanski emisari Ričard Grenel i Metju Palmer, koji navodno odražavaju sukob u balkanskoj politici između Stejt Departmenta i Bijele kuće (Palmer je navodno “dobri policajac”, a Granel “loš policajac”). Ugrubo rečeno, SAD, bez obzira na to je li riječ o Palmeru ili Granelu, traži priznanje Kosova od strane Srbije, a to je nešto od čega Vučića hvata blaga panika.
Njegovi mediji nastoje ublažiti štetu Palmerove posjete, hrabreći “narod” kupovinom ruskog naoružanja. SAD je već razradio plan pritiska na Srbiju u tom smjeru, a to će raditi u dosluhu s Briselom jer “nema ulaska u EU bez priznanja Kosova” te najavio kako je primarni cilj SAD-a na Balkanu – razrješavanje srpsko-kosovskog čvora, kao ključnog problema regije.
Palmer je najavio da će to “biti dug pregovarački proces”, ističući zapravo jedinu agendu dijaloga – međusobno priznanje. Palmer je rekao: Što se tiče SAD-a, ponovno razmatranje statusa Kosova nije cilj pregovora. Cilj je pregovora da se definišu elementi normalnog odnosa između Beograda i Prištine, a što se tiče SAD-a, naš stav je da je međusobno priznanje idealno rješenje”.