Radnička prava, upisana u Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, na Zapadnom Balkanu su u takvom stanju da se radnici i dalje bore sa nezaposlenošću, neformalnom zaposlenošću, niskim platama, visokim rizicima od siromaštva i drugim problemima, naveo je u autorskom tekstu povodom 1. maja Nand Šani, vođa tima Platforme Savjeta za regionalnu saradnju (RCC) za zapošljavanje i socijalna pitanja.
“Međunarodni dan radnika ili praznik rada danas je praznik koji se slavi širom svijeta u čast borbe radnika i sindikata. Ova prava, koja su mnogi platili svojom krvlju, a sada su dio Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, usvojene i donesene na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija 1948. godine, za ostatak svijeta kao i za nas na Zapadnom Balkanu, data su i podrazumijevaju se. Ipak, čak i sada, na Zapadnom Balkanu, u srcu Evrope, mi se i dalje borimo sa nezaposlenošću, neformalnom zaposlenošću, niskim platama, visokim rizicima od siromaštva, itd”, naveo je Šani.
Kako je dodao, iako su danas prve asocijacije na Međunarodni dan rada neradni dani i izleti s porodicom i prijateljima, njegovo porijeklo leži u velikom štrajku u SAD 1886. koji je kulminirao masakrom na čikaškom Trgu žitne berze 4. maja, kada je policija pucala na okupljene radnike koji su tražili osmočasovno radno vrijeme i ubila veliki broj ljudi.
Najvažniji faktor u izvlačenju ljudi iz siromaštva, smatra Šani, predstavlja zaposlenost.
“Dobra vijest je da je konačno, nakon decenije recesije, siromaštvo u regionu u padu, uglavnom zahvaljujući otvaranju novih radnih mjesta. Loša vijest je, međutim, to da je stopa siromaštva i dalje visoka”, naveo je on i dodao da su problemi to što je veliki dio poslova loše plaćen i da veoma mali procenat novih radnih mjesta dobijaju mladi.
Ipak, navodi Šani, i pored ukupno pozitivnih trendova zaposlenosti, razlog za brigu je što na Zapadnom Balkanu posao ima samo polovina radno sposobnog stanovništva.
Prema Šaniju, još jedan problem je što se zbog strukturnih nedostataka tržišta rada gube produktivne godine radnog vijeka.
“Prema Svjetskoj banci, prosječna radno sposobna žena na Zapadnom Balkanu gubi više od trideset, a prosječan radno sposoban muškarac više od dvadeset godina svog produktivnog radnog vijeka zbog nezaposlenosti i neaktivnosti, što je zapanjujuće, posebno kada pomislimo da produktivni radni vijek traje ukupno nekih četrdeset godina”, kaže Šani.
Šani je kao značajan faktor za uspjeh na tržištu rada izdvojio i obrazovanje, koje sa svakom utrošenom godinom kasnije povećava prihode.