U bivšoj Jugoslaviji nije bilo radničkih protesta jer su vlasnici preduzeća bili radnici. Kako da protestuje radnik protiv radnika, protiv sebe, ističe Predsjednik Saveza organizacija boraca NOR-a Crne Gore Radojica Radojević.
Nekada učesnik 14 saveznih radnih akcija i poznati omladinski aktivista iz tog vremena, kaže da je Praznik rada nekad bio jedan od najznačajnijih datuma u godini. Bilo je to, kako ističe, vrijeme slavlja i veselja, uranaka i parada.
“Nažalost, danas se za većinu Prvi maj sveo na roštiljanje i slobodan dan. U nekadašnjoj Jugoslaviji, naročito odmah poslije Drugog svjetskog rata, održavane su brojne prvomajske parade vojnog i civilnog karaktera. Najčešće su održavane po gradovima u našoj republici, a centralna u Podgorici. Sve bi počinjalo tradicionalnim prvomajskim urankom uz muziku lokalnog gradskog orkestra. Vatrama na brdima iznad grada, paradama sportista, poljoprivrednika, radnika i udarnika, masovnim odlascima na obližnja izletišta, posebno na brdu Gorica, bogatom trpezom, pjesmom i muzikom, titogradski radnici su do prije tridesetak godina tako slavili Praznik rada. Bili su to i vašari i porodični izleti, na kojima su članovi familija radnika upoznavali i predstavnike fabričkog rukovodstva. Družili smo se, zbližavali, igrali i pjevali, pa i zaljubljivali se. A onda je uslijedila tranzicija i sa njom, umjesto radničke pjesme, ponovo su se čuli vapaji za one tri “čikaške osmice” iz 1886. godine”, kazao je Radojević.
Ostaje nam samo da kažemo “nekad bilo”
On ističe da prvomajska slavlja nije organizovala partija, nego sindikati i Savez socijalističke omladine.
“Danas se mnoge stvari izvrću i ismijavaju. Tada su se njegovale drugačije vrijednosti – poštenje, solidarnost i kolektivni duh, promovisali se i nagrađivali dobri radnici, a za Prvi maj su se otvarale nove fabrike i pogoni. U to vrijeme nije bilo radničkh protesta, jer je cijelo društvo počivalo na društvenom vlasništvu i samoupravljanju, a fabrikama su upravljali radnici u radničkim savjetima. U bivšoj Jugoslaviji nije bilo radničkih protesta, jer su vlasnici preduzeća bili radnici. Kako da protestuje radnik protiv radnika, protiv sebe? A danas smo došli u situaciju da se ponovo borimo za one tri osmice iz 1886. godine, kada su radnici na protestu u Čikagu, 1.maja, tražili osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulture i obrazovanja”, konstatuje Radojević.
On dodaje da je to bilo vrijeme kolektivnog duha, koje je danas nezamislivo i većini neshvatljivo.
I na kraju svim članovima i poštovaocima SOBNOR-a Crne Gore,a posebno antifašistima i svim onim koji slijede časne tradicije naše slavne NOB-e, kao i svim našim poštovaocima od Triglava pa do Đevđelije, koji poštuju našu revoluciju čestitamo 1. Maj međunarodni praznik rada . Ovaj praznik predstavlja dan solidarnosti radnih ljudi cijelog svijeta i opominje da postoji veliki
broj ljudi koji ne mogu ostvariti jedno od osnovnih ljudskih prava-pravo na rad“,Uz želju da marljiv radnik koji temeljito, odgovorno i profesionalno obavlja svoj posao uvijek bude mjerilo vrijednosti, našim članovima i građanima upućujemo srdačnu čestitku povodom 1. maja – Međunarodnog praznika rada.