Piše: Miodrag Živković
Danas na Žabljaku zasijeda Skupština Crne Gore i obilježava 30 godina ekološke države i bio bi to lijep jubilej da iza njega stoje rezultati. Nažalost, nije teško konstatovati da je danas Crna Gora mnogo dalje od ekoloških standarda, nego što je bila prije 30 godina. I u ovoj, veoma važnoj oblasti, nijesmo napredovali, nego nazadovali.
Naučila je ova zemlja, još odavno da naopačke jaše svoga konja istorije i naučila je od svojih susjeda da svoje najveće poraze slavi kao pobjede.
Prisjetimo se samo da su nakon Odluke o proglašenju Crne Gore, ekološkom državom, 19. septembra 1991. godine, uslijedile strašne i sramne odluke o crnogorskom učešću u krvavom Jugoslovenskom raspletu koji je iza sebe ostavio 150-200 hiljada žrtava, mnogo više ranjenih i milione raseljenih. Samo nekoliko dana nakon te odluke, naši dobrovoljci su krenuli u sraman pohod na dubrovačko ratište.
Svih ovih 30 godina je ekologija bila posljednja rupa na sviralu crnogorske društvene i političke zbilje.
I zato se moramo upitati, što slavimo ?
Ništa naravno! Slavimo neuspjeh i 30 godina uzaludno propuštenih i potrošenih da ovu zemlju učinimo boljom, ljepšom i ekološki naprednijom. Dobro znamo da nema većeg sljepila, od onoga kada nešto ne želimo da vidimo. Ova Crna Gora ne želi da vidi sopstvenu devastaciju i nazadak u usvajanju ekoloških standarda.
Zašto slavimo?
Zato što u našoj politici dominiraju politički lažovi i licemjeri, koji su danas imali jedinstvenu priliku da se izvinu crnogorskoj i međunarodnoj javnosti za uzalud potrošenih 30 godina nebrige za prirodom i zato što smo naučili nažalost, da naše odluke nemaju značaja, osim kada ih treba slaviti.
Da ironija ove njihove proslave i godišnjice bude veća, slavimo je u ambijentu sličnom onom iz 1991. godine, jer Crna Gora ponovo liči na bure baruta, sa fitiljem koji se može upaliti svakog časa u Beogradu, kao i te strašne 1991. godine.
Živim u uvjerenju da će uskoro neka nova i odgovornija Crna Gora okrenuti sve u drugom smjeru i početi graditi ovu zemlju značajno drugačije, nego do sada, gdje će i ekologija biti naša velika šansa.
Ovima koji danas na Žabljaku slave, od mene jedno veliko, STIDITE SE, KADA OBRAZA NEMATE!