Srednji prst za Crnu Goru ili Spajićevu vladu

Piše: Slavko Mandić

Amerika i Evropa neće bivše Frontovce. Ni da čuju za njih. Čak ih ni Eskobar neće. Ali to ne znači da njihova odlučnost može da pokoleba bivšeg srbijanskog stanovnika i Do Kvonovog meštra za raznovrsne kripto varijacije na obostranu temu, Milojka beogradskog. Kako je i kazao, kalkulantski minipolitičar je zvanično pozvao na razgovor braću po idejnoj matrici, ako ništa drugo, da se dobro ispričaju i usaglase kasnije djelovanje po dubini. Tu ima na hiljade pozicija, a svaku od njih plaćaće narod oduševljen mladim momcima, od kojih će ih žestoko tek zaboljeti glava. Za koju godinu, ako ne ranije dobro će ośetit moć vlastite nemoći i zažaliti što su se naprasno zaljubili u dvojac koji sam međusobno jedan drugome oči kopa.

Možda je mnogima nepoznato da je ovaj raznobojac velikosrpskog intelektualizma, sa pogledom iz vlastite nekretnine Beograda na vodi, izuzetno vješt kalkulator, zadivio Singapurce brojnim inovativnim rješenjima koja su ovu metropolu podigli na svjetsku razvojnu ljestvicu, zbog čega je bio finansijski izuzetno dobro nagrađen.  Za 9 mjeseci, što je vrijeme za stvaranje novog života, ovaj genijalni dohodovnik ostvario je 200.000 dolara. Tačnije 201.905 dolara, što će značiti da je novootkriveni crnogorski umnjak uspio da namakne mjesečno cijelih 22.433 singapurskih dolara. I sve to u 2019. godini, kada je spakovao kofere i krenuo da spašava Vučićevu omiljenu Crnu Goru. Na poziv Rista Radovića, tadašnjeg mandatara apostolske vlade Zdravka Krivokapića stigao je u potonju URU da „spašava“ što se spasiti može.

Izuzetno kreativan litijaš razumio je da je najveći svjetski rudnik neprocjenljive vrijednosti upravo Crna Gora i da su dolari singapurski tek kap u moru. Uz pomoć i podršku druga mu Jakova po istom ubjeđenju, krenuo je u osvajanje Crne Gore, istovremeno je rušeći koliko je god mogao, uz pomoć i podršku Aleksandra od Srbije. Ali ima nešto što se kod njega Acu Srbinu nije dopalo. Milatović mu je bio prijemčiviji. Bolje se lijepio uz njegove želje i baš kao što je činio brat Abaz, uz njega je bio siguran da će se kuglica zaustaviti na broju koji je unaprijed odredio. Zato je žrtvovao Milojka. Nije mu dozvolio da bude preśednički kandidat. Njegove službe kaznile su ga objavljujući podatak da je on stanovnik Srbije, da tamo ima stanove i da glasa na svim  srbijanskim izborima. To je bilo dovoljno da Milojka na mjestu kandidata za preśednika Crne Gore zamijeni Acov novi miljenik Jakov. Laž današnjeg vjerovatnog mandatara Milatović je osudio momentalno i preuzeo njegovu izbornu poziciju. Tako se dogodilo da ničim izazvan i ničim izabran Jakov postane preśednik Crne Gore. Tada počinje otvoreni sukob i borba za vlast dva Amfilohijeva apostola.

Śetićemo se, u susret prijevremenih parlamentarnih izbora, propao je pokušaj podmetanja afere vezane za Spajićevo drugovanje sa Don Kvonom, kraljem kripto valute. Malo je falilo da se Spajić priključi Do Kvonu u spuškom zatvoru, po vjerovanju čak i njega samoga, ali su njegovi „prijatelji“ zakasnili. Milojko je na vrijeme razumio da mu je jedina šansa da se obrati javnosti. Džabe bi mu bilo da su ga samo dan prije smjestili u bajbok. Tako to braća rade. I sad, nikome ništa. Biće mandatar a mandat treba da mu da onaj podmetač nedjela za koja je trebao da bude politički smaknut i oćeran u prošlost.

Razumio je malčik ovu čudnu domaću sortu. Na račun zdravstva, koje je oboljelo od najteže bolesti, udvostručio je primanja narodu. Ne i penzionerima, jer je očigledno da oni njemu nijesu interesna zona. Valjda zato što se ova skupina vječno nada i vječno biva izigrana. I tako je manimulacijama i špekulacijama obezbijedio da glasačka mašina za njega odrati što je naumio. Načinio je partiju Evropa sad i podijelio vlast sa Jakovom Milatovićem. Interesi su ih razdvojili i sad se mrze više no što zajedno mrze Mila Đukanovića i DPS. Ta partija, koja Evropu ima samo u imenu, a svako drugo djelovanje vezano je za Srbiju i Putinovu Rusiju, neshvatljivo je prihvatljiva zapadu. Baš kao i Demokrate i URA. A svima njima zajednička je četnička demokratija i bradato ponašanje mantijaša mjera društvene vrijednosti crnogorske vlasti. To pokazuje prećutna podrška koalicionih partija preśedniku opštine Nikšić, koji je otvoreno pokazao srednji prst štićenoj crnogorskoj  himni i njegovo prisustvo, zajedno sa preśednikom nikšićke SO, parastosu Draži Mihailoviću, četničkom komandatu i osuđenom domaćem izdajniku.

Spajić, jasno je, nema namjeru da pravi stabilnu demokratsku vladu. A i kako bi kad je mržnje prema DPS-u jača od navodne brige za prosperitetnu Crnu Goru i njen evropski put u koji se zaklinje. Zato (još uvijek) nema poziva ovoj partiji za razgovor, što je neprihvatljivo, jer se radi o političkoj grupaciji koja je nakon koalicije PES osvojila najviše mandata na prijevremenim parlamentarnim izborima.

Najvjerovatnijem mandataru je skrenuta pažnja sa zapada sa kim može da pravi vlast. Zanimljivo je da je i Eskobar, onako usput, kazao da će njegova zemlja pomoći Crnoj Gori oko otkrivanja kripto afere. A zna se čije je ime vezano uz ovu priču i ko se dovodi u vezu sa Do Kvonom, nezvaničnim kraljem kripto valuta. Čovjekom koji je iz spuškog zatvora vodio poslove koji su podrazumijevali gomile novca. Neko svakako zna kako mu je to uspijevalo iz zatvorske jedinice u kojoj je korišćenje i posjedovanje elektronskih uređaja za komunikaciju strogo zabranjeno. O tome niko više ni riječ ne progovara. Nekome nije do otkrivanja istine, moguće zato što je uprvo taj neko omogućio Južnokoreancu da djeluje iz zatvora.Zbog svega što se zna i što se nagađa, niko ozbiljan sa sigurnošću ne može da tvrdi da će biti formirana 44. vlada. A i ako bude, jasno je da nema govora o tome da će ona biti stabilna i okrenuta ka evropskim integracijama. Njen sastav, ovakav kakav je u najavi, garant je nastavka trogodišnje neprekinute veze sa rusko-srpskim ultra desnim ideološkim postrojenjem. Kako će djelovati takva hodajuća klackalica koja se obećava djelimično i istoku i zapadu nije poznato, ali jeste da se od ove Abazovićeve suštinski neće mnogo razlikovati.

Pitanje koje je za razmišljanje odnosi se na manjine. Jednostavno je a i odgovor bi morao biti još jednostavniji. Što će oni u ovoj priči? Kako je moguće da se Bošnjaci, Hrvati i veći dio Albanaca nađu u isto kolo sa onima koji ih, kao i Crnogorce, negiraju. Neće valjda biti da je važnija fotelja i uhljebljenje za jedan broj stranačkih pripadnika od same suštine postojanja nacionalnog opredjeljenja svake manjinske partije ponaosob. Zato je dobro što je Spajić pozvao na razgovore oko vlade okrnjeni FRONT. Da se ogoli priča do kraja i da se jasno vidi čija je iskrenost na djelu.

Iz prikrajka viri i vreba istovremeno Abazović. Moli se Prlu Periću, Acu Srbinu, JovaNikiju, Brnabić Ani i ostalim Dačić stožerima srpskog roda, da se vlada ne sastavi i da on bude i dalje komandant parade. Da čini što mu volja. Da ne gradi ali da razgrađuje. Da prijeti, smjenjuje i zapošljava. Da Crnu Goru neoprostivo u propast gura. I da mu za to, bar za sad, niko ništa ne može. Viđećemo narode, dok ti snom mrtvijem spavaš, svašta se još može desiti, u snu i na javi.