SRBIJA NE PRAŠTA IZDAJNICIMA Slučaj Amfilohija ih nije opametio, Bečić i Krivokapić u strahu od novih udara

Izdajnici nikad dobro ne prođu i predstavljaju ljude kojih se svi gnušaju. Prezire ih sopstveni narod zbog izdaje, a preziru ih i njihovi nalogodavci, jer znaju da se radi o dvoličnim osobama koje lako mijenjaju političko-ideološke strane, zarad materijalne ili neke druge koristi.

Crna Gora je država koja može da se ”pohvali” neslavnom tradicijom konvertitstva i rada u službi druge države, prije svega Srbije.

Konvertiti i izdajnici ipak nikad nijesu bili cijenjeni, i uvijek kad se ispostavilo da su pokušali da se vrate na pravi put, ili se pokaju zbog svojih nepočinstava prema narodu iz kojeg su potekli skupo su taj svoj naum platili.

Amfilohije anuliran odmah poslije smrti

Amfilohije Radović je najbolji primjer kako izdajnici i neprijatelji sopstvenog naroda bivaju brzo zaboravljeni čim pokažu makar i trunku kajanja i pokušaju da makar malo isprave ideološko-političke zločine koji su nanijeli sopstvenom narodu.

Ovaj ”sijač mržnje” kako ga je nazvao kolumnista portala Aktuelno profesor Milenko Perović, učinio je sve da po nalogu bezbjednosno-informativnih struktura susjedne Srbije izvrši što veću asimilaciju Crnogoraca i ideološki ih ”izblajha” dok od Crne Gore ne ostane ništa drugo do paradržavni prirepak ”majke Srbije”.

Risto Radović profesionalini širitelj mržnje i čovjek koji je predstavljao hodajuću hulu na sveti duh, mnogo je učinio da Svetosavski kult krvi i tla, poznat pod akronimom SPC, postane najjača paramilitarna, finansijsko-politička organizacija u Crnoj Gori koja će raditi na njenoj srbizaciji.

Međutim, pred kraj svog ovozemaljskog djelovanja Radović je donekle doživio ideološko-političko otrježnjenje, ogradio se od zvanične Srbije, predsjednika Aleksandra Vučića, zahtijevao je autonomiju Mitropolije crnogorsko-primorske, insistirao da se u temeljnom ugovoru SPC i države koristi termin Pravoslavna crkva u Crnoj Gori…

Konvertit Radović koji je čitavog života radio na štetu spostvenog naroda, ipak se kasno ”dozvao pameti”, a njegovi napori su ekspresno anulirani od strane svetosavske centrale. Temeljni ugovor je redigovan, a u fotelju mitropolita crnogorsko-primorskog sjeo je poslušni Joanikije Mićović, kome su šefovi iz Beograda toliko skresali ovlašćenja da se sa crkvom u Crnoj Gori gotovo ništa ne pita.

Osveta Srbije prema Amfilohiju je bila brutalna – pokojni Đedo koji je žario i palio za života, zaboravljen je i prije četrdesnice.

Ljaljo i Zdravinjo nijesu ništa naučili

Konvertit Radović je čitav svoj život posvetio srbovanju, radikalnom svetosavlju i djelovanju protiv sopstvenog naroda, a tek pred kraj ovozemljskog života, moguće da ga je stigla griža savjesti pa je pokušao da ispravi makar dio velikih nepočinstava.

Tragičnije od sudbine nesrećnog Radovića je činjenica da njegovi sljedbenici Zdravko Krivokapić i Aleksa Bečić nijesu ništa naučili iz slučaja svog duhovno-političkog oca.

Tvrdokorni četnik Krivokapić i prikriveni svetosavski konvertit Bečić pokušavaju da sjede na dvije stolice – koketiraju sa Srbijom, svetosavljem i srpstvom, i da na taj račun pridobijaju glasače, a da u isto vrijeme misle svojom glavom i da ne slušaju diktate iz Beograda. Da će to ići malo teže premijer i predsjednik Skupštine osjetili su proteklih sedmica nakon usvajanja Razolucije o Srebrenici kad su prošli brutalnu torturu od strane obavještajno-propagandne mašinerije iz Srbije.

Na meti nijesu bili samo Bečić i Krivokapić kao državni funkcioneri i političari, već su targetirani njihovi članovi porodice i privatni životi.  Krivokapićeve ćerke su javno linčovane i maltene proglašene za nepoželjne u Beogradu, a Bečićevom intimom danima se bavio Vučićev omiljeni propagandista vlasnik i urednik Informera Dragan J. Vučićević, o čemu možete čitati na OVOM LINKU.

Toalet papir za ideološku upotrebu                  

Primjer pokojnog Radovića i njegovih političkih pulena Krivokapića i Bečića je jasna poruka svim crnogorskim izdajnicima – kako im ”majka Srbija vraća”, čim pomisle da počnu da misle svojom glavom.

Kako saznaje portal Aktuelno, Bečić i Krivokapić su i dalje pod utiskom brutalne propagande koja se protiv njih vodi iz Beograda i u konstantnom strahu od sledećeg napada.

”Dok je trajala kampanja iz Beograda, Bečić je djelovao pogubljeno. Na jednom od sastanaka stranaka vlasti samo je zurio u jednu tačku na zidu i ponavljao ‘neće mene službe slomiti, ne znaju oni moj psihološki profil’. On je ponavlajo tu rečenicu kao mantru, kojom je sam sebe ubjeđivao da izdrži sve napade”, rekli su naši izvori bliski Bečiću.

Iako je propagandista Vučićević objavljivao da je ”Bečiću napravljen veliki bračni problem”, kako sazanjemo, uz predsjednika Skupštine stali su njegovi saradnici, posebno najbliži Boris Bogdanović, koji su mu pomogli u teškim trenucima.

”Za razliku od njega, premijer Krivokapić je stres nakon što je propagandna mašinerija počela da se bavi njegovim ćerkama, neutralisao njemu dobro poznatim sredstvom – domaćom brljom. Za sada se i on i Bečić drže, ali su u konstantnom strahu od novih napada”, rekli su izvori portala Aktuelno.

Na osnovu primjera trojice istaknutih pobornika svetosavlja i konvertitstva u Crnoj Gori, treba postaviti jedno jednostavno pitanje – da li se izdaja isplati?

U.P.A.