Crna Gora 02. aprila glasa za svog sljedećeg predsjednika. Ovi izbori, između ostalog, predstavljaju svojevrstan test da li se zlonamjerni ruski uticaj širi regionom, ili SAD i EU još uvijek imaju efikasne mehanizme koji obezbjeđuju put naprijed za zemlje koje su orijentisane prema njihovim vrijednostima. Sa dva ideološki potpuno suprotstavljena kandidata koji se u drugom krugu bore za poziciju predsjednika, postavlja se pitanje da li će Crna Gora nastaviti svoj davno započeti put ka EU, ili se približiti orbiti Moskve, piše atlanticcouncil.org.
Sa populacijom od nešto više od 600.000 stanovnika, Crna Gora danas igra ključnu ulogu u održavanju stabilnosti na Zapadnom Balkanu i ključni je faktor u obezbjeđivanju pune kontrole NATO-a nad jadranskom obalom. Pristupanje zemlje NATO-u 2017. ojačalo je bezbijednost i stabilnost regiona i jasno stavilo do znanja drugim zemljama Zapadnog Balkana da su im vrata NATO-a i dalje otvorena. Ali pored toga, članstvo u NATO-u je takođe pokazalo da je Crna Gora spremna i sposobna da sprovede neophodne reforme koje bi dovele do pristupanja ove zemlje Evropskoj uniji.
Iako je Crna Gora duže vrijeme uživala status regionalnog lidera za pristupanje EU, događaji u protekle dvije godine dovele su u sumnju ovu perspektivu. Prošlog ljeta tadašnja vlada, kojoj je u februaru izglasano nepovjerenje, potpisala je tzv. Temeljni ugovor, kontroverzni imovinski sporazum sa Srpskom pravoslavnom crkvom, koji ne priznaje u potpunosti nezavisnost Crne Gore od Srbije ili autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, što je izazvalo period etničkih tenzija i političke nestabilnosti. Upravo to je rezultiralo izglasavanjem nepovjerenja premijeru Dritanu Abazoviću i blokadom Ustavnog suda.
Odnosi sa Srpskom pravoslavnom crkvom dugo su dijelili Crnu Goru u dva tabora, jedan koji traži bliske veze između države i crkve i onaj koji se zalaže za građansku državu, odnosno preciznu podijeljenost crkve i države na osnovu tvrdnje da crkva omogućava stalni srpski uticaj na Crnu Goru. Kao rezultat toga, izgledi za članstvo Crne Gore u EU sada se čine veoma slabi, pri čemu je Evropska komisija izrazila zabrinutost zbog političke nestabilnosti, nestabilnosti vlade i zaostajanja u implementaciji reformi u svojoj godišnjoj procjeni napretka Crne Gore prema mjerilima za pristupanje.
Direktno miješanje srpskih zvaničnika i proruskih subjekata u predstojeće izbore takođe izaziva veliku zabrinutost. Kremlju nije strano naoružavanje svojih izaslanika u Crnoj Gori. U 2019. godini, četrnaest osoba, uključujući dva navodna ruska obavještajna agenta, osuđeno je za pokušaj rušenja vlade u Podgorici i sprječavanja zemlje da se pridruži NATO-u.
Američki Stejt department upozorio je na očekivane pokušaje Rusije da podstakne etničke tenzije uoči održavanja predsjedničkih izbora. Domaći podržavaoci ruske politike mogle bi pružiti priliku za rusko uplitanje, jer je jedan od kandidata – Jakov Milatović, kao i lideri svih partija koje su Milatovića podržale (od kojih je većina imala svog kandidata za predsjednika u prvom krugu izbora), otvoreno proruski orijentisan i nastoji da udalji Crnu Goru od NATO-a i Evropske unije. Kao takva, Crna Gora rizikuje da postane još jedna žrtva borbe ruskog predsjednika Vladimira Putina protiv Zapada.
Iako je uloga crnogorskog predsjednika uglavnom ceremonijalna, kancelarija ima ovlašćenje da prihvati ili odbije kandidate za premijerski posao. Aktuelni predsjednik Milo Đukanović je, na primjer, iskoristio tu moć da blokira kandidata u posljednjih godinu dana, zahtijevajući umjesto toga da se novi premijer izabere na novim parlamentarnim izborima, što je potez koji su američki zvaničnici ranije ohrabrivali da bi se prekinuo politički ćorsokak i ponovo fokusirao na sprovođenje ključnih reformi. Trebalo je da istekne tromjesečni ustavni rok mandatara za formiranje vlade, ali je Đukanović 16. marta raspustio parlament i odlučio da se vanredni izbori održe već u junu.
Ovi izbori sa visokim ulozima će pomoći da se utvrdi da li će Crna Gora i region dalje nastaviti da pada pod ruski uticaj ili će izgledi za članstvo u EU dati dovoljno snažan podsticaj glasačima da ostanu posvećeni evropskoj perspektivi. S druge strane, međunarodna zajednica treba da nastavi da pažljivo prati Crnu Goru, kako bi utvrdila da li je ruski uticaj u porastu na Zapadnom Balkanu ili će se ohrabrujući politički trend nastaviti.