Predsjednik Jakov Milatović je izjavom da je u demokratiji sve moguće, pa i preispitati državne simbole, opet pokazao da sprovodi ono što je dobio kao zadatak u okviru projekta promjene duhovnog, kulturnog, nacionalnog i političkog karaktera Crne Gore, ocijenio je pisac Milorad Popović u emisiji “Artmija”” Gradske RTV.
Navodi da u Crnoj Gori oduvijek imamo dva svjetonazora: jedan je da je Crna Gora građanska, prozapadna, suverena republika, a drugi da bude dio ‘srpskog sveta’.
“Milatović pripada drugoj opciji. Podsjetiću da je promjeni vlasti prethodila klerikalna revolucija 2020.godine, i u međuvremenu su, u svom naumu, obavili dobar dio posla. U svim ključnim kulturnim, duhovnim, prosvjetnim institucijama postavili su radikalne velikosrpske nacionaliste, dok preko 80 odsto medijskog javnog prostora ima velikosrpsku ideologiju”, naglašava Popović.
Ističe da je cilj aktuelne većine da, nakon popisa i promjene zakona o državljanstvu i Ustava, omoguće novo prisajedinjenje Crne Gore Srbiji.
“Da na jesen popisom stanoviništva promijene nacionalnu strukturu-da bude više nacionalnih Srba nego nacionalnih Crnogoraca. Zatim, da promijene Zakon o državljanstvu, kako bi još par stotina hiljada građana Srbije porijeklom iz Crne Gore dobilo državljanstvo, što bi trajno poremetilo unutrašnje odnose u Crnoj Gori. I treće, da se promijeni Ustav i da dobiju dvotrećinsku većinu”, objašnjava Popović.
Nakon toga bi, smatra, uz povoljnije međunarodne okolnosti izvršili novo prisajedinjenje Crne Gore Srbiji.
Priča o pomirenju dimna zavjesa
Priču vlasti o pomirenju doživljava kao dimnu zavjesu za bivše i sadašnje independiste, u kojoj je Milatović, kako ističe, samo mali akter koji će veoma disciplinovano obavljati zadatke.
“Njihove priče o pomirenju su samo dimne zavjese, to je u stvari pomirenje među Srbima i vraćanje ‘zabluđelih Crnogoraca’ u jato, kako bi Crna Gora postala harmonična, napredna srpsko-ruska država, što je dobro poznati narativ”, upozorava Popović.
Dodaje da će, ukoliko dođe do popisa stanovništva bez međunarodne i unutrašnje kontrole, to biti zakucavanje ‘eksera u mrtvački sanduk crnogorske nacije’.
“S obzirom da smo u zadnje tri godine propustili mnogo brutalnih ataka na sve vrijednosti na kojima je Crna Gora ustavno formulisana 2006. godine, i ako ona nema neke posebnosti istorijske, kulturne, tradicijske, onda nema ni razloga da postoji. Jedna tako mala zajednica ne bi mogla voditi hiljadu godina dugu borbu za opstanak i opstati, da nije imala neke posebne ljude. Sa ovim kakvi su danas, u vjekovima ratova i imperija, ne bi opstala ni 24 sata”, naglašava Popović.
Sindrom izdaje
To što Socijaldemokratska partija nije prihvatila da na parlamentarnim izborima nastupi na jedinstvenoj listi suverenističkog i prozapadnog bloka je stari crnogorski sindrom izdaje, navodi Popović.
Dodaje da u normalnim okolnostima promjena vlasti nije strašna, ali je Crna Gora danas naglašava, veoma ugrožena.
Skandalozno je, smatra Popović, što u Crnoj Gori, trenutno imamo grotesku da se istaknuti intelektualci gotovo satanizuju, i to sve prolazi, kako kaže, ispod radara’.
“Ovdje se ljudi nekažnjeno šikaniraju samo zbog toga što pjevaju crnogorske pjesme, na Cetinju su bacani bojni otrovi da bi se intornizovao mitropolit SPC, a da ne govorimo o svakodnevnom šikaniranju koje doživljavaju anonimni ljudi, i to je nešto što nužno zahtijeva organizovani pokret otpora”, poručuje Popović.
Zapadu se jasno mora predočiti da vlast u Crnoj Gori, iako im se prikazuje kao partner, u suštini sprovodi antizapadnu, prorusku politiku, zaključio je Popović.