Mitropolit crnogorsko-primorski SPC Joanikije kazao je da bi volio da mu neko objasni u čemu je njegova odgovornost kada su posrijedi događaji na Cetinju 5. septembra.
“To je moje pravo, ustoličenje, ako me prihvata moje sveštenstvo i vjerujući narod i ako se zna gdje stoluje mitropolit crnogorsko-primorski vjekovima i gdje je sjedište već vjekovima, onda nema potrebe da se pravdamo. Mi smo učinili sve da ne dođe do krvoprolića”, kazao je on u emisiji Argumenti na TVCG i dodao:
“Mi smo mogli to da napravimo da dođe više hiljada ljudi, mi smo ipak odlučili da to uradimo na drugačiji način”, kazao je je Joanikije.
Govoreći o mogućnosti promjene mjesta ustoličenja, te upitan zašto to nije uradio u Podgorici, Joanikije je kazao:
“Za sve te prijetnje i opasnosti treba pitati onoga koji ih je organizovao, odnosno lično gospodina Đukanovića. Ako se politika u najgrublji način miješa u poslove vjere i ako je na najgrublji način pokušala da spriječi poslove vjere, onda mi moramo da se branimo”, kazao je on.
Nastao bi haos u cijeloj Crnoj Gori da je mjesto ustoličenja promijenjeno i umjesto na Cetinju održano u Podgorici, kaže on.
“Time bi naša vjera, pravoslavlje, bilo na najgrublji način ugroženo. Bila bi ugrožena Crna Gora, nastao bi haos. Ja nijesam imao prava na to”, kazao je on.
Preko 90% Cetinjana nije pravilo problem i nije bilo protiv ustoličenja, kaže Joanikije.
“To su podaci bezbjednosnih službi sa kojima sam imao komunikaciju. Ja poprilično znam Cetinje, bolje ga znam nego i Đukanović, ja sam tamo živio, služim redovno u Cetinjskom manastiru, ne bjezim ni od koga, ako sam nekome kriv, tu sam”, kazao je on.
“Ako ima nade da spustimo tenzije, nikakav problem, da se svako bavi svojim poslom. Ali, gospodin Đukanović nema šta ne govori o crkvi, ne prestaje da se bavi njome, da smo mi ovdje nekakva ruska instalacija i sve to što govori nema veze sa istinom. Ni nijesmo instalacija nikakve politike”, naveo je Joanikije.
Govoreći o uticaju crkve na politička zbivanja u Crnoj Gori, te otvorenom miješanju crkve u izboru premijera, Joanikije je kazao da je ponekad potreban razgovor politike i crkve.
“To je bilo savjetovanje, nije bilo nikakvog ucjenjivanja ili slično. Naša riječ za one s kojima razgovaramo mora nešto da znači. Mi želimo da svako radi svoj posao, ali vidimo da ima nekih situacija u kojima se ne zna šta ko radi i mi onda moramo da razgovaramo”, kazao je Joanikije i dodao:
“Kamo sreće da svako radi svoj posao.”
Kaže da u Mitropoliji nikada nije bilo riječi o njenom odvajanju od Srpske pravoslavne crkve.
“To su očekivali ljudi iz vlasti da, na takav način, polako i sada se o tome govori kako je u nekom smislu već bilo krenulo to odvajanje”, kaže Joanikije.
Na pitanje da li je to odvajanje zaista i bilo krenulo, mitropoliti odgovara:
“Apsolutno ne, nikada. Ne može Mitropolija da obriše svoju istoriju, svoj identitet, vjekovni svetosavski, hrišćanski. Dakle, ja kao mitropolit i svaki mitropolit, dužan je da njeguje jedinstvo crkve i da poštuje kanonsku jurisdikciju”, poručio je Joanikije.
Podsjetimo, Temeljni ugovor između Srpske pravoslavne crkve i Vlade Crne Gore trebalo bi da bude razmatran danas na sjednici Sinoda.
Vlada je Temeljni ugovor poslala u Beogradsku patrijaršiju 22. jula.
Premijer Zdravko Krivokapić ranije je kazao da je Temeljni ugovor sa SPC tehnički-pravno završen i predat Patrijaršiji, a da je Vlada spremna da ga potpiše i da on očekuje odgovor.
Govoreći o položaju i statusu Crnogorske pravoslavne crkve, Joanikije je kazao da svako ima pravo da se udružuje.
“Što se tiče CPC, ona nigdje nije registrovana u crkvi, ona je registrovana pri državi. Ne postoji nijedna pravoslavna crkva koja je priznaje. Ne postoji nijedan pravoslavni hram u kojem oni mogu da služe. Šta mi ima tu da pričamo. Oni imaju pravo i da se mole, ako se mole, i da grade hramove, ali nemaju pravo da posežu za nečim što nije njihovo. Kontinuitet SPC u Crnoj Gori je izuzetno jasan i blistav. I istorijski i imovinski i pravni. Mi nemamo nikakav problem sa CPC, neka rade šta hoće, neka i krštavaju ako hoće, ako to uopšte tamo rade, ali kad hoće da prisvoje nešto što nije njihovo, onda to narod odmah registruje. Ta organizacija je često poslužila za neku kvazipolitičku agendu”, kazao je.
Svako ima pravo da se osjeća kako želi, kazao je Joanikije i dodao da on ima svoje viđenje crnogorske istorije.
“A prema svakome ko se osjeća kao Crnogorac odnosiću se sa apsolutnim poštovanjem. Ja se držim toga da su svi pravoslavni u Crnoj Gori Srbi, a po narodnosti Crnogorci”, kazao je on.
Po pitanju kapele na Lovćenu, kaže da se podjele u vezi s tim vještački izazivaju.
“Moj stav jeste da je ona nasilno srušena, da je pogažen Njegošev amanet, da je ugroženo ime i Njegoševo djelo. Bilo je mnogo politike oko rušenja Njegoševe kapele, ona je rušena iz političkih, ne kulturoloških razloga, treba čitati samo mišljenja najvećih umova koji su se suprotstavili rušenju te kapele. To su male estetičke studije koje su i dan danas aktuelne”, kazao je on.
Mitropolit Amfilohije je, dodaje Joanikije, u nekom smislu i vratio kapelu na Lovćen.
“On je u MCP podigao 12 crkava koje su po obrascu lovćenske, a ja devet u Eparhiji budimljansko-nikšićkoj. Mislim da će doći dan da na svojim ramenima iznesemo kamenje na Lovćen da vratimo kapelu. Da se pokajemo zbog toga što smo se ogriješili o Njegoša. U crnogorskoj patologiji ima mržnje i borbe protiv Njegoša, Njegoš je preveliki, trebali bismo ga, otprilike, smanjiti da bismo ga učinili po svojoj mjeri”, ističe Joanikije.
Kada budemo vraćali kapelu na Lovćenu, dodaje, vraćaćemo je u funkciji izmirenja Crnogoraca i Srba.
vucajte se više pud manastira: pojte, kadite, prekađujte, pričešćujte, držte opijela onima koji vam plate i vjeruju vam, puštite više politiku i medije, a i nas koji vam ne vjerujemo ostavite na mir, prosto sjašit više… Puške u soške, a popove u manastire i crkve…
Vaša struktura je poput vojne. Ko bi pokazao i malo nediscipline pored kletvi o otpadanju mesa koje bačene od strane nevjernika nemaju efekta, pa se niko toga ne boji, ali zato postoji prekomanda na nižu poziciju ili negdje u nedođiju, sli još i gore – ekskomunikacija gdje se gube te vqše masne popovske povlastice. Zato niko i ne pomišlja da prizna Crnogorce. Proći će kao Perović ili ko Miraš u svoje pero.
Joanikicu najvaznije je to da ti poslije podne ne smijes ni da se popisas u okolini manastira (zatvora ) u kojem zivis. Sta si trazio to si i dobio a ponosni Cetinjani ne oprastaju nikada.