Piše: Slavko Mandić
U Crnoj Gori danas u okviru istopolne političko vjerske koalicije, koju na krilima zanosa nosi procrnogorska ljevica, imamo one koji se zovu pomagači i one druge čije je ime odmagači, što će reći KO U KLIN, KO U PLOČU. Jedni se zalažu za eksperte kao ključ rješenja svega i svačega, drugi bi da uzmu u svoje ruke plodove pobjede, koja može da bude i Pirova, upravo predstavljajući sebe kao eksperte opšte prakse za sva pitanja od interesa za njih prvenstveno, pa onda opet za njih, jer druge od sebe i ne vide.
Jedni bi da budu direktori ANB-a, drugi premijeri i predsjednici. Jedni bi da zidaju crkve po Cetinju i na taj način brane svetinje, drugi pak da se uzidaju u susjeda, smatrajući da im je toplije u tuđe skute. Jedni smatraju da im pripada pola kolača i još polovinu od druge polovine, a drugi se sa kriškom odupiru i brane predizborna obećanja.
Teško da i mrvu od obećanog i jedni i drugi mogu da ponude.
Oni koji su bili vlast, i još su, misle da će biti i dalje. Uzdaju se u ove koje sjedinjuje razjedinjenost skoro u svemu.
Kako će se završiti ne zna ni samoproglašeni bog koji stoluje na Cetinju.
Prisjetićemo se da je, nakon potpisivanja tripartitnog sporazuma Abazovića, Krivokapića i Bečića, u kome stoji da se neće mijenjati zastava, grb i jezik Crne Gore i neće povlačiti priznanje Kosova i članstvo u NATO, nastupilo razočarenje u „bratskoj“ Srbiji. Oglasili su se akademici, kulturni i javni radnici, političari, novinari, u onim istim medijima i tabloidima koji su svojski lažima i spinovanjima podupirali ove iste koji su ih sada razočarali.
A to, ustvari, i nije sporazum, jer se radi samo o poštovanju ustava u koji je zapisano da je Crna Gora nezavisna i suverena država, da se ne može uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima, da je teritorija Crne Gore jedinstvena i neotuđiva, da je grb Crne Gore zlatni dvoglavi orao sa lavom na prsima, da je zastava Crne Gore crvene boje sa grbom na sredini i zlatnim obrubom, da je himna Crne Gore “Oj svijetla majska zoro“, da je službeni jezik u Crnoj Gori crnogorski a da su u službenoj upotrebi i srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik, da su ćirilično i latinično pismo ravnopravni, da Crna Gora ne može stupiti u savez sa drugom državom kojim gubi nezavisnost i puni međunarodni subjektivitet.
Ustav se može promijeniti ako u parlamentu za promjenu glasa dvije trećine, ili na referendumu tri petine građana. Zato ova većina, ako to i ostane, ne može a ne neće, kako se obavezala sporazumom, promijeniti ono što je obećala građanima. Pa i svojim mentorima, koji su ljuti, neraspoloženi, razočarani, prevareni. Jedan od njih, srbijanski pre śednik Vučić je, komentarušići sporazum, kazao da će, nakon potpisa, trojac sad potapšati u američkoj i njemačkoj ambasadi. A Mandić poručio Krivokapiću da prvo po śeti Beograd pa tek onda Njemačku.
Istovremeno se čelnik koalicije okupljene oko DF-a Krivokapić pita tužan i začuđen, kako to da mu iz svijeta niko ne čestita niti ga zove? Možda upravo zbog toga što bi njegova ekipa željela da poništi temeljne civilizacijske vrijednosti na kojima počiva savremena Evropa i svijet, što ne priznaje genocid u Srebrenici, što bi poništili, kad se za to steknu uslovi, sporazum o priznanju Kosova i članstvo u NATO, što su orgijale četničke horde u mnogim gradovima i pokazale kakav im je odnos prema manjinama. Mnogo je razloga zbog kojih se zazire od navodnih pobjednika, od kojih se nekima, kako su sami kazali, ledi krv u žilama.
Nakon proglašenja rezultata izbora slijedi verifikacija mandata i formiranje nove vlade. Svi s nestrpljenjem očekuju kako će izgledati ekspirement Dritana Abazovića i je li moguće formirati ekspertsku vladu.
Čujemo iz redova DF-a da im pripada 66 odsto vlasti i da oni nijesu spremni da je nekome ustupe. Knežević bi za šefa ANB-a.
Medojević je ekspert sam po sebi. Pitanje ekonomskog oporavka nije problem za moderatora ove koalicione većine Daku Davidavića, koji saopštava da ima rješenje.
Amfilohije će da gradi i zida na Cetinju. Da ruši na Lovćenu. Sad već deklarisani političar a ne duhovnjak, lider litijaške skupine koja je odnijela prevagu na ovim izborima, zamjerio se i mitropolitu Irineju koji mu ne oprašta verbalne napade na Vučića, sa kojim je i srpska crkva i on lično u izuzetno dobrim odnosima.
A Kosovo je potrebno samo pred izbore. Upotrebljava se po unaprijed pripremljenom scenariju i receptu. Priznato je odavno, i to je svima jasno. Zato je i smiješno izgledalo predizborno obećanje DF-a da će povući odluku o priznavanju Kosova. Navodno neće dok je Dritana, a kad njega maknu, a oće kad tad, kako su najavili, nastaviće put ka potpunom urušavanju Crne Gore i njenom trajnom brisanju iz registra nezavisnih država.
Litijašima je san ispunjen. Ipak je važnija smjena DPS-a od kosovskog pitanja i zločinačkog, kako su uglas govorili, NATO saveza. Važno je uzeti poluge vlasti, a gdje je vlast, tamo je i novac koji vrti đe burgija neće.
Kako preživjeti u danima pojačane korone? Kako sa mnogo manje prihoda? Kako u uzavreloj političkoj atmosferi, vjerskoj i nacionalnoj netoleranciji? Kako i mnogo pitanja kako u vremenu koje nas čeka. A ide zima i ide gripa. Drva treba kupiti, đecu u škole poslati. A sve u doba političke i one snažnije, zdravstvene korone.
Ima li nam spasa?
Moramo vjerovati da ima!