Za aktuelno.me
piše: Marko Vešović
Dok na liturgiji, glasom trojanskog konja,
Rže Amfilohije (z. p. Morača Donja),
Koji se za Momčilovog izdaje Jabučila
I uz to ko Pegaz vazda čila,
(Ta lakrdija odavno mi se smučila)
Dok kljuverina ova trojanska leti
Jabučilovki, Marko Darin se sjeti
Što napisa u prozi, a stih će da ponovi:
Lično nemam razloga da hvalim Tita
Jer mi je ubio oca,
U potoku i bez bez suđenja, ama
U poređenju sa ovim
Današnjim mizerijama
Sa konopca i koca
Tito je bio titan.
Stoga veoma pripše onoj bijedi
Od moračkog popića
Kome od četništva nema jačega pića,
Ni toplijega šala,
Da bezliječno, sto ljeta, mrzi maršala
Koji sedamnaest vojski pobijedi.
To je bukvalno popić, žalosni skupe,
Ali iz svoje rupe,
Ne zriče
Nego kao miš kukuriče.
I mada mantiju koristi kao beden,
Stići će ga pravda, makar bila pužja.
Za sve nesrpsko kao santa leden,
Taj duše iz vatrenog ubija oružja.
A da se Marko Darinkin pita,
Da u njemu imade kap Tita,
Ali nema niti trunke, jao,
Moračkoga bi popa Ridžu,
Najmiliju đikansku džidžu,
Zbog svega desetljećima što radi
Bez suđenja, ali Hrista radi,
Sin Velimirov mušketati dao.
Višedecenijsko pljuvanje po Hirstu
da ne prođe nekažnjeno Ristu –
naredio bi tako duh mi očin,
i sad partizan Pekov ili Kočin.
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala aktuelno.me i autora teksta