CRNA GORA TEOKRATSKA DRŽAVA: Umjesto da Crkva Srbije bude proglašena sektom, omogućeno joj je da širi ”velike srpske šovinističke ideje”

Piše: Tijana Lopičić

Crkva Srbije, iliti destruktivna ‘’svetosavska Sparta’’, kreće u nove uspješne biznis pohode – gradnja sedam novih crkvenih objekata u Podgorici. Više nema ni potrebe da se prikriva da smo de facto teokratska država, te njihovi apostoli (državni funkcioneri) uslišavaju ponizno sve veće, mnogobrojne prohtjeve ove organizacije.

No, dok su zloupotrebom imena Božijeg, napravili sluge bez kritičkog promišljanja, pitamo se šta je to, zapravo, svetosavski Bog?

Koje su to temeljne ‘vrijednosti’ svetosavskog Boga, a još bitnije koje to ‘vrijednosti’ prenose na vjernike, kao jedna netradicionalna crkva u Crnoj Gori, nastala tek 1922. godine?

Naime, Crkva Srbije je odavno odstupila od crkvenih kanona donijetih na svih VII Vaseljenskih sabora, a za neke prekršaje tih kanona je propisano anatemisanje – isključivanje. Budući da od 2006. godine, u skladu sa crkvenim kanonima, nije mogla postajati više u ovom obliku, već je trabalo biti vraćena tradiconalna autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva, svetosavski popovi su se još intenzivnije počeli baviti politikom, i postali su, moramo priznati, bolji političari od političara.

Bez dodirnih tačaka sa pravoslavljem

Crkva Srbije propagira vjeru koja nema dodirnih tačaka sa pravoslavljem, dokazi su neumoljivi i obimni za sve koji žele da ih vide. Svetosavska ideologija, nastala velikom zloupotrebom lika i djela Svetog Save, bazirana je na sintagmi – jedan narod, jedne religije u jednoj državi. To znači da baštine etnofiletizam, a u ime istog su počinjeni mnogi monstuozni ratni zločini i genocidi.

Crkva Srbije je jedina crkva u Evropi sa pravosnažnom presudom francuskog suda 1995. godine, te je proglašena krivom za zločine genocida i etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini.

No, nije im strana ni pedofilija u crkvenim redovima. Formiran je predmet zbog prikrivanja pedofilije, koji se vodi protiv Mitropolije crnogorsko-primorske SPC (Crkve Srbije) i mitropolita Joanikija, a trenutno je sudski postupak u toku. Kako se navodno govori u crkvenim krugovima mitropolit Amfilohije je za ovo nedjelo razbio zube svešteniku, i time smatrao da je zadovoljio pravdu i na Nebu i na Zemlji. Ali, očekuje nas i prava senzacija kada sadašnji mitropolit Joanikije počne objašnjavati svoj izvještaj za pedofiliju, koji je tada napisao i potpisao svojom rukom. Koja je samo to “đavolja sila” ušla u “svetu nevinu ruku” da ispiše baš takav izvještaj, ostaje da saznamo u sudskom postupku.

Kada već pominjemo sudske postupke, treba istaći da Ustavni sud, očigledno zastrašen ‘’svetosavskim Bogom’’, još uvijek nije pokrenuo postupak utvrđivanja ustavnosti takozvanog ”temeljnog ugovora”, po kojem je napravljena istorijska pohara crnogorskih svetinja i groblja.

Bazirajući se na pravosnažnoj presudi suda u Strazburu 2012. godine, kao i na dva mišljenja Venecijanske komisije o Zakonu o slobodi vjeroispovjesti, i laiku je jasno da je ugovor protivustavan i ništavan.

Priznanja za ‘’sveto djelovanje’’

Ipak, Crkva Srbije je početkom 2022. godine dobila još jedno priznanje za svoje “sveto djelovanje”. Evropski parlament je donio Rezoluciju po kojoj je, napokon, prepoznao ekstremizam Crkve Srbije.

Nije nepoznanica, da rukovodeći svojim mnogobrojnim bratstvima, kao što su npr. Tvrdoš i Stupovi, regrutuju članove sa kriminalnim dosijeima, kao i osobe sa bolestima zavisnosti ili drugim psihičkim problemima…  Na taj načim im navodno daju ”Božiju svrhu”, a oni ka svojem navodnom spasenju duše uz njihov blagoslov, idu čineći još teže kriminalne radnje u korist crkve.

Da, to su bili oni naouružani civili u Cetinjskom manastiru, a na osnovu prepiske SKY ECC saznali smo da se Crkva Srbije povezuje sa  nabavkom 100 kalašnjikova – što je po svemu sudeći omiljeno oružje njihovih simpatizera.

Stoga crnogorsku javnost nimalo nije začudilo kada je prije svega nekoliko dana poslanica i predsjednica Odbora za spoljnu politiku britanskog parlamenta Ališa Kerns optužila SPC da učestvuje u švercovanju oružja iz Srbije na Kosovo.

Manje je poznato da je Crkva Srbije i u raskolu sa Vaseljenskom patrijaršijom, te odavno i ne saslužuju. Osilili su se i da izmijene tradicionalni protokol službi, ubacujući neke svoje nekanonske novotarije, što prosječan vjernik ne može niti znati niti primijetiti.

I dok nam ”svete crkve” niču kao pečurke poslije kiše, umjesto da Crkva Srbije bude proglašena sektom u Crnoj Gori, da bi se na taj način zaštitili građani, prinuđeni smo da nastavljamo borbu naših predaka. Očigledno da ništa nije promijenjeno od vremena kada su naši preci prepoznali da se preko Crkve Srbije nastoje sprovesti, kako u Rezoluciji iz 1945. godine crnogorski sveštenici navode – ”njihove velike srpske šovinističke ideje”.

I zaista, ovaj tekst je kratki podsjetnik da bez SPC velikosrpska ideja i slični velikodržavni projekti kao što su ”srpski svet”, ne mogu da postoje. Što se tiče temeljnih ‘vrijednosti’ svetosavskog Boga, prosudite sami na čemu su zasnovane.