Predsjednik Pokreta za promjene i poslanik u Skupštini Nebojša Medojević danas je uputio pismo predsjedniku Vlade Dušku Markoviću, sa zahtjevom da premijer prekine pregovore o zaključenjuu Ugovora o kupoprodaji 58,48 odsto akcija Instituta „Simo Milošević“ iz Igala, koji su otpočeli odlukom Savjeta za privatizaciju, na 16. sjendici od 29. marta 2019 godine, sa konzorcijum koji čine češka kompanija „Philibert“ i crnogorska kompanija „ Villla Oliva“
Pismo prenosimo u cjelosti:
Gospodine Markoviću,
Imajući u vidu da ste , kao Predsjednik Vlade , istovremeno i Predsjednik Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte, koristim ovu priliku da Vas pozovem da prekinete pregovore o zaključenju Ugovora o kupoprodaji 58,48% akcija Instituta „Simo Milošević“ iz Igala, koji su otpočeli odlukom Savjeta za privatizaciju, na 16. Sjendici od 29.03.2019 godine, sa konzoricujomum koji sačinjava češka kompanija „Philibert“ i crnogorska kompanija „ Villla Oliva“.
Pregovore treba obustaviti zbog moguće nenadoknadive štete po interese države Crne Gore, koja može nastupiti ukoliko bi se sklopio Ugovor o kupoprodaji kontrolnog paketa akcija Instituta „Simo Milošević“ po cijeni koja je višetsruko niža od likvidacione vrijednosti kompanije.
Ponuđač je za 58,48% akcija Instituta ponudio cijenu od 10 miliona EUR, što je višetruko niža cijena od one koju bi država kao prodavac akcija dobila , čak i u slučaju likvidacije Instituta, prodajom imovine, nakon otplate svih pripjelih dugova. Država bi na taj način bila zakinuta za ogromni iznos prihoda koje bi dobila prilikom tržišne valorizacije imovine Instituta. Poznato je da je likvidaciona vrijednost najniža cijena po kojoj Vlada , tj država može prodavati svoju imovinu. Prekid pregovora sa ponudjačem je , stoga, jedino opravdana odluka , sa aspekta zaštite imovinskih interese države Crne Gore, pa samim tim i javnog interesa.
U prilog argumentaciji, predloga da se obustave pregovori o sklapanju Ugovora o kupoprodaji sa ceško-crnogorskim konzorcijumom, dostavljam vam izvode iz analize ponude koju je javno objavila firma Fidelity Cosulting iz Podgorice ( http://finomen.me/wellness-blamaza/).
“Cijenjeni građani, za slučaj da niste znali, prema revizorskom izvještaju, Institut Simo MIlošević ima preko 1.600 kreveta u više objekata različitog standarda ukupne površine od 86.000 metara kvadratnih (da, da –OSAMDESETŠEST HILJADA KVADRATA POSLOVNOG I STAMBENOG PROSTORA). Pored ovoliko desetina hiljada kvadrata kvadrata, imaju skoro, pazite sad ovo skoro 200.000 metara kvadratnih zemljišta (podatak o zemljištu smo dobili pregledom posjedovnih listova i tu postoji mogućnost greške).
Prema dostupnim finansijskim izvještajima, kapital Instituta za 2017. godinu iznosi 60,5 miliona eura. Kako ponuđač za 56,48% akcija nudi 10 miliona eura, to znači da vrednuje ukupni kapital Instituta na 17,7 miliona eura, što je, vjerovali ili ne, skoro 3 i po puta MANJE nego što kapital vrijedi po knjigama! Wow, izgleda da se državna imovina više voli tako što je – manje platiš?!
Pazite dalje – ako Institut vrijedi 17,7 miliona eura, to znači da jedan kvadrat poslovnog i stambenog prostora na pjenu od mora (bez zemljišta) ponuđač vrednuje na tričavih 205 eura?! …. pa ni barake na Koniku ne bi prodavali za te pare a ne ovakve lokacije na pjenu od mora koje, usput, donose prihod i profit. .
Evo prikaza iz revizorskog izvještaja o imovini čika Simovog Instituta
Jasno se vidi da samo građevinski objekti na 31.12.2017 godine vrijede, ni 5 ni 6, nego 38 miliona eura. Dakle, Konzorcijum procjenjuje ukupan kapital Instituta na 17,7 miliona eura a samo građevinski objekti (poslovni prostori, stanovi) vrijede više nego duplo više?!
A što mislite koliko vrijedi zemljište Instituta? Tričava 24 miliona eura, evo prikaza!
Ne brinite, ako ste mislili da od ovoga ne može gore – prevarili ste se. Može!
Revizor koji je radio reviziju Insitutua za 2017. godinu (a i sve ranije godine, sve od 2006. godine), dao je kvalifikovano mišljenje samo zbog jedne činjenice: imovina Instituta nije procjenjivana od 1995. godine, što nije u skladu sa računovodstvenim standardima. Citiramo:“Nezavisni procjenjivači izvršili su procjenu vrijednosti nekretnina, postrojenja i opreme na dan 31. decembar 1995. godine po tržišnim cijenama umanjenim za kumulativnu ispravku vrijednosti. Vrijednost nekretnina, postrojenja i opreme revalorizovana je zaključno sa 31. decembrom 1999. godine.
Pazite krajnju tačku ovog ritma računovodstvenog nereda koji nas baca u negativni finansijsko-pravni delirijum – država Crna Gora privatizuje Institut čija imovina nije procjenjivanja duže od 23 godine?! Zar ne bi trebalo prvo da se napravi reprocjena imovine Insitituta kako bi se pripremio za prodaju a kako bi Crna Gora dobila mnoooogo više novca? 100% smo ubijeđeni da 86.000 m2 poslovnog i stambenog prostora i oko 200.000 m2 zemljišta vrijedi mnogo više od 64,2 milona eura koliko iznosi po knjigama. Podsjetimo, Konzorcijum bi 56% kapitala ovakve kompanije da plati svega 10 miliona eura.
Dodatne okolnosti protiv prodaje
Bacimo li pogled na finansijske izvještaje, možemo lagano zaključiti da kompanija ima potencijala da sama krene u proces investicija. Naime, prihodi za 2017. godinu su iznosili 10,5 miliona eura a EBIT je iznosio 1,4 miliona eura. Najvažniji pokazatelj, operativni cash flow iznosio je 771.000 eura dok je profit iznosio skromnih 34,6 hiljada eura.
Institut ima oko 4,7 miliona eura obaveza, dok su mu obrtna sredstva (mahon potraživanja koja lagano naplaćuje) 1,9 miliona eura. Dakle, kompanija je niskozadužena u odnosu na imovinu i kapital kojim raspolaže.
Prema zaista pedantnom i iscrpnom izvještaju menadžmenta, Institut ima Z score je 6 (da ne smaramo sad što je Z score, ali je to pokazatelj potencijlanog bankrota – kompanije čiji je Z score veći od 3, neju nikakav rizik od bankrota). Da vam prevedemo – sve da meteor udari u našu dragu planetu Zemlju, Institut neće bankrotirati, već će preživjele dočekati na rehabilitaciji.“
Dodatno, svi ostali finansijski pokazatelji govore da je kompanija izuzetno stabilna i da pripada niskorizičnoj grupi kompanija, što znači da samostalno može da se zaduži za investicioni program, podigne vrijednost ukupne imovine i nastavi da pruža vrhunske usluge u zdravstvenom turizmu.
Ako znamo da se u Crnoj Gori intenzivno razvija sektor turizma sa posebnim fokusom na primorje, jasno je da će vrijednost nekretnina na prvoj liniji mora drastično rasti u narednom periodu. Dodatno, u superluksuzni projekat Porto Novi će se uložiti preko 650 miliona eura koji će podići vrijednosti turističkog biznisa u opštini Herceg Novi. Zbog svega navedenog, jasno je da je cijena od 10 miliona za Institut koja se nudi izuzetno niska i da je potrebno glatko odbit”
Gospodine Markoviću,
Prihvatanjem ponude od 10 miliona eura od ceško-crnogorksog konzorcijuma za kotrolni paket akcija Instituta “Simo Milošević” novi vlasnnik dobija sledeće:
1. 200.000 m2 urbanizovanog zemljista na pjenu od mora.
2. 86.000 m2 poslovnog prostora
3. Vilu GALEB od 5000 m2 sa specijalnom infratarkturom . Zbog specificnost Predsjednicke vile vrijednost je prakticno neprocjenjiva
4. Usvojenim planovima predvidjena je gradnja stambeno poslovnih objekata od 80.000 m2 na zemljištu koje se nalazi u vlasništvu Instituta “Simo Milošević”
Očigledno je da bi sklapanjem Ugovora o kuprodaji kontrolnog paketa akcija Instituta “Simo Milošević”, po cijeni od 10 miliona EUR, došlo do teške zloupotrebe službenog položaja i štete po imovinu države od preko 100 miliona EUR. Posebno Vas upozoravam da je Savjet za privatizaciju propustio da u okviru priprema za tendersku prodaju, izvrši reprocjenu kapitala Instituta i da je prodaja obavljena na osnovu podataka koji su zastarjeli i neadekvatni i koji ne utvrdjuju stvarnu tržišu vrijednost Instituta.
S druge strane, prihvatanjem ovakve nerazumne niske ponude za državnu imovinu, stvara se mogućnost privatnoj firmi da stekne enormni ekstra profit, što otvara i pitanje potencijalne korupcije, i dominacije ličnih privatnih ineresa kod donosica odluka u onosu na opšte inerese i interese države , kao prodavca.
Ukoliko investiciono tržište nije povoljno za prodaju akcija dioničarskog društva „Institut Simo Miošević“, pred Vladom stoje na raspolaganju mnogobrojne tehnike restrukturiranja kojima bi se omogućila efikasna valorizacija dijela aktive akcionarskog društva po fer tržišnim cijenama, a zadržala u vlasništvu države onaj dio aktive koji se trenutno ne može prodati po fer cijeni.
U svakom slučaju, ponudu češko-crnogorskog konzoricjuma treba odbiti kao neprihvatljivo nisku i u narednom periodu pripremiti strategiju valorizacije državne imovine u skladu sa interesima države, intersima Herceg Novog i radnika ove kompanije.