Udruženi zločinački poduhvat

Piše: Adnan Čirgić

Nije slučajno bivši urednik Vijesti odabrao da svoj potonji urednički tekst posveti navodnim malverzacijama akademskoga osoblja FCJK te da time pomogne proces popisnoga etnoinženjeringa i nama odmogne u procesu akreditacije i reakreditacije studija o kojima će dogodine odlučiti Goran Danilović, kojega je Bratićka postavila za v. d. direktora Agencije za kontrolu i obezbjeđivanje kvaliteta visokoga obrazovanja, a direktorsko mu mjesto protivzakonito pritvrdila Abazovićeva vlast.

Da pripomogne Kosoviću i Vijestima, javio se juče na IN4S-u i Goran Danilović tekstom “Velikosrbin”. Kao i vazda, duhovit kao ćuskija, taj kolumnista IN4S-a odabrao je četnički portal da pokaže kako nije velikosrbin. No imaćemo se kad Danilovićem brzo baviti kad od ekspertskih komisija za (re)akreditaciju bude zatražio apsolutnu profesionalnost koju je na IN4S-u najavio. Do tada ostavljam mu mjeru od šake do lakta koju sam mu preklani odmjerio kad je postao Bratićkin v.d. direktora Agencije.

No vratimo se novopostavljenome digitalnom domaru Vijesti Srdanu Kosoviću. Nakon što je u svoj istraživački propagandni uradak protiv FCJK ukrkao sve što mu je servirano od predstavnica suhe montenegristike s UCG, ražalovani urednik zakukumakao je na društvenim mrežama kako se protiv njega vodi hajka, pa je uredno počeo prebrojavati autore tekstova koji su mu otpisali. (Da je tako uredan bio kad je prebrojavao radove i knjige profesora FCJK, ne bi mu niko imao potrebe odgovarati.)

Srdan prebrojava naučne baze koje su mu servirale nikšićke profesorice, ali svojoj publici ne saopštava koliko one same imaju radova u WOS-u i SCOPUS-u, niti kako je jedna od njih upravo iz tih razloga akademsko zvanje sticala na sudu. Ne pominje Srdan je li aktuelna predśednica Upravnoga odbora Univerziteta Crne Gore liše doktorata imala ijednu objavljenu knjigu – ne od renomiranoga međunarodnoga izdavača, no makar i kao samizdat – kad je izabrana za vanrednoga profesora, pa onda i za redovnoga profesora. Ne pominje Srdan đe su knjige koje je Glušica navodila u dokumentaciji za dva izbora u zvanja, a koje nikad niđe nijesu objavljene.

Nema sumnje da mu informacije o tome nijesu servirane, ali su mu bile dostupne iz nekoliko dosad objavljenih saopštenja i tekstova u medijima. Ako Srdan objavi đe su te knjige objavljene i ako objavi makar na društvenim mrežama korice knjiga na osnovu kojih je Glušica birana za vanrednoga i redovnoga profesora (liše doktorata), ja mu obećavam da ću dati otkaz na FCJK i time makar za svoju platu doprinijeti budžetu Crne Gore koji – kako se to u njegovu tekstu predstavlja – FCJK krčmi nemilice. Dok radi objektivnoga informisanja crnogorske javnosti to ne učini, smatraću ga bijednim naručenim piskaralom.

Malo je bilo piskaralu što je profesore FCJK prikazao kao švercere, što ih je pokušao poniziti time što su u zvanja birani na univerzitetu u Novom Pazaru kao da je to nekakva mana u odnosu na UCG kojim upravlja rusko-srpski agent i falsifikatorka oba potonja izbora u zvanja. Malo mu je bilo to no nas je još pokušao upakovati u priču o kriminalnim klanovima u Crnoj Gori. Dok se kao novinar to nije smio usuditi učinjeti eksplicitno (“slučajno” je na istu naslovnicu stavio priču o FCJK i priču o kriminalnim klanovima), dotle je na Tviteru zapitao Balšu Božovića: “Nije valjda Neno Kaluđerović profesor FCJK”, a u potonjoj tviter žalopojci profesore FCJK nazvao braniocima lika i djela Nena Kaluđerovića.

Isti taj Srdan, zajedno s istom onom Jelenom Jovanović koja je BIRN-u dostavljala spiskove tobožnjih crnogorskih nacionalista, objavio je (istoga dana kad i o FCJK) tekst o Nenu Kaluđeroviću. Nakon brutalne policijske akcije protiv cijele porodice Kaluđerović, akcije koja je po tome kako je organizovana za cilj imala ne hapšenje nego likvidaciju, Srdan preuzima akciju medijske likvidacije ne samo Nena Kaluđerovića no i svih koji se zalažu za princip nevinosti dok se ne dokaže krivica. Brutalno gazeći princip prezumpcije nevinosti, Srdan mu na teret stavlja i ono za što je pravosnažno oslobođen pripisujući mu u grijeh čak i to što je potpisao građansku peticiju podrške predśedničkome kandidatu Đukanoviću te što je bio jedan od učesnika građanskog protesta na konvenciji Jakova Milatovića.

Neno Kaluđerović bio je učesnik svih građanskih protesta protiv Vučićevih marioneta, protiv Srdanovih klerikalaca, protiv izdaje, protiv nasilnoga ustoličenja Joanikija, protiv ukidanja FCJK, protiv štelovanja biračkih spiskova i tako redom. Mi ga znamo isključivo kao takvoga i takvome mu pružamo podršku – podršku patriotski nastrojenome građanskom aktivisti i bastaduru na kojega su Abazović i Adžić poslali cio bataljon po crnoj noći ne bi li ga “uhapsili”. I baš zato što ga znamo kao takvoga, nemamo nijednoga razloga da vjerujemo u ono što o njemu pišu oni koji se u svemu drže principa da će bezbroj puta ponovljena laž postati istina. Zaludu nas Srdan trpa u isti koš s pričom o kriminalnim klanovima. Zaludu nas vabi da se na taj mamac upecamo. A što se Nena Kaluđerovića tiče, nije on zapošljen na FCJK, ali ovaj “branitelj lika i djela” pružaće mu i dalje podršku sve dok Crna Gora opet ne postane mjesto za življenje i pravedno suđenje. Do tada nemam razloga da vjerujem da je Srdanova priča o Nenu Kaluđeroviću ništa više tačna od one o FCJK. I jedna i druga imaju svoje izvore i svoje nalogodavce, a u krajnjem i jedna i druga naručene su s istoga mjesta.

Na kraju ponavljam – umjesto nove kuknjave o hajci protiv bivšega urednika, neka aktuelni digitalni domar Vijesti objavi korice knjiga na osnovu kojih je izabrana predśednica Upravnoga odbora Univerziteta Crne Gore Rajka Glušica i svojim otkazom na FCJK oslobodiću crnogorski budžet daljega tereta, a Vijesti daljih istraživačkih poduhvata makar o mome izboru u zvanje. Jer ako je FCJK i po čemu grđi od Univerziteta Crne Gore, osobito od one koja mu je na čelu upravnoga odbora, ja na takvome FCJK raditi neću.