Piše: Adnan Čirgić
Potonja śednica Skupštine Crne Gore sluđenoj je crnogorskoj javnosti ponudila da glođe još jednu kosku ludila. Premijer predložio, a predśednik Skupštine svesrdno prihvatio, crnogorskim muslimanima uskoro će neradni dan umjesto neđelje biti petak.
Nebitno je li im ta ideja sinula “ad koh”, kako bi to rekao učeni Joković, ili im je inspiracija došla prilikom svetosavskih meditacija i duhovnih opštenja s Atanasijem, Šiljkom, Macom ili Čičom. Od onih kojima je cilj izluđivanje građana takav prijedlog ne može biti iznenađenje. Ipak, iznenađuje oduševljeno prihvatanje toga prijedloga od nekih koji očito ne dobačaju ni koliko ovca ležeći jer je taj prijedlog direktno skopčan s novom segregacijom po vjerskome i nacionalnom kriterijumu u državi koju vlast već četvrtu godinu pokušava osloboditi stega sekularizma i građanskoga ustrojstva.
Pred velikodušnom ponudom da muslimani više ne moraju praznovati neđeljom i grehovati petkom u vodu padaju tehnička pitanja koja se tiču organizacijskih problema s kojima će se suočiti rukovodioci institucija te pitanja održivosti toga novog ustrojstva.
Sasvim sigurno, po istome kriterijumu, jedan dio populacije steći će pravo i na praznovanje subotom, a moglo bi se postaviti i pitanje odabira neradnoga dana za ateiste te neradnoga dana za agnostike, a ne treba zanemariti ni činjenicu da među nama možda ima i osviješćenih pagana koji bi takođe mogli odabrati zaseban praznični dan kao neradni. No do tada vratimo se velikodušnoj ponudi datoj “lažnim ljudima lažne vjere”.
Kako će se, recimo, neradni petak organizovati za profesore muslimane koji imaju pravovjerne studente / učenike nemuslimane? Hoće li ti studenti zarad petkovanja svojih profesora morati grehovati neđeljom? Ili će se sistematizovati nova radna mjesta: profesor petkom i profesor neđeljom? Što sa školama čiji su direktori muslimani? Što s učiteljima koji praznuju petak a rade u neđelju? Hoće li takvi, u cilju ekonomičnosti i lakše organizacije rada, predavati isključivo muslimanima?
Hoće li nas velikodušna ponuda svetosavskih pomiritelja dovesti tako do religijski i nacionalno čistih odjeljenja, do dugo željene segregacije koja očito ima pristalica i među onima kojima je namijenjena? Za one koji žele takvo školovanje u javnome prosvjetnom sistemu crnogorskom ne može biti mjesta. To mora biti jednoglasna poruka svih političkih subjekata u Crnoj Gori kojima je stalo do građanskoga društva.
Država već finansira medresu i svetosavsku školu, ali se javni prosvjetni sistem ne smije kreirati po mjeri bogoslovija. To prije svih moraju istaknuti oni politički subjekti kojima je pružena velikodušna ponuda da petkuju. Prihvate li tu ponudu, zaludu će se śutra pravdati manjkom spoznajnih kapaciteta. Prihvatanje takve ponude pouzdano bi svjedočilo ipak o nekim drugim manjkamentima.
Svaka cast Gospodine. Respekt.