Nikolaidis: Višnjić, Bratić i „opsceno“: Konzervativna revolucija jede svoju djecu

Piše Andrej Nikolaidis

Rada Višnjić, čini se, ipak neće biti vršiteljka dužnosti direktorice O.Š. „Jugoslavija“ u Baru.

Višnjić je postala zvijezda crnogorske konzervativne revolucije (šifra: „litije“) nakon što je prošle godine dobila otkaz jer je pozvala učenike na moleban.

“Višnjićeva je u kontinuitetu zloupotrebljavala djecu, prvo zadajući im da crtaju trobojke i objavljivanjem slika djece sa trobojkama na mrežama, a nakon toga koristeći direktnu komunikaciju sa djecom za promovisanje i nametanje svojih religijskih uvjerenja, što je zakonom zabranjeno”, podsjeća CDM.

Sve revolucije, pa i desne, trebaju martire. Kao viđena “martirka” litijaškog pokreta, Rada Višnjić se našla na spisku odabranih, onih kojima je ministarka Bratić povjerila da po standardima Amfilohijevih litija “modernizuju” i “evropeizuju” crnogorsko školstvo.

Sve revolucije, pa i desne, jedu svoju djecu. Litijaška kontrarevolucija na koncu je pojela Radu.

Kako, zašto? Citiraću prijatelja koji je to lapidarno objasnio: “Za posao te preporuči oda Ratku Mladiću, a posao izgubiš zbog par golišavih slika”…

Nakon žestoke reakcije javnosti na imenovanje Rade Višnjić, Vesna Bratić je saopštila da su se “u slučaju Rade Višnjić pojavili materijali, lične ali i opscene prirode, koje Ministarstvo dosad nije moglo imati na uvid”…

Vesni Bratić ovo nije prvi put da nekoga ujutro postavi na funkciju, a koliko popodne, kad osjeti da se u javnosti diže oluja zbog njene skandalozne kadrovske politike, istog/istu sa funkcije ukloni. “Materijali” na koje se Bratić poziva kružili su društvenim mrežama još prošle godine, tako da je Ministarstvo u njih ne samo moglo, nego i moralo imati uvid.

Fotografije Višnjićeve na koje se Bratić poziva ni ekipa sa Atosa ne bi smatrala prenaglašeno erotskim, niti naročito opscenim. Mada, ruku na srce, u pravoslavlju postoje različiti standardi za opsceno… Na dvorima vladike Kačavende, recimo, do statusa opscenog ne dobacuje ni de Sadova proza.

Opsceno, a baš tu, od svih riječi, upotrijebila je Bratić, znači – neukusno, gnusno, bestidno, sramno…

Privatne fotografije Rade Višnjić se, kako god okreneš, u neukusu i bestidnosti ne mogu takmičiti sa toplim željama ministarke Bratić da “baba” Latinka Perović čim prije “ode Bogu na istinu”.

Baš ono što je istinski bestidno, gnusno i sramno – to je ono što je preporučilo Radu Višnjić za funkciju: zloupotreba djece za ciljeve litijaškog pokreta. Bestidna i sramna je njena “pjesma” o počinitelju genocida u Srebrenici, koja završava porukom: “Generalu Mladiću sa ljubavlju”.

To je opsceno. Baš zbog toga, rekoh, zbog opscenog, Bratić je Višnjić i postavila za direktoricu. A onda je, uplašivši se reakcije javnosti, odlučila da je ukloni sa funkcije i zaštiti sebe. Sa kojim objašnjenjem? Još jednom: zbog “opscenih fotografija”. U priči o tim fotografijama sve je pogrešno: da, nije zgodno da djeca učiteljicine golišave slike pronalaze na internetu. No ko je te slike učinio javnim? Višnjić? Ili neko ko se na taj način obračunava sa njom? Koji je stav Ministarstva: da su te slike neprihvatljive sa pedagoškog ili religijskog stanovišta? Dok je odbrana Mladića prihvatljiva sa oba?

Tako je Rada Višnjić, u konačnom, postala žrtva patrijarhata za koji se srčano borila. A borila se za jednu od najcrnjih verzija patrijarhata,  kleronacionalizam, mada to možda i nije razumjela niti danas razumije. Borila se, između ostalog, manipulišući djecom i naričući nad koljačima djece.

Instalirati nekoga na funkciju zbog njene odbrane Mladića, pa je sa funkcije ukloniti zbog golišavih fotografija: šta bi moglo biti opscenije od toga?