Piše: Đorđe Šćepović
Ako se pitate đe je granica beščašća, uzalud se pitate. Ako ste živjeli u uvjerenju da, naučeni iskustvom, svojim ili tuđim, znate granice beščašća, kažem vam da ste živjeli u zabludama.
Vlada koja je 30. avgusta okupirala Crnu Goru iz dana u dan pomjera granice o kojima ste se pitali. Poput njihovih vlasnika iz Beograda koji bi u duhu najbolje srpske tradicije granice pomjerali krvlju, njihove crnogorske sluge čine sve da granicu beščašća pomjere za toliko kopalja naprijed da je niko i nikad neće moći osvojiti.
U toj disciplini Ministarka zdravlja bi mogla biti Jan Železni. Rekorderka odsustva stida. Jeste da joj za vrat dišu ostale kolege iz najgore vlade u istoriji Crne Gore, ali ovih dana ministarka zdravlja ispisuje novu Istoriju beščašća. U danima kad kovid u Crnoj Gori odnosi živote, a bolnice skoro pa da nijesu u stanju da zbrinu teško oboljele, Ministarka ministarstva srama breme svoje krivice pokušava natovariti na tuđa leđa.
Ona, u diktaturi minule vlasti degradirana, diskriminisana i šikanirana Srpkinja koja je obnašala funkciju načelnice pulmologije. Lična ljekarka počivšeg Rista Radovića koja je za vrijeme bolovanja svoga mitropolita Klinički centar pretvorila u manastir u koji svako može da uđe i iz kojeg svako može da izađe.
Ona koja je na masovnoj sahrani Rista Radovića, bez i maske, pokojnika dvorila iz prvog reda, posmatrajući kako hiljade ljudi cjeliva tijelo preminulog od kovida 19. Ministarka koja je kao ljekar i načelnica pulmologije svim svojim bićem učestvovala u tzv. litijama koje su nerijetko činile desetine hiljada ljudi.
Ljekarka koja je mjesecima bodrila pseudoreligijske procesije, i vrlo moguće izvore zaraze, danas nekog optužuje za kršenje mjera?! Ministarka zdravlja koja je otvorila crnogorske granice za svoju svetosavsku bratiju, bez bilo kakvog dokaza da onaj koji ulazi u Crnu Goru nije inficiran kovidom 19!
Danas, nakon veličanstvenog patriotskog skupa na Cetinju, ta i takva ministarka teret beščašća pokušava prebaciti na račun nekog drugog. Ako i zanemarimo jezik uličara kojim se na društvenim mrežama služe Institut za javno zdravlje i Ministarstvo zdravlja, kako ćemo zanemariti smrti koje su direktna posljedica činjenja resornog ministarstva.
Umjesto poziva izvjesnom poslaniku opozicije da se građanima Crne Gore izvini za neku izgovorenu riječ, bilo bi prirodno, ali ne i očekivano, da Ministarka i njeno ministarstvo zatraže oprost od porodica mrtvih koji su mrtvi zbog njih.