Čirgić: Laža i paralaža akademika Siniše Jelušića

Piše: Adnan Čirgić

Da se crnogorsko društvo sunovratilo u bezdan Srpskoga sveta, bezbroj smo se puta uvjerili u potonje dvije godine – od litijaškoga pokreta kao prethodnice koja će jednu suverenu državu predati na upravu crkvi druge države do danas. Da ne zaboravimo đe smo, podśetilo nas je danas svojim saopštenjem jedno univerzitetsko i akademijsko brčkalo u ulozi predśednika žirija za dodjelu državne nagrade Miroslavljevo jevanđelje.

Siniša Jelušić, profesor Univerziteta Crne Gore i akademik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, objasnio nam je večeras da Ivo Andrić smatra da naci-fašističko štivo pod imenom “Luče u tami Crne Gore” Milutina Mićovića zaslužuje Miroslavljevo jevanđelje. A kad Andrić tako smatra, Jelušiću samo ostaje da se usaglasi s tim.

Potpisnici peticije Crnogorskoga PEN centra kojom se traži oduzimanje nagrade Milutinu Mićoviću pokazali su, smatra to brčkalo, da su ono što im je Mićović i poručio: nula, ništa, ništica, tančica. Očito osokoljen Šešeljevim porukama s Happy TV-a, svjestan činjenice da Crnom Gorom danas vlada Crkva Srbije te da crnogorskim sistemom bezbjednosti upravlja Vučićev ulcinjski pendrek, Jelušić je svoja vazdakadašnja trabunjanja o Platonu zamijenio onim za čim mu srce odavno žudi – otkad je došao u Crnu Goru. Tako nam je objasnio da nije Mićović kriv što zastupa šovinističke i nacističke stavove. On je zapravo produbio Njegoševe stavove. Zato su oni koji su protiv Mićovića u stvari usmjereni protiv Njegoša.

To što Mićović veli da su srpski muslimani, srpski Hrvati i srpski Albanci otpadnici od porijekla, od istine i od svjetlosti ne treba pisati Mićoviću u grijeh. To je, smatra Jelušić, razrada Njegoševih stihova: Isturči se plahi i lakomi, / mlijeko ih srpsko razgubalo! A oni koji smatraju da nije tako, oni su, veli Jelušić, zastupnici stava da je Njegoš genocidni pjesnik, oni su nule, ništice. Ukratko: ako je to šovinizam, onda je Njegoš šovinist; Mićović je samo njegošolog.

Ako se ko pita što Jelušić ne citira koji drugi Njegošev stih, poput onih o Stambolu ili dilber Fatimi, neka se priśeti da je danas praznik tzv. Republike Srpske koja je nastala na njegošologiji koju promoviše Siniša Jelušić i njegov laureat. Od takve njegošologije do genocida kratak je put! Za ove dvije godine uvjerili smo se da se na tome putu neće ispriječiti lažne proevropske snage iz aktuelne vlasti, ali ni prilično nesposobna opozicija.

Prepreka joj mogu biti samo oni zbog kojih je Mićović nagrađen nazivajući ih nulama, ništa ljudima i drugim predśedniku žirija podobnim imenima. Laže Siniša Jelušić kad kaže da su kritičari izbora Mićovića za laureata vođeni “paranoičnim animozitetom na sam pomen atributa srpski”. Nemamo mi ništa protiv Srba. Naprotiv! Viđeli ste to kad smo pružali podršku Milivoju Bešlinu i Latinki Perović! Ali protiv velikosrba imamo, i te kako! Neka odgovor za to Jelušić potraži u Njegoševu stihu: “To je biti jedno ili drugo!”

Na kraju, nećemo se pitati stidi li se Dragan K. Vukčević i ostali njegovi poslušnici koji su podržali njegov prijedlog da Siniša Jelušić bude član CANU. Pitanje je treba li se više pitati stidi li se bivša vlast što je podnjivila takve guje u njedrima građanske Crne Gore?!

Ova vlast ima sasvim jasan cilj koji će se izvršavati etapno – nestanak građanske Crne Gore, nestanak Crnogoraca, nestanak manjinskih naroda. One koji su delegirali Sinišu Jelušića na mjesto predśednika žirija za dodjelu državne nagrade Miroslavljevo jevanđelje na vlast je dovela ulica. Samo će ih ulica svrgnuti s vlasti, a ne anemični skupštinski govori i tviterska mudrijašenja.