Za aktuelno.me
Piše: Ivona Bujišić
Tokom istorije ljudi su se bavili pitanjima na koja je nemoguće odgovoriti. Odakle smo došli? Ko nas je stvorio? Gdje idemo poslije smrti? Šta je duša? Koja je svrha života? Igrom raznih okolnosti vjerovanja su se grupisala u religije koje su vremenom dobijale određeni broj sljedbenika.
Različite su pobude iz kojih ljudi prihvataju baš određenu religiju ili ateizam ali moramo se složiti da ljudi na planeti Zemlji nisu baš saglasni oko pogleda na najvažnija pitanja, već vjeruju u različita objašnjenja kroz religiju koju prihvataju (bilo preispitivanjem bilo običnim nasleđem).
Iako je nesporno da sve religije imaju određenih sličnosti odgovori na najvažnija pitanja razlikuju se od religije do religije.
Ako vjerovanja i ne-vjerovanja zamislimo kao jedan točak sreće sa ispunjenim poljima i svakom polju damo onoliko prostora koliko sljedbenika ima, pravoslavlje neće popunjavati baš tako veliki prostor (oko 200 miliona vjernika u odnosu na sedam mlijardi ljudi).
Interesantno je da pravoslavni monasi često ukazuju na GORDOST kao na jedan od najvećih smrtnih grijehova.
A šta je gordost? – upita me vanzemajac Sakso.
Gordost je prevelika dostojanstvenost i tvrdoglavost u razmišljanju, prepotentnost da je samo naše uvjerenje ispravno, a da su druga loša.
Po hrišćanskoj definiciji gordost je potcjenjivački odnos prema hrišcanskom učenju i prema samom bogu.
Stani malo, sama ova rečenica je kontradiktorna? Upita me Sakso zbunjeno.
Ako gordost osuđuje osuđivanje različitosti, kako to da hrišćani osuđuju vjerovanja različita od njihovih? Zar upravo to nije gordost kroz koju nameću svoju vjeru? Ubjeđenje da si gord ako vjeruješ u nešto drugačije od mene – zar upravo to nije gordost?
Sakso, na planeti Zemlji da bi se objasnila jedna pojava ili stvar ona mora da se poredi sa drugom. Da bi znao šta je lijepo, moraš znati šta je ružno.
U školama učimo o svemu kroz poređenja, sami se poredimo, poredimo naša vjerovanja, uspjehe, talente.
Religijski predstavnici pogotovo hrišćanski dosta ističu svoja učenja i njihove vrline ukazivajući na mane drugih.
,,Ja sam na dobrom putu i moj bog je jedini ispravan a to ću vam najbolje objasniti kroz primjer nevjernika. Budistički i hinduistički gurui dobijaju moći od đavola! –reče episkop nakon besjede ,,Ne pokušavaj da izvadiš trn iz oka brata svog, a da onaj u oku svom ne vidiš?Kontradiktorno zar ne?
Zašto jednostavno ne poštuju vjeru koja je različita od njihovih?
Zato što oni koji ističu drugačija vjerovanja kao pogrešna na duhovnost gledaju kroz prizmu ega. Ponašaju se kao takmičari koji sebe hvale, a kude protivnike.
Da li će advokat na sudu poštovati uvjerenja advokata suprotne strane?
Naravno na neće, jer bi vjerovatno izgubio slučaj. On na sudu napada i nastoji obarati uvjerenja druge strane kako bi osigurao sebi pobjedu. Slična je borba za sljedbenicima (pa samim tim i moći) kod religijskih predstavnika. Dok su sticali sljedbenike ti religijski predstavnici morali su da ponižavaju konkurenciju nazivajući je paganskom i to je dan danas ostalo kod većine hrišćanskih monaha.
Da li to rade predstavnici ostalih religija?
Monoteističkih da, dok nisam sigurna da se neki jogin u meditaciji bavi hrišćanskim uvjerenjima ako uopšte i zna za njih.
Zašto je još više naglašeno osuđivanje različitosti kod duhovnih vodiča nego kod običnih vjernika?
Zato što obično duhovni učitelji smatraju da imaju više znanja i moći od običnih ljudi, što im jača ego. Isto kao i umjetnici koji misle da su posebni zbog talenta koji imaju. Jednostavno su skloniji gordosti baš kao i duhovni učitelji. Strahopoštovanje koje dobijaju od sljedbenika dodatno ih jača a oni svoja uvjerenja misle da jačaju i prenose bolje tako što osuđuju druge.
A kako ti pravoslavni monasi gledaju na ostale milijarde ljudi koji ne vjeruju u isto što i oni?
Smatraju ih bezbožnicima i zastrašuju ih paklom jer nemaju ista vjerovanja kao i oni.
Ohol čovjek je prepotentan, pun sebe i smatra da najbolje zna. Gord čovjek precjenjuje svoje mogućnosti i stvara osjecaj nadmoći u odnosu na druge.
Ako je točak sreće rulet, a pravoslavlje zauzima nekoliko brojeva (od ukupno 36 ) može se reći da su pravoslavci poprilično tvrdoglavi kockari koji stavljaju sav ulog na tri broja ubijeđeni da će kuglica istine upasti upravo tu.
A ostali brojevi ?
Žao mi je… Više sreće drugi put… Welcome to hell!
*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta
manipulacija