Pobjednik ovih izbora je sva turska država od 85 miliona ljudi, rekao je sinoć u pobjedničkom govoru u Istanbulu Redžep Tajip Erdogan dodajući da mu je data odgovornost da vlada u narednih pet godina.
„Uspješno smo završili drugi krug izbora. Zahvaljujem se svojoj naciji“, poručio je.
Erdoganu je ovo treći mandat na mjestu predsjednika Turske a u drugom krugu izbora u nedjelju pobijedio je svog rivala Kemala Kiličdaroglua – 52 odsto u odnosu na 48 odsto glasova.
U izjavama nakon poraza Kiličdaroglu je nagovijestio da neće podnijeti ostavku. „Ovi izbori su jasno pokazali da država ima stvarnu volju da se bori i promijeni autokratsku vladu. Nastaviću svojim putem“.
Lider Republikanske narodne partije (CHP) je još rekao: „Tražim od svojih 25 miliona glasača – ustani i hodaj ponosno“.
Dok se veliki broj građana okupljao ispred predsjedničkog kompleksa u Ankari, stigle su brojne čestitke Erdoganovih saveznika na međunarodnoj sceni.
Prvi je bio katarski emir Tamim bin Hamad Al Tani, koji je čestitao „dragom bratu Redžepu Tajipu Erdoganu“.
Među čestitkama koje će uslijediti bili su predsjednik SAD Džozef Bajden, ruski predsjednik Vladimir Putin, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, francuski predsjednik Emanuel Makron, britanski premijer Riši Sunak, egipatski predsjednik Abdel Fateh el Sisi, koji je donedavno bio glavni regionalni neprijatelj i brojni drugi svetski i regionalni lideri.
Zapadne prjijestonice, piše Gardijan, ćutale su tokom predizborne kampanje u Turskoj, priželjkujući potajno kraj vladavine Erdogana. Njegov prvi test, kako se navodi, biće na julskom samitu NATO u Viljnusu gdje će od Erdogana biti zatraženo da ukine veto Turske na članstvo Švedske u Alijansu.
Švedska koja ima veću kurdsku populaciju od Finske kaže da nastoji da racionalizuje neke od Erdoganovih zahtjeva uključujući izručenje 140 Kurda. Stokholm pooštrava svoje antiterorističke zakone kako bi zadovoljio Ankaru.
U širem smislu, Zapad favorizuje Erdoganove planove da smanji tenzije sa svojim susjedima uključujući Saudijsku Arabiju, Siriju, Egipat i Jermeniju. U nekim specifičnim aspektima čak i Erdoganov reizbor je blagodet za Zapad, piše Gardijan.
Sa potvrđenom Erdoganovom pobjedom, turska lira je pala na 20,05 za američki dolar.
Predsjednik Vrhovne izborne komisije Ahmet Jener rekao je da je glasanje proteklo glatko. Zvanična agencija Anadolija je procijenila izlaznost na 84 odsto, što je za samo nekoliko procenata niže u odnosu na prvi krug 14. maja.
Kako piše middleeasteye.net mačke, jagnje, nevjesta i 113-godišnja žena dodavali su boju biračkim mjestima tokom cijelog dana.
U istanbulskom okrugu Maltepe, uporištu opozicionog CHP, birači su podijeljeni.
„Naravno, ponovo smo došli da glasamo za Kiličdaroglua, iako se pobjeda čini sve teža“, rekao je Ali, 22-godišnji student.
„U najmanju ruku, želimo da pokažemo Erdoganu da skoro polovina zemlje ne podržava njegovu autokratsku vladavinu“.
S druge strane, Betul Jilmaz, pristalica Erdogana, izgledalo je srećno zbog mogućnosti još jedne pobjede na izborima za predsjednika.
„Potreban nam je Erdogan da se borimo protiv terorizma, unaprijedimo našu zemlju i povećamo proizvodnju lokalne robe“, rekla je ona za middleeasteye.net.
Neuspjeh privlačenja nacionalista
Kiličdaroglu je sastavio predizbornu koaliciju koja se sastojala od njegovog lijevog centra CHP i pet desničarskih partija takozvana šestorka i dobio podršku prokurdskog HDP-a.
Pokazalo se da to nije dovoljno, jer je Erdogan jurišao na pobjedu od 49,5 odsto u prvom krugu, pet bodova više od Kiličdaroglua, ali tada nije uspio da pređe prag od 50 odsto za potpunu pobjedu, što je dovelo do drugog kruga u nedjelju. U međuvremenu, predsjednikova vladajuća Partija pravde i razvoja (AKP) i njeni saveznici osvojili su većinu u parlamentu.
Tokom druge kampanje, Erdoganova agresivna retorika se ohladila, dok je Kiličdaroglu apelovao na turske nacionaliste obećavši da će protjerati sve – 3,7 miliona sirijskih izbjeglica u zemlji.
Ipak, Kiličdarogluovi apeli nisu pokolebali Sinana Ogana, ultranacionalističkog predsjedničkog kandidata, koji je u prvom krugu osvojio pet odsto glasova i kasnije podržao Erdogana.
Na kraju se činilo da su Oganovi birači podijeljeni između oba kandidata u drugom krugu.
Preliminarne analize sugerišu da su Oganovi glasovi pobjegli i od Erdogana i od Kiličdaroglua, i da su se uglavnom vratili svom tradicionalnijem kandidatu.
U uporištu AKP kao što su Konja, Jozgat i Kajseri, predsjednik je povećao svoj procenat glasova za tri do pet odsto.
U međuvremenu, u oblastima u kojima dominira CHP kao što su Kirklareli, Edirne i Tekirdag, Kiličdaroglu je povećao svoj udio glasova za tri do četiri.
Možda je za Kiličdaroglua bilo katastrofalno to što je bio veliki pad izlaznosti u oblastima u kojima dominiraju Kurdi.
Činilo se da su sve više turske nacionalističke izjave opozicionog kandidata i sporazum sa desničarskom Partijom pobjede odbili kurdske glasače.
Stanovnica Dijarbakira, većinske kurdske pokrajine na jugoistoku Turske, kazala je da neće glasati jer nijedna strana Kurdima nije ponudila ništa.
Na pitanje da li bi njena odluka mogla da pomogne Erdoganu u trci, 25-godišnjakinja, koja nije željela da otkrije svoje ime, rekla je da joj nije stalo.
„Ovo me se uopšte ne tiče. U ovom sistemu, Kurdi su već ignorisani. Neka se bore protiv svojih. To što rade se takođe ne tiče mene“.
Naredni izbori za deset mjeseci
Erdogan već okreće oko na sljedeće izborno takmičenje: lokalne izbore u martu sljedeće godine.
Dok traga za podrškom u Istanbulu za izbore 2024, on je upozorio da su CHP i njeni saveznici „pro-LGBT“.
Ponavljajući anti-LGBTK retoriku koju je vodio uoči prvog kruga, Erdogan je rekao da „LGBT ne može da se infiltrira“ u njegovu Partiju pravde i razvoja (AKP).
„Niko ne može dirati porodicu i niko ne može koristiti nasilje nad ženama“, rekao je on.