„Iako je u Srebrenici ovog aprilskog dana tiho, tenzije eskaliraju (…) podstaknute prvenstveno od strane srpskih političara“, piše autor Tobijas Cik u tekstu koji objavljuje Zidojče cajtung, prenosi DW.
Na početku se citira ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić koji je sredinom aprila rekao da „nema ništa protiv osude ratnih zločina u Bosni i drugde“, ali je istakao da je „protiv toga da se srpski narod opisuje kao genocidan u rezoluciji koju uskoro treba da usvoji Generalna skupština Ujedinjenih nacija“.
Autor, međutim, naglašava da se „u nacrtu rezolucije ne pominje nikakav ’genocidan’ narod, ne pominju se ni Srbi kao etnička grupa, ni Srbija kao država, a ni Republika Srpska“.
„Nećemo da živimo sa vama koji kažete da je srpski narod genocidan“
To, „ne sprečava političare u Srbiji i Republici Srpskoj da raspiruju emocije i šire horor-scenarije“, piše njemački novinar i pominje Dodikov nastup u Banjaluci na protestu protiv planirane rezolucije UN, koji je tada izjavio da je „’operacija’ vojske u Srebrenici u julu 1995. godine bila ’greška’ koja je rezultirala ’velikim zločinom’, ali ne genocidom“. Dodaje se i da je Dodik izrazio saučešće porodicama žrtava, a zatim zaprijetio otcjepljenjem: „Nećemo da živimo sa vama koji kažete da je srpski narod genocidan.“
„Takve izjave su ’so na rane ožalošćenih’“, prenosi Zidojče cajtung izjavu Munire Subašić iz Majki Srebrenice, koja ističe i da je planirana rezolucija UN „važna“, kako bi „srpska, bošnjačka i hrvatska djeca naučila istinu i kako bi ta djeca sjutrašnjicu gradila na istini“.
Autor piše i da bi on „rado pitao one političare koji napadaju rezoluciju zašto na sve gledaju potpuno drugačije od Udruženja Majke Srebrenice“.
„Željku Cvijanović, na primjer, koja je prošle nedjelje otkazala sastanak s nekoliko njemačkih novinara, a iz njene kancelarije su rekli da će tog dana na prečac otputovati u Jasenovac: spomen obilježje na mjestu gde je tokom Drugog svjetskog rata hrvatski ustaški režim, u savezu s njemačkim nacistima, uspostavio koncentracioni logor u kojem su, između ostalih, ubijene na desetine hiljada Srba“.
Cvijanović je, piše njemački novinar, pred Savjetom bezbjednosti UN naglasila da je, prema ustavu, Predsjedništvo BiH isključivo odgovorno za spoljnu politiku. „A ambasador njene zemlje u UN je sam, bez odobrenja Predsjedništva, napisao nacrt rezolucije o genocidu i založio se za njeno usvajanje. Time on predstavlja ’volju samo jedne etničke grupe u Bosni i Hercegovini’ i to je ’protivpravan čin’“, rekla je Cvijanović i dodala da će opozvati ambasadora i osigurati da svi koji su učestvovali u pisanju rezolucije UN budu „procesuirani“.
List takođe primijećuje da je predsjedavajuća Predsjedništvu BiH „iznijela svoj protest u Njujorku putem video-linka – jer ne može da putuje u SAD s obzirom na to da joj je vlada u Vašingtonu uvela sankcije u julu 2023“.
Da li će međunarodna zajednica uskoro morati da interveniše?
List iz Minhena prenosi i da je Ćamil Duraković, potpredsjednik Republike Srpske, koji je i sam preživio genocid u Srebrenici, izjavio da je „istinski zabrinut“ zbog trenutne klime u zemlji. „On uočava paralele s ratnim 1990-im, kada je raspoloženje u dotičnim grupama stanovništva u početku bilo prilično mirno. Ali, tada je Slobodan Milošević, dominantni srpski političar u Jugoslaviji koja se raspadala, ’stvorio klimu u kojoj je sve to postalo moguće’. Ako se politička retorika nastavi kao tada, kaže Duraković, ’onda će međunarodna zajednica uskoro morati da interveniše’.“
Zidojče cajtung napominje da slično to vide i Majke Srebrenice.
„NATO bi trebalo da stacionira trupe na granici sa Srbijom“, traže one u pismu upućenom zapadnim vladama.
„U međuvremenu, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pozvao je na ’pansrpski’ skup za pravoslavni Uskrs predstojećeg vikenda. Cilj je da se reafirmiše ’jedinstvo’ Srbije, Republike Srpske i Srpske pravoslavne crkve“, ocjenjuje njemački novinar.
Na kraju članka navodi se i da su „Ujedinjene nacije za nedelju dana odložile glasanje o rezoluciji o genocidu u Njujorku, prvobitno zakazano za ovaj četvrtak, jer još uvijek postoji potreba za diskusijom među državama-članicama.“