Piše: Karen J. Greenberg
Britanski premijer William Gladstone izrekao je 1868. čuvene riječi: „Odlaganje pravde je odbacivanje demokratije.“ Ta rečenica je često ponavljana ovdje, u Sjedinjenim Državama, a posebno je odjeknula u „Pismu iz berminghamskog zatvora“ velečasnog Martina Lutera Kinga: „Predugo odlaganje pravde je odbacivanje pravde.“
Nažalost, odlaganje (a možda i odbacivanje) pravde ponovo je u središtu pažnje u Americi dok se suočavamo sa sablašću Donalda Trumpa i njegovim insistiranjem da uvijek bude van dohvata zakona. Nije riječ samo o sudbini bivšeg predsjednika već i o jednom suštinskom aspektu demokratije.
Slučaj Džordžije
Nedavno je zemlja bila upoznata s nastojanjem Trumpovih advokata da odlože, ako ne i zauvijek izbace iz kolosjeka sudske postupke u jednoj sudnici Džordžije, gdje se bivši predsjednik suočava s 13 optužbi koje se u suštini odnose na njegov pokušaj da ukrade izbore. Na saslušanju povezanom s krađom na izborima u Džordžiji, čiji je početak prvobitno predviđen za avgust, Trumpovi branioci nastojali su da uklone okružnu tužiteljku Fani Willis s procesa. Oni su tvrdili da je Willis ne samo za glavnog tužioca postavila čovjeka s kojim je bila u ljubavnoj vezi već i da je time ostvarila finansijsku dobit.
Bude li sudija naredio da se ona zamijeni, proces bi mogao da bude odložen dok ne prođu novembarski predsjednički izbori, a možda i da nikad ne bude održan. Novi tužilac bi mogao odlučiti da uopšte ne podiže optužnicu protiv Trumpa i još četrnaest osoba koje su učestvovale u navodnoj krađi izbora, a čak i nalaženje tužioca za taj zadatak moglo bi biti veoma teško s obzirom na obim, složenost i cijenu procesa. Po riječima Dareha Gregoriana, političkog reportera mreže NBC News, bio bi to „ogroman poduhvat“. Da i ne pominjemo mogućnost da biranje novog tužioca može da pokrene razne vrste interne politike u pravosudnom sistemu Džordžije. „Odlaganje“ bi, drugim riječima, moglo značiti krajnji poraz. Proces koji je trebalo da bude završen prije predsjedničkih izbora 2024. biće, u najboljem slučaju, odgurnut u daleku budućnost i možda neće ni biti održan.
A to nije jedini slučaj u kom se Trumpov advokatski tim služio strategijom odlaganja da bi ugušio buduće sudske procese.
Federalni slučajevi Jacka Smitha
Specijalni savjetnik Jack Smith – koga je imenovao državni tužilac Merrick Garland u novembru 2022, više od godinu dana poslije upornih poziva da se povede istraga o pobuni 6. januara – pokrenuo je dva krivična postupka protiv Trumpa na saveznom nivou. Jedan se odnosi na povjerljiva dokumenta koja je odnio na svoje imanje Mar-a-Lago i odbio da vrati. Sada je taj slučaj na saveznom sudu u Floridi (sa sudijom koga je imenovao Trump). Drugi slučaj je miješanje u izbore koje se 6. januara odigralo u Gradu Vašingtonu. Oba slučaja su u više navrata bila izložena cijelom „repertoaru zahteva i manevara“ odlaganja, kao što je to tačno rekao David Corn, kolumnista neprofitnog magazina Mother Jones.
Odlaganje je, zapravo, bilo ključno i u jednom i u drugom slučaju. Tek nedavno je Trumpov pravni tim podnio zahtjev Vrhovnom sudu da privremeno obustavi slučaj miješanja u izbore, potencijalno poguban, dok se ne riješi žalba bivšeg predsjednika na odluku nižeg suda da ga predsjednički imunitet ne štiti od saveznog tužilaštva. Onda je podnio molbu Vrhovnom sudu da se izjasni o tome da li Trump ima imunitet ili ga zaista nema. To se događa pošto je apelacionom sudu u Vašingtonu bilo potrebno više od mjesec dana da donese svoju odluku, što je samo još jedan način odlaganja u trenutku kad vrijeme ima suštinski značaj.
U drugom manevru odlaganja tog procesa, advokati bivšeg predsjednika zatražili su od Vrhovnog suda da napravi pauzu u postupku dok se ne završi suđenje drugom optuženom za 6. januar, protiv koga je podignuta slična optužnica. Iako je prvobitno planirano da suđenje počne 4. marta, proces je već uspješno zakočen, mada bi još, bar teorijski, mogao početi u julu i podudariti se s Republikanskom nacionalnom konvencijom ili čak sa samim izbornim periodom.
Na sličan način Trumpovi advokati pokušali su da odbace drugi Smithov slučaj – kutije s povjerljivim dokumentima, koje je Trump tako indikativno nagomilao u kupatilu i tuš-kabini na svom imanju Mar-a-Lago. Taj slučaj obuhvata 37 tačaka, među ostalima optužbu za namjerno zadržavanje dokumenata nacionalne bezbjednosti, pogrešno postupanje s povjerljivim dokumentima i namjerno ometanje pravde. Trumpovi advokati su više puta zahtjevali odlaganje u tom procesu i čak su tražili da sutkinja Aileen Cannon ne započinje proces dok se ne završe novembarski izbori. Sutkinja koju je postavio Trump prihvatila je neka odlaganja, ali zasad je utvrđeni datum početka 20. maj. Iznerviran zbog sporosti tog slučaja, Smith je uporne pokušaje Trumpovog tima da se suđenje odloži nazvao „varvarskim i prevarantskim“. Po mišljenju reportera New York Timesa Alana Feuera i Maggie Haberman, datum suđenja će „gotovo izvjesno biti odložen“ – pitanje je samo koliko.
Slučaj države Njujork
Kao i u Džordžiji, četvrti krivični postupak protiv bivšeg predsednika pokrenut je na državnom sudu. Okružni tužilac Menhetna Alvin Bragg optužio je Trumpa za ono što se obično naziva „novac kojim je plaćeno ćutanje“. Ipak, nije riječ samo o tome da se ućutka porno zvijezda Stormy Daniels, s kojom je Trump imao aferu otkrivenu neposredno pred izbore 2016. Optužnica ga tereti za „falsifikovanje njujorških poslovnih knjiga radi sakrivanja nezgodnih podataka i nezakonitih postupaka od američkih birača prije i poslije izbora iz 2016“. Kako je Bragg objasnio Brianu Lehreru s njujorškog državnog radija: „Suština nije plaćanje za seks. Rekli bismo da je zapravo riječ o zavjeri da se ukradu predsjednički izbori i da se zatim falsifikuju poslovne knjige kako bi se to prikrilo. To je srž onog što smo izložili u sudskim podnescima.“
I ovdje je Trump tražio odlaganje, navodno zbog toga što bi obavezno pojavljivanje na sudu uticalo na njegovu predsjedničku kampanju. Sudija koji vodi taj slučaj odbio je, međutim, Trumpov zahtev, što bi moglo značiti da će to biti prvi krivični postupak protiv njega koji će zaista biti održan. Predviđeno je da suđenje počne 25. marta u sudu Menhetna.
Podrivanje demokratije
Odlaganje je važno zbog izbora 2024. Postaje sve jasnije da će se nad našom demokratijom nadviti velike opasnosti ako Trump ponovo pobjedi na izborima. On je već najavio svoje planove: sasjecanje javne službe, povlačenje iz NATO-a, raspoređivanje savezne vojske na teritoriji Sjedinjenih Država, sužavanje nezavisnosti pravosuđa kao i, nesumnjivo, poništavanje svih federalnih optužnica koje su protiv njega podignute. A to je tek početak spiska mogućih opasnosti.
Čak i ako Trump ne pobijedi na izborima, ostaje jedna opasnost koja se tiče održivosti i legitimnosti samog pravosudnog sistema. Dok se pitanje da li je predsjednik iznad zakona ovih dana nadvija nad političkim diskursom, glavna briga bi mogla biti nešto drugo – naime, utisak da naši sudovi nisu dorasli zadatku koji im je dodijeljen. To se najbolje vidi kad je riječ o pravovremenoj pravdi, to jest o pravu na pravedno i brzo suđenje.
Ideja o pravovremenom suđenju bila je važan element američkog pravosuđa još od osnivanja pravnog sistema. Šesti amandman vrlo konkretno nalaže obezbjeđivanje „brzog javnog suđenja“. Kasniji zakoni koje je usvojio Kongres dodatno su podržali ideju o tome da se pravda mora vršiti pravovremeno. Po Zakonu o brzom suđenju iz 1974, sudski postupak se mora završiti u roku od 70 dana. Doduše, dopušteni su mnogi razlozi za produžavanje tog roka s ciljem da suđenje bude nepristrasno i pravično, među ostalima i mnogi pretpretresni zahtjevi kakve sad vidimo u Trumpovim slučajevima.
Gvantanamo
Valja napomenuti da nepravovremenost suda nije nešto novo u ovom trenutku Trumpove ere. Sudovi su i ranije bili žalosno spori, posebno u najvećem slučaju 21. vijeka koji se tiče nacionalne bezbjednosti. Zamislite ovo: više od 22 godine posle košmarnih napada od 11. septembra, ova zemlja nije u stanju da osudi optužene – i odavno pritvorene – za saučesništvo u planiranju napada u kojima su ubijene hiljade Amerikanaca, srušene Kule bliznakinje u Njujorku i teško oštećen Pentagon u Vašingtonu.
Slučaj 11. septembra je bezmalo dvije decenije u pretpretresnoj fazi. Tužioci vojnih komisija osnovanih u Gvantanamu, na Kubi, podigli su 2008. osnovnu optužnicu u tom slučaju. Državni tužilac u administraciji Baracka Obame, Eric Holder, odlučio je 2009. da preseli slučaj iz vojnih komisija u federalni sud na Menhetnu, gdje su se održavala suđenja za mnoge slučajeve međunarodnog terorizma od 90-ih godina 20. vijeka nadalje. Tada je Holderovo Ministarstvo pravde priložilo federalnu zapečaćenu optužnicu protiv petorice optuženih za napade od 11. septembra.
Holderovo objašnjenje odnosilo se direktno na vezu između poštovanja rokova i pravde. On je izrazio žaljenje zbog toga što je prošlo već pet godina otkad su ta petorica dovedena u Gvantanamo. „Imam povjerenja u sposobnost naših sudova da optuženima pruže pravedno suđenje, kao što to rade već 200 godina. Porodice žrtava zaslužuju priliku da vide da su organizatori tih napada osuđeni na sudu, priliku koja se suviše dugo odlaže.“
Ali prije nego što je federalni sud imao šansu da preuzme slučaj, javna reakcija iznjedrila je još prepreka za federalno suđenje. Njujorški zvaničnici, članovi porodica žrtava i predstavnici Kongresa insistirali su na tome da je Holderov predlog suviše opasan iz bezbjednosnih razloga. Ta reakcija je poprimila oblik straha od nasilja na ulicama Njujorka i gnijeva zbog toga što će se američka prava i zakoni primijeniti na suđenju teroristima, koji to ne zaslužuju. Gradonačelnik Njujorka Mike Bloomberg, pa čak i senator Chuck Schumer povukli su svoju podršku Holderovom planu.
Pošto je slučaj vraćen u Gvantanamo, do danas nije određen datum početka suđenja za napade od 11. septembra. A pošto su optuženi mučeni u pritvoru CIA – lišavanjem sna, dugim periodima u samici, guranjem glave pod vodu i batinama – advokati odbrane tvrde da su priznanja optuženih nevažeća jer su iznuđena mučenjem. Teško je danas zamisliti da će suđenje ikad započeti, mada se pretpretresna saslušanja održavaju iz godine u godinu. Prije pandemije, planirano je da sastavljanje porote za proces počne u januaru 2021. Tri godine kasnije, datum nije određen i možda nikad neće ni biti. U ovom trenutku, od sudije koji vodi taj slučaj zatraženo je da se izjasni o argumentu jednog od branilaca, u kome se kaže da „zbog skandaloznog ponašanja države“ – to jest zbog toga što je CIA mučila njegovog klijenta na nekom svom „mračnom mjestu“ – slučaj treba da bude poništen.
Posle toliko godina, sudije, tužioci i branioci u ovom slučaju povlače se ili odlaze u penziju; među njima su i jedan predsjedavajući sudija i, od prošlog mjeseca, tužioci koji su najduže bili na slučaju, a glavni branilac i glavni tužilac su već ranije otišli.
O čemu se radi?
Iako vojne komisije, savezni i državni sudovi imaju različita očekivanja u vezi s brzinom, dužnost da održavaju jedan od osnovnih elemenata demokratije im je zajednička. Dok sude o krivici i kazni po zakonima svoje zemlje, oni žrtvama obećavaju pravo na rešenje i pravni lijek, a tuženima pravo na pravično suđenje. U širem smislu, oni društvu obećavaju sigurnost i bezbjednost koje su zasnovane na očekivanju da će oni koji krše zakon biti pravovremeno kažnjeni i da će njihova kazna služiti kao opomena onima koji su pomišljali da urade nešto slično.
U svom obraćanju Američkoj advokatskoj komori u avgustu 1970, tadašnji predsjednik Vrhovnog suda Warren Burger rječito je govorio o predvidivim i razornim posljedicama gubljenja povjerenja u sudove. Između ostalog, rekao je: „Osjećanje povjerenja u sudove ima ključnu ulogu u održavanju strukture uređene slobode za slobodne ljude.“
Prema bivšem predsjedniku Vrhovnog suda, odlaganje je jedna od tri stvari koje bi „mogle uništiti povjerenje i nanijeti neprocjenjivu štetu društvu“. Zaključio je riječima da su „odlaganja suđenja često jedna od najozbiljnijih prijetnji pravima pojedinca. I optuženi i javnost imaju pravo na brzo suđenje.“
Nažalost, mnogo godina kasnije, čini se da Donald Trump i njegovi advokati vrijedno rade na tome da dokažu da institucionalizacija odlaganja i šteta koju to nanosi legitimnosti sudskog sistema nije ograničena na slučajeve povezane s 11. septembrom. Naprotiv, u ovom dobu su ugrožene institucije – među njima i sudovi – koje su osnovane da bi održavale Sjedinjene Države kao funkcionalnu demokratiju.
Aktuelni, 118. saziv Kongresa na putu je da postane „najneproduktivniji u istoriji Sjedinjenih Država“. U ime lojalnosti stranci, Kongres se odlučio za zastoj umjesto za donošenje zakona. Zahvaljujući ovom sazivu – i napadnom uticaju Donalda Trumpa – pritisak trpi i izvršna grana vlasti. Dovoljno je pogledati smiješnu istragu za opoziv predsjednika Joea Bidena i ministra unutrašnje bezbjednosti Alejandra Mayorkasa. I vrhovni sud bi mogao dobiti najniže ocjene u svojoj istoriji posle poništavanja važnih presuda kao što su Roe protiv Wadea i Zakona o glasačkim pravima.
Naši sudovi nisu na visini svog zadatka; podliježu neizvjesnosti i stalno odlažu pravdu umesto da pokažu moć našeg sudskog sistema da odgovorno funkcioniše. U sadašnjem kontekstu, ako se tako nastavi, odlaganje pravde bi lako moglo postati odbacivanje demokratije.