prevela Kristina Orovec
Uspjehom Petera Marki-Zaja birači su za tren oka precrtali preliminarna očekivanja opozicionih partija ali i vlade. Poruka je jasna: žele da novi ljudi kroje politiku u Mađarskoj. Dotični još uvijek vare rezultat, ali da li će opozicija, koja će imati zajedničku listu na predstojećim izborima, pobijediti ili rizikovati izborom Petera Marki-Zaja za premijerskog kandidata?
„Danas smo promijenili i opoziciju“, rekao je Peter Marki-Zaj (kojeg često zovu i MZP), nakon što je velikom većinom pobijedio na opozicionim predizborima Klaru Dobrev, koju je predložila Demokratska koalicija (DK – trenutno najjača opoziciona stranka bivšeg premijera, Ferenca Đurčanja – prim. prevod.). Kao i obično, MZP je pretjerao i ovaj put.
Do drugog kruga takmičenja za lidera opozicije je već bila sastavljena lista zajedničkih opozicionih kandidata, koje su u prvom krugu izabrali građani uglavnom iz redova partijskih delegata. Iako mu se prije nekoliko nedjelja nije predviđalo ni to da će ući u drugi krug, sada je upravo on glavni kandidat za vodeću poziciju izvršne vlasti. A MZP za to može da se zahvali međusobnom ugovoru stranaka i projektu koji su oni zajedno finansirali. Dok, naravno, DK ostaje najjača opoziciona stranka, a glavna snaga koalicije dolazi iz raznih ljevičarskih skupova, poput MSZP-a koji se tek u posljednjem trenutku postavio uz Marki-Zaja. Štaviše, nakon što je nevoljno čestitao, predsjednik Jobbik-a je jasno stavio do znanja da nije pobijedio onaj kandidat koji je njegovom „srcu drag“.
Iako se u pred-predizbornom procesu oslobodila nekih baš neugodnih lica i dosta će i novih ljudi dospjeti u Parlament – opozicija se suštinski nije promijenila. Pa kako će da je promijeni Marki-Zaj, iza kojeg neće stajati poslanička frakcija? A već je najavio svoju potrebu za tim. Pitanje je da li će prilikom pregovaranja o mjestima na listi – kada će stranke već i njega puštati za sto – moći da se izbori za jednu frakciju. Već sada je jasno da će stajati na klimavim nogama čak i ako pobijedi na izborima: druge stranke ga se mogu otarasiti za tren ako su voljni da preuzmu politički rizik koji nastaje s tim. Trebali bi onesposobiti čovjeka koji je odnio pobjedu na predizborima koji su mobilisali ukupno 800.000 građana, i koji je poslije 12 godina pomeo Orbanov sistem… Ali nemojmo ići toliko daleko, trenutno nema ni govora o padu Fidesa.
Vlast i opozicioni blok se u ovom momentu nalaze u mrtvoj trci, ali razlika u sredstvima koja su na raspolaganju u permanentnoj kampanji ne može biti veća. Pobjedom MZP-a desilo se samo to da je nada u promjene zablistala kao nešto malo realnije u poređenju sa tim šta bi se desilo da su njegovi rivali pobijedili na predizborima. Barem tako vjeruje većina analitičara. Ali postoji i povećana mogućnost da će se pojaviti pukotine unutar ovog sa velikim teškoćama načinjenog saveza. Marki-Zaj je došao spolja, neskriveno neprijateljski raspoložen prema mnogim strankama, previše otvoren i nedovoljno disciplinovan. A eskalacija suprotstavljanja mogla bi da ugrozi efikasnost premijerske kampanje.
U aprilu 2022. ishod izbora zavisiće od toga ko će, pored potpunog mobilisanja sopstvenog tabora, moći da preusmjeri i do nekoliko desetina hiljada birača sa suprotstavljene strane. MZP, koji je inače i gradonačelnik Hodmezevašarhelja, čini se, već je uspio u ovom podvigu: utrostručio je broj svojih glasača, i svakako se zbog njega sada oglasilo više od dvjesta hiljada ljudi koji u prvom krugu predizbora još nisu glasali.
Ko su mogli biti ti koji su smatrali da je važno da ga podrže, dok ih ni bilbordi, ni tradicionalni mediji nisu ubjeđivali u to, a jedva da su mogli da sretnu i njegove aktiviste? Za sada ne možemo očekivati tačne podatke od zbunjenih istraživača javnog mnjenja, ali činjenica je da se na društvenim mrežama, ispod objava gradonačelnika Hodmezevašarhelja nalazi veoma visok udio komentara mlađih osoba. U najvišoj mjeri se radi o mladim intelektualcima, koji sebe smatraju konzervativcima i hrišćanima i koji su se u posljednje četiri godine otuđili od Fidesa zbog korupcionaških afera i sve više populističkog, antiintelektualnog tona u stranci.
Marki-Zaj je osim jednog okruga zauzeo cijelu Budimpeštu, a najviši uspjeh je postigao u elitnom okrugu Budima, gdje je Momentum (opoziciona stranka koja sebe pozicionira kao stranku mlađe populacije – prim. prevod.) prethodno, na iznenađenje svih, pobijedio DK. U XII okrugu glavnog grada, popularnom mjestu stanovanja ekonomske i medijske elite, osvojio je osamdeset odsto glasova. A što se tiče ostalih teritorija, uspio je da pobijedi i na bogatijem, sjeverozapadnom dijelu zemlje koji je dosad bio stabilna Fidesova baza. Time je potvrdio politikološko opšte mjesto da se Orbana može pobijediti samo s desna, jer stanovništvo Mađarske, počev od prelaska milenijuma, postepeno klizi ka toj strani.
Političari trguju nadom – rekao je Peter Telđeši politikolog u emisiji medijskog portala „Partizan“, objašnjavajući MZP-ov uspjeh. A Marki-Zaj je dao nadu biračima da će osloboditi zemlju ne samo od Orbana, već i od uveliko napuknute, paradoksalno sa zajedništvom zabetonirane partijske strukture, ali naročito od Ferenca Đurčanja. Mnogima daje nadu što je došao izvan kompromitovane političke klase, da očigledno vjeruje u svoju pobjedu i da je i želi veoma žarko – za razliku od Gergelja Karačonja (opozicionog gradonačelnika Budimpešte koji se prije drugog kruga predizborne trke povukao sa drugog mjesta, ne bi li podržao Marki-Zaja koji je osvojio tek treće mjesto u prvom krugu takmičenja opozicionih kandidata za premijera – prim. prevod.).
Marki-Zaj govori drugačije, komunicira sa svojom bazom fanova u nastajanju na drugačijim kanalima – kao što su na primjer dugački intervjui na Jutjubu. Iako zbog svog neiskustva često govori stvari koje kasnije mora povući, upravo zbog njegove neposrednosti, nesavršenosti, posvećenosti i nedostatka „napravljenosti“ mnogi mu praštaju njegove loše rečenice i doživljavaju ga kao jednog od njih.
Marki-Zaj zaista želi da zamijeni političku elitu, jer on nije njen dio, ali nije generalno antielitistički nastrojen, niti su njeni birači, i nije veći populista od svojih opozicionih rivala. Čak se pokazao uzdržanijim kada je riječ o dijeljenju para, što nije prećutao ni pred biračkim tijelom, rizikujući da, na primjer, njegove rečenice o apsurdnosti zamrzavanja režijskih troškova Fides u određenom trenutku može i hoće da okrene protiv njega.
Činjenica da se u političkom prostoru van Orbanovih sljedbenika počev od 2010. čeka mesija koji dolazi niotkuda, može odigrati značajnu ulogu u uspjehu Marki-Zaja. Ali niko nije pomislio da će ta osoba doći iz tabora bivših birača Fidesa, iz malog gradića sa juga. Dugo se činilo da ljudi očekuju stručnost umjesto političke vještine. Gađenje prema političarima bilo je toliko veliko da je opozicioni glasač sve veće proteste pratio sa nadom da će iz civilnog svijeta izroniti novi lider koji će svojim, na stručnoj bazi organizovanim pokretom moći da pokrene snage protiv Orbana.
Samo nek stranke ostanu sa strane – to je oduvjek bio zahtjev.
Ulogu civilstva najduže je igrao sociolog Gergelj Karačonj koji je postao profesionalni političar poslije 2010. godine. Svojim intelektualnim nastupom i spremnošću za traženje kompromisnih riješenja uspješno je uvjerio javnost da može ujediniti posvađanu opoziciju. Paradoksalno, njegova snaga je bila u njegovoj slabosti: nije imao jaku partijsku podršku, a njegova ne previše harizmatična ličnost i nedostatak želje za vlašću činili su ga prihvatljivim i za sumnjičave opozicione partnere. Mislili su da on ne predstavlja opasnost za njih.
Ali oni jednostavno nisu primijetili, kao ni sam Karačonj, da je kao gradonačelnik Zugloa, a kasnije kao gradonačelnik Budimpešte – iako njegovi birači na njega nisu gledali kao na partijskog političara – ipak postao dio političkog establišmenta. I kao takav postao je i on žrtva Fidesove medijske hajke. Ali vjerovatno je on sam najbolje objasnio glavni razlog svog pada: „nije dovoljno želio“. Pojavio se novi autsajder: Peter Marki-Zaj. On se ne postavlja kao stručnjak, a ni partijska podrška mu se ne gadi. On želi da bude pravi političar, samohodan, tvrdoglav čovjek sa velikim egom, a ne izbirljivi intelektualac.
U svom zgražanju prema političkoj eliti, birači su na predizborima izabrali pravog pravcatog političara.