Manifest koji je predstavila vladajuća turska stranka predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana 11. aprila ponavlja ekonomska obećanja iz prethodnih godina i ne nudi mnogo detalja o ekonomskim putevima Turske nakon ključnih izbora u maju, iako nagovještava mogući preokret ekonomske politike, pišu svjetski mediji.
S obzirom na to da se Turska suočava s ekonomskom krizom i nastojanjima da se oporavi od razornih zemljotresa, ankete sugerišu tijesnu trku koja bi ipak mogla ugroziti ostanak Erdogana na vlasti.
Ponavljanje ekonomske mantre
Turski predsjednik Erdogan pokrenuo je u utorak kampanju za reizbor uz stranačko obećanje da će srezati inflaciju na jednocifreni broj i podstaći rast, dok nastoji da na izborima zakazanim za 14. maj produži svoj ostanak na vlasti, napisao je Rojters (Reuters).
Erdogan je suočen s najvećim političkim izazovom otkako je njegova Partija pravde i razvoja (AKP) došla na vlast 2002., a ankete pokazuju pad podrške posljednjih godina nakon što je neortodoksna ekonomska politika ugrozila liru i izazvala skok inflacije.
Uprkos tome, ističe Rojters, turski predsjednik je 11. aprila ponovio svoju ekonomsku mantru da će investicije, proizvodnja, izvoz i eventualni suficit tekućeg računa pokretati bruto domaći proizvod. “Vratićemo inflaciju na jednocifreni broj i definitivno spasiti našu zemlju od ovog problema”, rekao je Erdogan publici na stadionu u Ankari.
U manifestu vladajuće stranke navodi se da će vlada “dodatno unaprijediti ulaganja sa strukturom koja se temelji na ekonomiji slobodnog tržišta integrisanoj sa svijetom”. Prošle sedmice Erdogan je rekao da njegovi tim radi na jačanju ekonomske politike pod koordinacijom Mehmeta Simseka, kojeg poštuju međunarodni investitori.
Neki članovi AKP-a ranije su rekli da žele da Simsek zagovara zaokret prema politici više slobodnog tržišta nakon višegodišnjeg Erdoganovog neortodoksnog ekonomskog modela.
Međutim, dodaje Rojters, manifest direktno ne upućuje na povratak tradicionalnijoj ekonomskoj politici i ističe da je politika niskih kamatnih stopa glavni pokretač preduzetnika koji ulažu u realni sektor i otvaraju radna mjesta.
‘Preokret’ bez mnogo detalja
Uspjeh bilo koje stranke na izborima u Turskoj djelimično će biti određen time kome glasači više vjeruju da će izvući nekada naprednu tursku ekonomiju iz najteže krize tokom cijele Erdoganove 20-godišnje vladavine, ističe agencija Frans pres (Agence France-Presse).
Stopa inflacije u Turskoj dostigla je 85 posto prošle godine, a lira je izgubila gotovo polovinu svoje vrijednosti zbog Erdoganove nepokolebljive želje da postigne rast kroz ultra niske kamatne stope. Erdogan je to nazvao “novim ekonomskim modelom”, od kojeg turska vlada nije htjela odustati.
Ipak, naglašava Frans pres, manifest AKP-a nagovještava mogući preokret politike, mada ne nudi puno konkretnih detalja, osim da će novim kabinetom upravljati jak ekonomski tim koji je “ažurirati okvir makroekonomske politike u dijalogu i konsultacijama s javnošću, privatnim sektorom i civilnim društvom”.
Neki analitičari su to vidjeli kao mogućnost potencijalnog povratka u vladu ekonomista s tradicionalnijim pogledima. Međutim, aktuealni članovi Erdoganove vlade odbacili su povećanje kamatnih stopa nakon izbora na nivoe za koje analitičari vjeruju da mogu pomoći u vraćanju povjerenja u ekonomski put Turske.
U manifestu je, dodaje AFP, ponovljeno staro obećanje o spuštanju inflacije “na jednocifreni broj“ sa sadašnjih 50,5 posto uz zadržavanje godišnjih stopa rasta od 5,5 posto bruto domaćeg proizvoda.
Uz objavu manifesta AKP-a Erdogan je u utorak, pred hiljadama pristalica u Ankari, takođe osudio “globalne imperijaliste” naglasivši da Turska nema izbora nego da ostane jaka “kako ne bi ponovno pala u jamu političkog i ekonomskog ropstva”. Naglasio je i da će “cijeli islamski svijet” gledati šta će se desiti 14. maja.
Oskudan uvid u Erdoganovo razmišljanje
Iako je Erdoganov izborni manifest, koji se proteže od vanjske politike do energetike, iznio ambiciozne planove ako AKP pobijedi na izborima, vizija oskudijeva političkim detaljima o postizbornom putu Turske, ocjenjuje Blumberg (Bloomberg) naglasivši da dva mjeseca nakon razornih zemljotresa, zemlja izlazi iz inflacijske krize s rekordnim deficitom u budžetu dok pritisak na liru raste.
Manifest daje oskudan uvid u Erdoganovo razmišljanje koji, podvlači agencija, nakon uvođenja sistema izvršnog predsjedništva prije pet godina ima veći uticaj na donošenje ekonomskih odluka i centralnu banku. Međutim, njegova dominacija je postala još očiglednija 2022. kada je insistirao na nižim kamatnim stopama bi pokrenuo ekonomiju uoči ovogodišnjih izbora.
Izbori bi se mogli pokazati prekretnicom za strane investitore dok je, ističe Blumberg, strano vlasništvo nad obveznicama u lirama palo prošlog mjeseca na 1,2 milijarde dolara sa 72 milijarde dolara u 2013. Strano vlasništvo nad dionicama palo je na 29 posto s istorijskog prosjeka od 61 posto, prema službenim podacima.
Obraćajući se pristalicama svoje stranke na događaju u Ankari, Erdogan je rekao da će “nastaviti razvijati zemlju ulaganjima, zapošljavanjem, proizvodnjom, izvozom i suficitom na tekućem računu”. Ta rečenica je, ukazuje Blumberg, postala njegova glavna stavka o svim ekonomskim pitanjima.
U predizbornim obećanjima Erdogan je takođe obećao da će zaštititi kupovnu moć građana znatnim povećanjem penzija, plata državnih službenika i minimalne plate, kao i izvoza i kapaciteta proizvodnje zlata.
Glasači umorni od Erdogana, ali bez povjerenja u opoziciju
Erdogan i njegova AKP vode jednu od najtežih kampanja u protekle dvije decenije i ankete ga stavljaju rame s Kemalom Kiličdarogluom, 74-godišnjim liderom Republikanske narodne stranke koji će predstavljati ujedinjenu opoziciju na predsjedničkim izborima 14. maja.
Međutim, iako djeluje da su turski glasači sve umorniji od Erdogana, to ne mora nužno značiti da će podržati šestostranačku opozicionu koaliciju stvorenu s ciljem svrgavanja dugogodišnjeg lidera s vlasti, ukazuje Fajnenšl tajms (The Financial Times).
Osjećaj razočarenja turskim predsjednikom očigledan je u Koniji, pokrajini od 2,3 miliona ljudi u srcu Anadolije, gdje je Erdogan dugo mogao računati na podršku vjerski konzervativnih glasača. Tri četvrtine glasača u široj pokrajini podržala su ga na posljednjim predsjedničkim izborima 2018.
Većina sagovornika londonskog lista u gradu Konija kažu da se ovaj put nadaju promjenama zbog neobuzdane inflacije i pada lire koji su uzeli veliki danak ljudskim finansijama, ali i zbog erozije osnovnih prava i sloboda u Turskoj. “Zeznuli su ekonomiju”, kazao je, kuvar iz Konije Selman Deveči dodajući da ne vjeruje “ni Erdoganu ni opoziciji”.
Osjećaj ekonomskog očaja odražava se u ekonomskim podacima, ističe Fajnenšl tajms dodajući da su u prvim godinama Erdoganove vladavine stanovnici Konije osjetili stvarni prosperitet. Ekonomska proizvodnja po osobi skočila je s 4.250 dolara u 2004., godinu nakon što je Erdogan prvi put izabran za premijera, na 9.690 dolara u 2013. Međutim, od tada je bruto domaći proizvod po glavi stanovnika pao natrag na 7.340 dolara.
Međutim, profesor na univerzitetu Sabancı Berk Esen smatra da uprkos tome što je ogromna ekonomska kriza u Turskoj pogodovala okolnostima u kojima “se smanjuje baza AKP”, to se nije nužno pretvorilo u glasove za opoziciju na čelu sa Kiličdarogluom koji nastoji da ubijedi glasače da će on donijeti trajnu promjenu. “To je djelimično zato što opozicija nije stvorila privlačnu, vjerodostojnu alternativu.”
Ka drugom krugu izbora
Turski glasači su godinama polarizovani, ali ovaj put je Erdogan pod pritiskom kao nikada prije, mada djeluje da njegov glavni protivkandidat ima manje šansi da pobijedi u prvom krugu izbora, ističe BBC.
Svaki kandidat koji može osigurati više od polovine predsjedničkih glasova 14. maja biće proglašen pobjednikom. Ako to ne uspije, trka ide u drugi krug dvije sedmice kasnije, ističe britanski servis i dodaje da koja god stranka pobijedi na parlamentarnim izborima, smatra se da ima psihološku prednost ako predsjednički izbori dođu do drugog kruga.
Ankete javnog mnijenja u Turskoj su notorno nepouzdane, ali čini se da je svaka šansa koju je Kemal Kiličdaroglu imao da pobijedi u prvom krugu izbora propala odlukom njegovog bivšeg stranačkog kolege, Muharema Incea, da se pridruži predsjedničkoj trci.
Ince je bio predsjednički kandidat Republikanske narodne stranke 2018., ali je napustio dvije godine kasnije zbog razlika s Kiličdarogluom. Sada vodi sekularnu nacionalističku Domovinsku stranku i suočio se s optužbama za razvodnjavanje opozicionih glasova i igranje na ruku predsjedniku Erdoganu.
Da bi ušla u parlament od 600 mjesta, stranka mora privući sedam posto glasova ili biti dio saveza koji je prikupio dovoljno glasova, zbog čega su savezi postali toliko važni u Turskoj, a šestostranačka koalicija istakla je tu promjenu kao jednu od svojih predloženih reformi.
Koalicija nazvana “Sto za šestoro” pod vodstvom Kiličdaroglua želi obnoviti turski parlamentarni sistem i reformisati predsjedništvo, ukidajući pravo veta šefu države na zakone. Takođe želi pokrenuti višedecenijske napore Turske da se pridruži Evropskoj uniji i obnovi “međusobno povjerenje” sa SAD, nakon godina nestabilnih odnosa tokom Erdoganove vladavine.
Obećali su spustiti inflaciju ispod 10 procenata u roku od dvije godine i omogućiti dobrovoljni povratak kući sirijskih izbjeglica kojih u Turskoj ima oko 3,6 miliona.