Hrvatska je u četvrtfinalu pobijedila Srbiju 15:13, koja je četvrti put uzastopno na Svjetskom prvenstvu ostala bez medalje i svima bi već trebalo biti jasno da ova generacija nema kvalitet nekoliko prethodnih.
Umjesto detaljnih analiza igre i kvaliteta reprezentacije koji su doveli do novog neuspjeha, srpski novinari su pronašli krivce u sudijama.
“Nažalost, nisu ‘delfini’ opravdali ulogu favorita protiv Hrvatske u četvrtfinalu, svemu je kumovala i sporna sudijska odluka na kraju meča, a iskusnom sastavu koji predvodi Ivica Tucak veći poklon nije trebao. ‘Barakude’ su na kraju slavile sa 15:13 i izborile mjesto u polufinalu. Na minut i po do kraja Dušan Mandić je šutirao, ali je dobro reagovao Marko Bijač, srpski vaterpolista krenuo je ka odbrani i tom prilikom nehotice udario rivala. Sudije su nakon tajm-auta Uroša Stevanovića reagovale, pogledale snimak i ‘brutalitijem’ isključile Mandića bez prava zamjene. Hrvati su dobili peterac, stekli tri gola prednosti i stavili tačku na meč”.
Naravoučenije kaže da kada se isključi srpski vaterpolista to je uvijek zla namjera sudija, i nikada nije namjerno udaranje protivnika, ali zato kada neko udari srpskog vaterpolistu to je naveći mogući primitivizam. Istovremeno, priučeni srpski novinari vjeruju da Srbija ne može da izgubi utakmicu ukoliko je sudije ne pokradu, pa je tako i ovog puta.
Sad što je Hrvatska vodila 14:12 minut i po do kraja i imala napad, a to znači da Srbija čak ni teoretski nije mogla da stigne do izjednačenja, osim u nekom potpuno šašavom i čudesnom raspletu, i nije mnogo bitno, važno je da se kaže da je Srbija pokradena, na taj način utješi predsjednik svega i svačega (Aleksandar Vučić), a ne prizna da je Hrvatska ponovo bila bolja.
Sudbina srpskog vaterpola nakon Pariza mnogo zavisi od toga hoće li se u Beogradu i prostorijama VSS napraviti detaljne i nezavisne analize stanja.
Rezultati nakon smjene generacije poslije Tokija nijesu ni izbliza kao proteklih 20 i više godine, ne zato što u Srbiji više nemma talentovane djece za vaterpolo, ali se sa njima više ne radi kao nekad.
I pticama na grani je jasno da se ključ krije u onom katancu na Banjici i nasilnom gašenju vaterpolo škole Partizana, odnosno odnosa Aleksandra Vučića prema klubovima JSD Partizan, a time i odnosom prema VK Partizan, u kojem je VSS aktivan saučesnik.
Snaga vaterpola SFRJ, SRJ, SCG i kasnije Srbije počivala je prije svega na snazi vaterpolo škole Partizana koja je svijetu podarila najveći broj svjetskih vaterpolo zvijezda.
Dovoljno je samo reči da su i najbolji vaterpolista 20.vijeka i najbolji golman 20. vijeka, prema zvaničnoj odluci FINA, ponikli na Banjici – Igor Milanović i Aleksandar Šoštar. Pametnom dosta.