U Srbiji je sve ”pošteno” kad je u interesu Crvene zvezde

Piše: Stanko Radulović

Crvena zvezda je najpošteniji klub na svijetu, Superliga Srbije je ponos UEFA i Aleksandar Čeferin sa posebnim pijetetom priča o šampionu ping pong lige i njenom časnom rukovodstvu na čelu sa Zvezdanom Terzićem.

Prije nekog vremena hvalio se Terzić kako je redovno na liniji sa Čeferinom i kako su oni prijatelji, što uistinu nikog ne bi trebalo da čudi kada se zna da su Čeferinovi (otac i sin) đavolji advokati, a Terzić jedan od vođa sportske mafije u Srbiji.

I taman kad pomislite da ste u Superligi Srbije vidjeli sve dogodi se neki novi skandal koji je iz reda onih “vjerovali ili ne”, a čak i takav opis (vjerovali ili ne) je blag za ono što se juče desilo u Kragujevcu.

Crvena zvezda igra očajno i trebaju joj mečevi za uigravanje linija, da se probaju razne taktičke zamisli i varijante, a prijateljska utakmica sa Radničkim bila je izuzetna prilika za tako nešto, ali se trebalo obezbijediti prije utakmice da bodovi ne bi bili izgubljeni dok Barak Bahar isprobava “varijante” na terenu.

A varijante nijesu davale rezultat Radnički je poveo sa 1:0, potom je umalo bilo i 2:0, pa su gosti preokrenuli na suvi kvalitet i snagu, na sirovinu domaćina. Uslijedio je novi šok i izjednačenje i poluvrijeme 3:2 za šampiona Srbije koji je u prvih 45 minuita vidio na terenu da nijedna taktička varijanta ne daje rezultat zbog poroznosti odbrane.

I moralo se nešto učiniti, moralo se posegnuti za unaprijed osmišljenim scenarijom, za planom B, kako bi pobjeda bila osigurana za slučaj da neposlušni i nestašni igrači Radničkog postignu još neki gol i dodatno stresiraju predsjednika države sa čijim inicijalima na dresovima su igrali fudbaleri Zvezde u nekadašnjoj prijestonici Srbije.

Trener Radničkog na poluvremenu uvodi u igru kapitena tima Miloša Vidovića, kojeg nije prijavio u protokolu, kojeg nema u zapisniku i zvaničnim papirima za utakmicu Radnički – Crvena zvezda i na taj način poklanja pobjedu šampionu Srbije od 3:0 za zelenim stolom.

Od trenutka ulaska Vidovića na teren, Radnički je mogao postignuti 11 golova, rasturiti Crvenu zvezdu na proste faktore, sve bi uzalud bilo, utakmica je izgubljena po unaprijed skovanom planu.

Do kraja meča igrala se revijalna utakmica u kojoj je Bahar mogao nesmetano da isprobava razne varijante za neke teže utakmice u kojima se bodovi ne osvajaju u svlačionici domaćina i dogovorima izvan terena u gluvim sobama.

Uostalom zašto bi Crvena zvezda pobjeđivala samo nedosuđenim penalima za protivnika, izmišljenim penalima za nju izvan kaznenog prostora, golovima iz ofsajda i greškama sudija koje VAR soba kad analizira ne prikazuje na tv ekranima, kad je fudbal sport u kojem su moguće razne cirkuske tačke, a Terzić i družina iz Vrbasa su nam sinoć pokazala jedno od mogućih “taktičkih” varijanti.

Prepričevaće se godinama događaj iz Kragujavca, ali najvjerovatnije nikada niko neće odgovarati pred istražnim organima, a možda i hoće, kako je moguće da Radnički protiv Crvene zvezde igra bez kapitena, pa da ga još nema ni u protokolu?

U ozbiljnoj državi delegat Jovan Marjanović, sudije i službena lica morali bi da odgovaraju kako je moguće da se Vidović nađe na klupi za rezervne igrače, umjesto na tribinama stadiona “Čika Dača”, ako ga nema u protokolu i nije službeno lice?

Sudija iz Lovćenca, Terzićevog rodnog mjesta, Novak Simović, zajedno sa svojim saradnicima i delegatom nije smio da dopusti Vidoviću ulazak na teren, a kamoli da sat i više vremena sjedi u na klupi za rezervne igrače, ulazi u svlačionicu tokom utakmice i na kraju i da zaigra zaigra.

Kako je Vidović ušao na teren morali bi da odgovaraju svi “službenici” FSS koji su omogućili kapitenu Radničkog da sjedi na klupi za rezervne igrače i potom čak i zaigra 30-tak sekundi, sasvim dovoljno, da Crvenoj zvezdi obezbijedi pobjedu od 3:0 za zelenim stolom.

Aleksandra Čeferina bi morala da zainteresuje činjenica da se skandal desio u utakmici kluba koji iza sebe ima ogromne repove, i na čijem čelu se nalazi generalni direktor iz Lovćenca iz istog mjesta iz kojeg je i golavni sudija utakmice.

Morali bi istražni organi da se pozabave činjenicom da Simović više od sat nije registrovao anomaliju da na klupi domaćina sjedi više ljudi nego je propisima dozvoljeno, i lice koje nije u protokolu.

Morao bi Simović da objasni istražnim organima kako prilikom ulaska u igru Vidovića nije primjetio da on nije u protokolu i dozvolio je da uđe na teren “broj” koji nije u zapisniku, a onda je naprasno nakon pola minuta igre registrovao da ga nema na spisku u njegovoj bilježnici.

Ako je Simović dozvolio da uđe u igru, morao je da provjeri broj na dresu, kada je dao znak da utakmica može da se nastavi, bilježnica mu je već bila u džepu, pa kako je to Simović shvatio šta se desilo tek kad je utakmica nastavljena i kada je bilo jasno da je Zvezda obezbijedila pobjedu od 3:0?

E to je pitanje na koje bi trebali da odgovaraju Elvis Prisli (tako mediji u Srbiji zovu Simovića) iz Lovćenca, njegov komšija iz sela Zvezdan Terzić, Miloš Vidović, Feđa Dudić, pomoćne sudije i delegat utakmice Marjanović.

S. Radulović