Piše: Nikola Samardžić
Tri decenije traje raspad Jugoslavije. Na taj proces potrebno je staviti tačku.
Bivše jugoslovenske republike da uspostave nov sistem funkcija kojim će se zaštititi od hirova spoljnog sveta, a evropski poredak je trenutno u rasulu.
Etnički odnosi da se usaglase s javnim interesom u ekonomiji, kulturi i svakodnevnom životu, ukoliko izostanu dublje, etičke i emotivne pobude.
Nered u bivšoj Jugoslaviji koji je eskalirao nakon odluka o Bregzitu i izbora Donalda Trampa nije samo periferni simptom krize EU koja se suočava s blokadom spoljne i bezbjednosne politike u odnosu na maligne uticaje Rusije i Kine.
Bez američke podrške EU neće biti u stanju da se obračuna s populistima i uspostavi dogovor koji će u domenu diplomatije i bezbjednosti zapravo odražavati vrjednosnu suštinu evropskog ujedinjenja.
I sve dok konkretno ne doprinese okončanju jugoslovenske krize EU će ostati zaražena virusom dezintegracije, korupcije, narušavanja institucija i demokratskih procedura, i populističkom samovoljom.
EU ima istovjetan problem sa cijelim nekadašnjim sovjetskim lagerom koji je integrisala, osim s baltičkim republikama.
Države Višegradske grupe uzurpirali su proputinovski populisti. Rumunija i Bugarska i dalje ne ispunjavaju kriterijume za primjenu Šengena.
Češki premijer je štaviše nagovijestio da će koristiti nelegitimna sredstva kako bi ostao na vlasti bez obzira na izborni poraz. A poruka biračkog tijela je u demokratijama prioritet prije svake procedure.
Model nasilničkog neodustajanja već je isprobao Donald Tramp, američka demokratija je posljednjim snagama uspjela da zaustavi pokušaj prevrata.
Ponekad događaji jasno svjedoče o sebi samima.
Posjeta njemačke kancelarke Beogradu i regionu, a Njemačka je najveća i najmoćnija država EU, ostavila je za sobom, umjesto početka kraja jugoslovenske dezintegracije i uređenja institucija, nered zastrašujućeg intenziteta.
Nakon tri decenije strahota, zločina, i neizvjesnosti, postavlja se pitanje smisla ovakvog života samog po sebi, u stvarnosti iz koje je gotovo nemoguće stvarno emigrirati.
Beograd na svaki način pokušava da osujeti istrage korupcionaških afera koje vlast dovode u vezu sa organizovanim kriminalom i masakriranjem institucija.
I dalje su otvoreni dosijei sistemskih ubistava Slavka Ćuruvije, Zorana Đinđića, Milana Pantića, vojnika u Topčideru. Segmenti države koja ih je likvidirala revitalizirani su u punom kapacitetu.
Vučelić je odlikovan.
Republika Srpska je političkim deklaracijama i zvaničnim odlukama počela da napušta BiH.
Dvije eskalacije pograničnog nasilja odlažu dogovor Beograda i Prištine o konačnom statusu Kosova.
Dio njemačke štampe tvrdi da ostatak bivše Jugoslavije nije u stanju da se integriše u EU, i to ne zaslužuje, nakon dvije agresije i dezintegracije u svjetskim ratovima, i u finišu zvanične njemačke politike koja je dopustila da uvjerljivije odgovore, od Brisela, o budućnosti EU, daje Moskva.
Srpski svijet?
Veličina Srbije nije u partijskom i paradržavnom feudalizmu braće Vučić-Mali, nego u potencijalu kojim je Beograd nekad, već davno, raspolagao, da prihvata sve razlike i nad njima se uzdiže.