piše Miodrag Živković
Ostalo je još samo nekoliko dana do zakazanog ustoličenja Joanikija II na Cetinju. Iz dana u dan rastu zebnja, nespokoj i strah da ovaj događaj ne donese veliko zlo Crnoj Gori.
Hegemonističko istrajavanje zvaničnog i crkvenog Beograda da ustoličenje bude baš na Cetinju, uvjerava nas da je upravo jedini cilj ovog njihovog performansa poniženje svega crnogorskog i simbolično obznanjivanje okupacije i nadmoći.
Za sve zlurade koji podržavaju ovakav čin, služe mu i pokušavaju uz silu državne moći da ga obezbijede, a “naivno” glume, isčuđavajući se otkud otpor građanske Crne Gore na Cetinju, navest ću samo nekoliko važnih činjenica koje razobličavaju suštinu…
– Crnogorci su jedini narod koji u današnjoj Crnoj Gori nema nikakva vjerska prava;
– Pravoslavni Crnogorci su diskriminisani, jer ne mogu svoje religijske obrede obavljati u crkvama i hramovima koje su sagradili njihovi preci, a njihova kulturno-istorijska baština, kalkulanstvom i kratkovidošću bivše vlasti i podaništvom aktuelne vlasti je gotovo u potpunosti prepisana na crkvu tuđe države.
– Crkva Srbije koja je neviđenom pljačkom i falsifikatima, protivpravno oduzela crkvenu imovinu države Crne Gore, nije crkva pravoslavnih hrišćana, već isključivo crkva pravoslavnih Srba.
– Zakazano policijsko ustoličenje na Cetinju nije vjersko, nego političko pitanje;
– Crkva Srbije u Crnoj Gori je parapolitička, a ne vjerska organizacija (ispravno piše Sonja Drobac), koja je neskriveno učestvovala na izborima, izabrala svoju vladu i sada joj, osim savjetodavno, služi i kao uprava za kadrove;
Samo ovih nekoliko crtica jasno govore ko istrajava na nasilju i zašto se ne samo Cetinje, nego čitava građanska Crna Gora ovome suprotstavlja.
Ključ za razrješenje ove dramatične situacije, nažalost nije u našim rukama.
Jedan ključ, i to onaj najvažniji je u rukama crkve Srbije koja bi razumnom odlukom da ne zabada prst u oko većinskoj građanskoj Crnoj Gori i da svoje ustoličenje preseli u Podgoricu, sačuvala građanski mir i bezbjednost, a Cetinje bi toga dana i sva Crna Gora živjeli svoju uobičajenu i mirnu svakodnevnicu.
Drugi ključ je u rukama vlade Crne Gore, koja bi u slučaju neodustanka crkve, zbog ozbiljne i opasne ugroženosti mira, bezbjednosti i zdravlja ljudi morala donijeti odluku o zabrani ustoličenja na Cetinju. I tada bi Cetinje i sva Crna Gora neđelju dočekali u miru i spokoju.
I dalje želim vjerovati da će pobijediti razum ili crkve ili njihovih vazala. Ako se to ne desi, dobro znamo koje su im zle namjere.
Vjerujem iznad svega u snagu građanske Crne Gore. Samo građanski, bez nasilja i uporno gandijevski, sačuvat ćemo čast, dostojanstvo i mir Crne Gore.