Vlast neće prestat dok joj se na rep ne stane

Piše: Slavko Mandić

Jednoćelijski organizam, u svijetu poznat kao crnogorska Vlada u trajnom odlasku, fenomen je koji je zamislio svijet. Nastala na temeljima klerikalne progresije, načinjena je od mutiranog niza ministara čiji je fleksibilni odnos sa popovima crkve Srbije apsolutna konstanta. Djeluje zbunjujuće, ali ako se zna težina funkcija fiziološkog trajanja ovog dugovječnog čovjekolikog mentalnog postrojenja, onda je jasno da se radi o ekstravagantnom obliku proizvodnje relaksiranih hormona čije će pogubno djelovanje nastati tek u vremenu koje slijedi. Nije poznato kakav će odgovor biti na mutirjući odlazeći mehanizam, ali je vidljiva njegova prilična zabrinutost. Otuda koprcanje koje proizvodi monstruozne racije i hapšenja po Crnoj Gori, uz bezočno etiketiranje i presuđivanje prije bilo kakvog sudskog epiloga.

Zato je njihova laž, bezočna prevara, atak na ljude koji su pročitali njihovu narav, predstavljenena kao njihova borba protiv navodnog organizovanog kriminala. I to čine oni koji su u njemu ogrezli. Ta lažna ruka pravde, kako svoje, u konačnici loše pripremljene i organizovane akcije zove smijenjena oligarhija, samo je podstrekač zlog nauma u državi koju već tri godine satiru, pljačkaju, lome joj kosti i otimaju joj tradiciju i kulturu, dijeleći njene duhovne vrijednosti, crkve i manastire okupatorskoj crkvi Srbije. I za to niko ne odgovara. Nema specijalnog niti bilo kojeg drugo tužilaštva koje će po tom pitanju odraditi svoj posao. Kao ni onda kad smo gledali krdo naoružanih kriminalaca zaogrnutih popovima kako spremni čekaju naredbu da krenu u kasapnicu nad prijestonim Cetinjem.  Da se s Crnogorcima obračunaju za sva vremena. Da ih više nema i da nestanu za sva vremena.

Ali, konzilijum beščašća smješten u var sobi, u kojoj je današnja vlast vagala kojom mukom da nas muče, slomio je vrat nad odlučnošću i hrabrošću potomaka crnogorskih slobodarskih vitezova. Śetićemo se, viši policijski inspektor I klase u Protivterorističkoj jedinici Uprave policije Crne Gore, izvjesni Petar Knežević, policajac kojeg je Vlada Zdravka Krivokapića odlikovala nakon prisilnog ustoličenja mitropolita Crkve Srbije 5. septembra, postao je predmet hitne istrage Specijalnog državnog tužilaštva i Unutrašnje kontrole MUP-a nakon objave tri audio snimka na kojima se Knežević hvališe da je prije i tokom ustoličenja ,,držao na vezi“ pet kriminalnih grupa širom Crne Gore, te da je raščistio „tu bagru na Cetinju“, misleći na učesnike građanskog protesta. Od tada je do danas skoro je tri godine prošlo. „Bagra“ sa Cetinja se uredno poziva na razna saslušanja, krivična i prekršajna a policijskog prijatelja organizovanih kriminalnih družina, miljenika srbijanskih popova i crnogorske vlasti, još nije dotakla ruka pravde. A ko zna i oće li?

Osvetnički premijer gubeći ničim zasluženu pozicionu prednost, u saznanju je da će možda ruka pravde, ukoliko više ne bude pročelje vlasti, zakucati i na njegova vrata. Zato je doktor svin nauka odlučio da krene sa hapšenjem svih koje može da dofati. Nije važno da li su krivi. A jesu krivi kad su se usudili da mu se suprotstave i da o njemu kao pojavi javno govore sve neophodne gadosti. Zato nije čudo što će izvršilac radova odagnatog premijera, turistički radnik po profesiji ali po politici ministar unutrašnjih poslova, saopštiti da ne treba da robujemo nespretnim zakonima, što će reći da nema potrebe ni da ih poštujemo. Ni njih ni Ustav, za čije kršenje, što je krivično djelo, budvanska URIN-a svetosavka reče da zna da je prekršila Ustav ali da je to zbog višeg interesa. I njih ne dira nikakvo specijalno tužilaštvo, sudovi i ostale tandara-mandare proizvedene u neprirodnim kužinama ovovremene besvijesti.

Dok odlazeći histerik trpa u boršu potonju preobuku, Do Kvonov štićenik ide u Ameriku đe će da mu saopšte što mu je činjet kad se vrne. Spaja Spatak dobio zadatak, što će reći da od ambivalentnog mjesečara oni suviše desni, onako lijepo nasmijani onomad, ne mogu da očekuju više nikakav poziv za śednik.

Dok se Spaja na put sprema, onaj njegov nepomenik, kako bi najradije kazao za bivšeg druga i brata bez ostatka, Jakov prvovjenčani, dodijelio je orden veličanstvenom Timonijeu Kristijanu, jer je učinio sve što mu je u moći bilo da Crnogorce uništi i u imenu i njihovom djelu. Nije mu moglo bit, jer je to ipak diplomata s malo rukah malene i snage. Samo da mu ne pretegne ordensko željezo i ne zavoni kad ne bi trebalo. Neće valjda, jer ko mu ga je dao, taman ga je zaslužio.

Što se tiče nastavka hapšenja po Crnoj Gori, saopštiću javno da prihvatam sve što od ovakve vlasti dolazi. Istovremeno koristim priliku da zahvalim Višem sudu u Bijelom Polju što mi je izrekao kaznu od samo 2000 € na ime pretrpljene duševne boli njihovog kolege iz podgoričkog Višeg suda Krstonijevića, koji me je tužio za nešto što je on učinio, a ne ja. Ali, vlast kao vrhovna slast, boga ne moli. Moja penzija će izdržat Krstonijevića. Neka novac koji u mjesečnim apanažama bude dobijao iskoristi po zasluzi. I ništa više od toga.

Uz priśećanj na Njegoševu svevremensku poruku: „Kome snaga leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom“.