Zapadni Balkan nema dovoljno kapaciteta da se suoči sa izazovima, ocijenio je profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i istoričar Nikola Samardžić u emisiji “Aritmija” Gradske RTV.
Smatra da ljudi na ovim prostorima ne znaju kako da se suoče sa problemima iz prošlosti, ali ni sa problemima koji ih očekuju.
“U tom klinču između prošlosti i budućnosti ne snalaze se dobro ni pobednici ni gubitnici. Ovi koji su danas pobednici u Crnoj Gori izgledaju kao rođeni gubitnici”, kaže Samardžić.
On je istakao da situacija u Crnoj Gori iz Beograda izgleda kao revolucija, odnosno dolazak na vlast jednog pokreta tranzicionih gubitnika, koji su se, kako navodi, poistovjetili sa različitim političkim idejama i identitetima, te da iz posebne vizure izgledaju kao ‘bogoslovi u partizanskim uniformama’.
“Oni nisu homogena grupa i, u sklopu svih poremećaja koji ovde traju prilično dugo, sada možemo očekivati jedan politički, ekonomski i socijalni cunami. Ne primećujem da su ljudi u Crnoj Gori spremni da se brane, bez obzira na karakter vlasti i opozicije”, naglašava Samardžić.
Ističe da ga trenutna situacija podsjeća na lažnu dilemu između istoka i zapada.
“1948. godine su svi bili za istok, do raskida sa Staljinom Tito je bio veliki staljinista, a u celom istočnom bloku Jugoslavija je bila najbrže sovjetizovana država. Mislim da je uzrok neuspeha i siromaštva i u tome, u toj brzoj sovjetizaciji od koje se Jugoslavija nikada nije oporavila, naročito njeni agrarni, manje razvijeni sektori”, navodi Samardžić.
Suočavamo se sa jednom dubokom socijalnom patologijom
Mišljenja je da su promjene koje su se desile u Crnoj Gori bile pozitivne u smislu demokratije, te da aktuelna većina u Crnoj Gori vlast ne bi predala mirno, kao što je to uradila DPS nakon izbora 30. avgusta 2020.
“Bez obzira na to kako se ljudi opredeljuju, mislim da im je veoma jasno da se to neće ponoviti i da aktuelna vlast u nekom budućem procesu to neće učiniti mirno, jer su to jedni od onih sa kojima je Tito morao da se obračunava na najsuroviji način, znajući sa kim ima posla. Sad mi sa njima ponovo imamo posla, to se čita između redova i to je stampedo koji neće stati”, objašnjava istoričar.
Podsjeća da nijesu došli na vlast u demokratskom procesu, već je , kako naglašava, stampedo počeo sa litijama.
“Sticajem okolnosti još nijesu bili u prilici da se posluže nekim nasiljem, ali je vodilo ka tome, u litijama su išli ljudima pod prozore. U nekoj budućoj situaciji u kojoj budu gubili vlast, oni će ponovo ići ljudima pod prozore. Kako su počeli tako će da završe”, upozorava Samardžić.
Dodaje da je to slično Srpskoj naprednoj stranci u Srbiji-jednom kada su došli oni se ne vraćaju, odnosno, da su, kako ističe, u Crnoj Gori na vlasti radikali i socijalisti, prerušeni u demokrate.
“Oni pitaju mame kojeg su državljanstva, koje su nacije, kojim pismom treba da pišu i da li treba da govore ekavski. Suočavamo se sa jednom dubokom socijalnom patologijom koja je isplivala”, poručuje Samardžić.
Na Crnu Goru se može primijeniti obrazac destrukcije koji je u Srbiji na snazi već deceniju – sa istim akterima i strategijom
Osvrnuvši se na Vučićevu strategiju koju je, kako navodi, koristio kako bi učvrstio svoju vlast tako da je nikada više ne izgubi, Samardžić upozorava da se takav obrazac destrukcije može primijeniti i na Crnu Goru.
“Tu pre svega mislim na obračun sa prethodnom vlašću, kada je Vučiću bio cij da se sa njima obračuna tako što će preuzeti one koji su bii najskloniji korupciji, poput Dragana Đilasa, i od njih napraviti opozicinare, povremeno radeći sa njima ono što želi. Zatim je preuzeo čitavu javnost i demolirao je do te mere da ona nije u stanju da definiše bilo koji svoj racionalni prioritet, u smislu potrebe optimizacije sreće, zadovoljstva i osećanja uspeha. To je situacija u kojoj se sada nalazi crnogorsko društvo”, objašnjava Samardžić.
Osim toga, dodaje, Vučić je radikalizovao opoziciju koja podržava njegove bitne stavove, dok se razilaze u pojedinostima koje nijesu strateškog karaktera.
Naglašava da bi na predstojećim parlamentarnim izborima, prema uputstvima koje smo dobijali od zapadnih ambasada, trebalo da se promijeni vlast.
“Pošto ova vlast traje već dve ipo godine, neuspešna je, nefunkcionalna i štetna, trebalo bi da se promeni. Međutim, to se neće dogoditi jer su ljudi već nekako usmereni na to da su oni zapravo neka opozicija, kao što to Vučić u Srbiji ponavlja posle jedanaest godina vlasti”, ističe Samardžić.
Podsjeća da u Crnoj Gori Vučić i Đilas nastupaju u jedinstvenom frontu.
“Do nedavno smo bili zajednička država i taj proces spojenih sudova nastavlja da se odvija tako što Vučić i Đilas dovode na vlast litijaše u Crnoj Gori, zajedno sa crkvom, ruskom agenturom i zapadnim ambasadorima, što je neverovatno”, zaključuje Samardžić.