Rasprodato

piše: Željko Vukmirović

Sve može da stane u maloprodaji politike. Pa tako i rasprodaja tvrdnje o tome da su Srbi genocidan narod. Ta priča je na rafovima balkanske prodavnice politike odavno. I srpski političari je godinama rasprodaju. Niko drugi do oni. Nevjerovatno je samo kako taj proizvod istog časa nanovo plane, svaki put kad sasvim određeni predstavnici zvanične srpske politike potegnu za tom robom.

I eto je opet. Nova produkcija, stari znanci. I eto opet Vučića i Andrije Mandića kako opslužuju javnost istom nebulozom o tome kako je neko rekao da su Srbi genocidan narod. O tome ko, šta, gdje, kako i zašto – ni riječi. Piši, rasprodato.

Mada, o svemu tome vezanom za termin genocid, bilo je raznih bisera pristiglih iz redova srpskih političara. Vjerovatno je najčuveniji onaj od Ivice Dačića koji je svojevremeno lansirao jedinstveno uvjerenje da “ne bi bilo istorijski pravedno da Srbi jedini budu genocidan narod”. Niko mu nije objasnio da je upravo tim riječima i upravo on, kao višedecenijski krojač srpske politike u raznim izvršnim vlastima, promovisao Srbe kao genocidan narod. Samo, eto, nisu jedini.

Ipak, promociju kolektivizma je usavršio Vučić. I to povodom aktuelnog izglasavanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Ukratko, lik se rastrčao po zgradi UN u Njujorku ubjeđujući svjetske diplomate da nešto što niko nikad nije rekao – nije istina. Pa, ok. Važi. Kad ti kažeš…

Andrija Mandić je samo ispratio učinak svog šefa. I kao trenutni ovdašnji gazda odlučio da u cijelu priču uvuče premijera Spajića. Stiče se utisak da je briljirao, bar kako je to prenijela beogradska Politika.

“Ne vjerujem da premijer Spajić može da prihvati da je sav srpski narod genocidan”.

Šta to znači? Da je samo malo srpskog naroda genocidno? Pa, ok. Važi. Kad ti kažeš…

Rasprodato.

Ono što mu malo kvari ovdašnji šefovski imidž je zanimljivo otkriće o tome kako je prije par mjeseci tražio da se po njega i tri člana obezbjeđenja pošalje avion Vlade Crne Gore u Beograd, gdje je bio na proslavi Dana državnosti Srbije.

Bahato? Moguće. Naročito iz razloga što nije poznato u kom svojstvu je koristio ovaj benefit. I bez obzira što je svojevremeno na poziv Vučića već išao u Beograd službenim srpskim avionom, jer je ovom to tako trebalo. Bez obzira i što se vraćao vozom, kada tom istom Vučiću više nije trebao.

Nego, ko će to još da pamti. Samo je poniznost nezaboravna. I redovna u asortimanu ovdašnjih prosrpskih političara. Prodaje se s istim žarom kao i trenutna akcijska rasprodaja priče o Srbima kao genocidnom narodu. Rok trajanja neograničen.

Piši, rasprodato.