Oskare, nazdravlje ti OSKAR koji se za čojstvo dodjeljuje

Piše: Slavko Mandić

U oko ih krmeljavo ubode dostojanstvo, čast i iznad svega patriotizam i posvećenost Crnoj Gori, ČOVJEKA čiste misli i jake retorike.

Zabolje ih plemenitost i đetinja čistota Oskara Hutera, jer ih je svaka njegova istinita riječ šamarala, otkrivajući u njihovim bijednim reakcijama onaj nesojluk i jadnu nemoć kojom su zaogrnuti, štiteći se neočetništvom i klerofašizmom, neskrivenim govorom mržnje i zla koji jedino u tom brlogu stanuje. I to čine oni koji su uzduž i poprijeko čerupali Crnu Goru, pravno i bespravno, zavisno od situacije koju bi iznjedrilo dato vrijeme i data situacija. A potom se, osokoljeni što im svašta može biti samo zato što su vlast, okome kao kobci na žrtvu koju ciljano odaberu. I kao po pravilu, te male, sitne prišipetlje, lažno uglađeni zbog stvaranja lažnog utiska kod neznavene javnosti o kakvom se materijalu radi, naprave fatalnu grešku kod odabira. Učini im se lako će, a onda svom silinom lične bijede udare u snažni ljudski, čojski i sojski bastion, kojim u tom trenu znalački rukovodi baš taj Oskar Huter, na koga su naumili da usmjere sve svoje poganštine i otrove.

A kako drugačije bijeda može  pokuša ti da vam podvali ako se ne dodatke porodice? Ako ne može ljudski, jer toga u takvima nema, onda im ostaje uvreda, laž, falsifikat, glupost i još po nešto iz vlastotog repertoara besčašća kao jedino sredstvo za obračun. Ali ponavljam, zar takvi mogu nekoga da uvrijede? Osim sami sebe, upravo zbog nečasnog postojanja.

Iz skupštinskih klupa oglasio se prvi zaštitnik lika i (ne)djela parlamentarnog prvijenca, koji se u svom kabinetu kiti tuđim perjem. Da bi se dodvorio raznim Vučićevim dodikovijadima i ostalim sramnim perjanicima njihovoga kroja, ovaj prvostepeno presuđeni za državni udar, danas se sa državom sprda. Jedan od izvršilaca, izvjesni  Rozi, to radi bez skrupula, jer je zbog te „čestitosti“ kojom je obdaren izabran za takvu glibavu rabotu. E pa upravo će taj izabranik prljavo udariti na porodicu Huter, ne mogavši da se suprotstavi ovovremenoj snazi današnjeg Oskara Hutera, unuka slavnog pretka, takođe Oskara, crnogorskog državljanina, po želji vlastitoj ali i kralja Nikole. Neizmjerno smo mu zbog toga zahvalni  do neba, jer je to bio humanista rijetko viđen, čestit čovjek i doktor koji je pomagao ljudima, siromašnim i bogatim jednako. Takav je danas i njegov unuk. Saspe im istinu u olinjali brk, i oni dodatno poavetaju. Zato udarci ispod pojasa. A zar drugačije znaju.

Taj, koga zovu Rozi, je izvjesni poslanik Mandićeve čete Radunović. I on je deklarisan, kao i šef mu. Ali u ovoj priči ima i jedan drugi, povremeno skriveni Spajićev ili Milatovićev poluadut, ko bi ga znao, Darko Dragović, navodni evropejac iz PES-a.

Malo bi i on da se dofati Hutera. Misli, profitabilno je. Ali što i kako kad je njegov bliski saborac Rozi sve kazao? I to im je domet. I sine, sinu od dva posvađana ideološka oca: Vi, gospodine Huter, reče europejac, ne možete da imate istu emociju prema crnogorskoj istoriji jer nijeste ,,autohtoni Crnogorac“. Genijalno zaista. Ma ko zna, zna. Sad ovaj osvjedočeni autohtonac, nakon ovako rječito jasne izgovorene gluposti i avetluka, može u prijevremenu Milatovićevu penziju.

Vala mu je reka, čuje se u klupama pojedinačnih slučajeva vlasti. Mada, u toj družini mnogi ne znaju što znači riječ autohtoni pa zamoliše Rozoga da im rastumači. A on, po običaju, samo slegnu ramenima. Što ste navalili na čoeka, ču se višezastavni postavljač tuđinskih barjaka.

Na kraju reći ću Huteru: Oskare, svaka ti se sreća veselila. Ne mogu ti reći koliko sam srećan što te poznajem i što mi je bliska tvoja narav i TI čitav, u čijim grudima kuca čisto patriotsko srce. U njemu je mjesta za sve dobre ljude koje su god vjere, nacije i boje kože!